Foto: šg Ne postoji Srbin kojeg Haški sud neće osuditi. Haag odiše silom, arogancijom i nepravdom. Sve je promašeno onim što se Tribunalom htjelo postići. To je izjavio predsjednik Republike Srpske Milorad Dodik 31. svibnja, komentirajući pravomoćnu presudu na petnaest…
Zagreb, nažalost, prema Bosni i Hercegovini nastavlja voditi politiku bezvrijednih života. Umjesto da 2023., godina najmučnije obljetnice hrvatske suvremene povijesti – obljetnice rata HVO-a i Armije BiH – bude godina smjernog i istinitog kolektivnog sjećanja te ozbiljnog, cjelovitog i dobronamjernog…
Pred nama je pitanje da li smo još uvijek sposobni shvatiti poruku demokrata stare Atene koji su pozivali na "stvaranje ljudskih bića koja žive u ljepoti, koja žive u mudrosti, ljubeći zajedničko dobro"? Ako ubrzo ne odgovorimo kao zajednica na ovo pitanje onda će dramatična poruka Maxa Webera: "Onaj koji traži spas duše svoje i duše drugih, ne bi ga smio tražiti na stazama politike" imati pojačan smisao srži angažmana odlučnih demokrata da zaustave fanatizam i nepopustljivost populista.
Političar koji gotovo na svakodnevnoj osnovi kleveće i laže, odlučio je inkriminirati klevetu i uvredu. Opravdano sumnjamo da će samog sebe prijavljivati. Ovo je organizirani napad Režima na novinare, nezavisne mislioce, civilno društvo i ugrožene skupine koje se, kako to kliče Starina Draško, ne uklapaju u tradicionalne vrijednosti srpskog patrijarhata. Vrijeme je za odgovor slobodnih i profesiji odanih novinara i urednika, ali i za zapadni odgovor
Zapad danas sprječava jednu zemlju u srcu Evrope da primijeni njegove vlastite civlizacijske standarde. Zbog toga ni SAD ni EU danas u BiH ne djeluju kao liberalna imperija, kakva je u svojim povijesnim okvirima i u svojoj zadnjoj fazi bila Austro-Ugarska, one zapravo ne djeluju kao imperija uopće, već najprije kao neuvjerljiva karikatura nekog kolonijalističkog režima iz 19. stoljeća, a Christian Schmidt se svojim ponašanjem upisuje u samo središte te karikature. Franjo Josip, šta god danas mislili o njemu, poveo nas je u 20. stoljeće, a njegov samozvani i daleki nasljednik nas u ime Zapada vuče natrag u 19. vijek.
Foto: šg Od vala represije koji je Milorad Dodik upravo pokrenuo u Republici Srpskoj – s vrhuncem u napadima na vlasnika i glavnog urednika portala 6yka.com Aleksandra Trifunovića i novinara Nikolu Moraču – gore je možda još samo to što…
Svako nametanje silom mišljenja ili osjećaja nekom drugom od nas, pojedinačno ili kolektivno je jedan oblik fundamentalizma koji ugrožava polje slobode. Protiv takvih tendencija režima treba podići glas, reagovati, braniti princip slobode kao prostor koji otvara vrata svim ostalim duhovnim dimenzijama. Ako nema te slobode, ako ju je nadvladao fatalizam i fanatizam, čovjek više nije čovječan, postaje rob tame i crnih misli, osuđen na društvo koje se razvija u smjeru antimodernizma i antihumanizma. Mnogi su proricali demokratski val slobode u Evropi nakon pada Berlinskog zida kao signal svršetka ratova, ugnjetavanja i historije kao moći, jer se vjerovalo u dolazak epohe kada će ljudska historija biti utemeljena na našoj sposobnosti da govorimo, mislimo i međusobno razgovaramo. Nažalost, vrlo brzo se na primjeru ex-jugoslovenskog raspada vidjelo da smo daleko od tog stanja duha.
Velika i zanimljiva kulturno-povijesna knjiga, autora Sveina Monneslanda(*), koja na 400 stranica daje, u riječi i slici, kako su Dalmaciju vidjeli i doživjeli povjesničari, umjetnici, putopisci, graditelji, arheolozi, pustolovi,… koji su je pohodili u vremenskom razdoblju od 1154 do 1925 godine
On kazuje, ja pomno slušam; nastojim upiti svaku riječ. I to kazano, poslije, zapišem. Uglavnom doslovno; jedino pokoji uzdah nisam znao napisati; ni pogled, koji bi ponekad, pomalo zamućen, nekamo odlutao. I evo, to je ta očeva pjesma, u kojoj je i moja želja žarka da on još dugo bude ono u čemu mu
Sve tehnologije padaju pred ljepotom sunčeva zalaska ili prolistalim stablom.
Osim što je jedan od najmoćnijih pjesnika na našim prostorima, Mile Stojić je umjetnik novinarstva, i to onog novinarstva koje postupno nestaje, koje se povlači u zadnje rovove pred svakodnevnim naplavinama trivijalnosti, pred svim tim senzacionalnim i spektakularnim i ekskluzivnim informacijskim ob
Ima jedno mjesto gdje se Mercedes i ja najbolje osjećamo. Iznad grada. Iznad kantona. Iznad entiteta. Iznad države. Dođemo skoro pred pećinu. Ušao bih u nju ali se bolje osjećam u kokpitu. Na ulazu u pećinu smiješi mi se elegantni pauk sa ogromne mreže. „Moj daleki rođak je spasio Muhameda od potjer