Ako ćemo o čojstvu, tu je Marko u ratu sve pokazao, ako ćemo o njemu kao pjesniku i piscu dovoljno je samo spomenuti njegovu ”Poljsku konjicu” i ”Smrt je majstor iz Srbije” i sve će vam se kazati, a ako ćemo o njemu kao tumaču poezije, Marko je napisao i neke od najboljih eseja o poeziji Maka Dizdara, a zajedno sa Omerom Hadžiselimovićem je sjajno prepjevao čuvenu pjesmu legendarnog Josifa Brodskog ”Bosnia Tune”. Vešović je bio čovjek ozbiljne poezije, one koja je od zla željela spasiti ljude, a bio i onaj koji je život pretvarao u šegu, jer se jedino tako moglo ostati normalnim i slobodnim u opsjednutom Sarajevu
Povodom godišnjice smrti velikog pjesnika Marka Vešovića ponovno objavljujemo intervju iz marta 2011. godine.
Sa pjesnikom Markom Vešovićem ne treba tražiti specijalni povod za razgovor. Ovaj sveučilišni profesor, pisac i prevoditelj ostavio je neka od najdirljivijih literarnih svjedočanstava o opsadi Sarajeva, stavljajući se na stranu progonjenih. U punoj stvaralačkoj snazi on se i danas upliće u društvena zbivanja, sa jednim konstantnim humanističkim angažmanom. Objavio je više zapaženih knjiga poezije i proze, ali i polemika u kojima raskrinkava balkanske nacionalističke mislioce. Lucidan u mislima i oštar na peru, stvorio je djelo po kome će se pamtiti naše vrijeme. Žurno se odazvao na razgovor za naš portal, odgovorivši na pitanja koja smo mu poslali internetom.
Kant nije smatrao zlo svjesnom opakošću radi opakosti same. Za njega čak i najizopaćeniji moraju priznati postojanje moralnog zakona. Kantova teorija o “radikalnom zlu” nije u mogućnosti da objasni ideološko i plitkoumno zlo, gdje akter poput Krajišnika motivisan idejom za njegov narod ne razmišlja o dobru i zlu, već to počinjeno zlo sada i želi naplatiti iz budžeta, novcem bh. entiteta RS kojeg pune i preživjele žrtve genocida i drugih zločina.
Josip Broz je u SAD-u bio čest gost, a u Bijeloj kući su ga primila tri američka predsjednika smatrajući ga jednim od najvećih državnika toga vremena. Američki predsjednici su od Tita tražili savjete i pomoć u rješavanju svjetskih problema jer je Tito kao vođa Pokreta nesvrstanih predstavljao gotovo 120 zemalja bez kojih se u Ujedinjenim Nacijama nije moglo odlučivati.
Pročitajte priču dr. Esada Boškaila o logorima Herceg Bosne i kako je važno znati sve verzije naših jezika.
I dok vam šalju obećavajuće poruke, bar za trenutak se upitajte šta su vam to uradili od 1992. do 2024. godine. I ovog puta mečka prošlosti zaigraće ispred naših vrata.
Desničari, naročito oni s ekstremnijim ideološkim pozicijama, nisu samo frustrirani što kritički refleks postaje sve vidljiviji u društvu, oni su i uplašeni stoga što su nositelji toksično maskulinih vrijednosti, praksi i uvjerenja
„Pazi šta pričaš, novinar će otići, a ti ćeš ovdje ostati.“ Rečenicu koju ste upravo pročitali izrekao je dr. Miljenko Lugonja 1993. godine u koncentracionom logoru Heliodrom. Dr. Lugonja se u tom trenutku obraćao Spomenki Drljević kojoj je ranije prilikom ispitivanja prijetio da će je ubiti.
Konačno, i slijedom idejno-zločinačke matematike, Zločinac nije ni pobio baš sve što je trebao da pobije. I ne onako kako mu je to bilo planski predočeno i zadato. Biće dakle još posla za njega. Na djelu je Zeigarnik efekt nedovršenog zadatka. Zato ga, i za ugled drugima, novim potencijalnim zločincima, koje ćemo angažirati sutra (baš kao njega juče), moramo rehabilitovati i učiniti prihvatljivim uzorom na dovršavanju tog „časnog posla“.
Zbog trenutnog rata u Gazi kojem se još uvijek ne nazire kraj, zbog nemilosrdnog ubijanja palestinskih civila čiji se broj popeo na više od 10 hiljada ubijenih, zbog talaca koji još uvijek nisu pušteni na slobodu i zbog toga što politika ne uspijeva da riješi konflikt, portal “Tačno.net” obavio je razgovor sa Uri Weltmannom, jednim od lidera pokreta građana “Standing Together”.
Hrvatska je skupa zemlja i znatno bogatijim strancima, skuplja od većine država EU i preskupa domaćima. “Mora li tako biti?” – pitaju novinari. “Ne mora. Ali potrošači to ne mogu sami promijeniti. Mogu inicirati, ali bez sugovornika od zakonodavca i trgovaca, u manjini smo. Zato pokrećemo inicijativu za razgovor o cijenama, marži, parafiskalnim i inim davanjima...” Može li biti kruha od tog žita? Moglo bi da njiva nije jalova, pa posijano neće ni isklijati. Zna se komu nije u interesu.
Hoćemo li komšije ostaviti da sami uvjeravaju svijet i Europu kako nisu u Bosni problem “muslimani”, ali ni “Srbi” ni “Hrvati”, nego “orbanovci” na svim trima stranama, pa još poduprti konkretnom političkom silom koja dolazi otkud nikada ne bi smjela – iz europskih metropola, kojima su baš tih “dva milijuna muslimana” svih ovih godina najviše i vjerovali? I tko su, uostalom, ti Orbanovi “muslimani”?
