Kao zaljubljenica u etnografiju, Milena se još jednom upisala u historiju. Bila je jedna od osnivačica Zemaljskog muzeja Bosne i Hercegovine 1888. godine, a godinu dana nakon toga postala je i prva žena koja je primljena u Antropološko društvo u Beču.
Je li Sarajevo, toliko godina poslije rata, ipak izgubilo bitku za samo sebe? Neki već odavna strahuju da jest. Ima nas koji se nadamo da ipak još nije. Ali to ne ovisi ni o kome drugome osim o samim Sarajlijama. Zato, Sarajlije, javite se, recite riječ, dignite glas – obranite sugrađanina Franju Šarčevića. On je Bosna baš kao i vi – ode li on... Neka se ne dogodi.
Kada bi bili krajnje cinični, mogli bismo reći da je sama RS jedan veliki strani plaćenik. Sve ovo ima za cilj da stvori, ili bar pokuša, jedan hibridni režim u manjem bh. Entitetu, koji bi bio neka krnja replika Putinove Rusije ili Erdoganove Turske, formalno demokratija pod vlašću jednog čovjeka.
Zbog sličnosti sa ruskim Zakonom, koji je usvojen 2012. godine, a na osnovu kojeg su neke medijske kuće i organizacije označene kao strani agenti u Rusiji, brojne međunarodne organizacije kritikovale su Nacrt Zakona, navodeći kako se njime pokušava zastrašiti nevladin sektor.
Za mnoge Nijemce, jedini prihvatljivi judaizam je cionizam, što zapravo nije nikakva vrsta judaizma. Kada su primorani da se bore sa perspektivama koje su u sukobu s ovom toksičnom pričom ili sa jevrejstvom koje nije u skladu s njihovim razumijevanjem toga, njihov bijes izbija na površinu nasilno, eksplozivno. “Anti-Deutsche” naoružava fetišizaciju Jevreja kroz njihov opsesivni cionizam do ekstrema, predvodeći agresivne kampanje mržnje i klevetanja protiv onih koji ne dijele njihove stavove (uključujući anticionističke Jevreje). Kako se iko usuđuje, a prije svega Jevreji, dovoditi u pitanje autoritet Nijemaca u definisanju i odnosu prema judaizmu, antisemitizmu i genocidu.
Kad nekoga SAD stave na crnu listu, to bi valjda trebala biti linija ispod koje se ne smije ići. Da prevedemo narodni tradicional Bećiroviću i Komšiću – ne kuju se konzuli po mjesecu, već po kriterijima i ozbiljnim diplomatskim preporukama. Dobro, ne mora biti Jean Davill, ili Konstantin Koča Popović, ali sa šušnjarima, hodžićima i tegeltijama duhovno ćemo ostati u onoj mehani iz serije ''Tale'', srkat ćemo kahvu i melanholično uzdisati za nekadašnjim peštanskim kuplerajima.
Ajna Jusić iz Bosne i Hercegovine jedna je od 12 ovogodišnjih dobitnica nagrade koju od 2008. godine dodjeljuje Ministarstvo vanjskih poslova SAD-a. Tim povodom objavljujemo tekst našeg Borisa Pavelića o ovoj heroini.
Njihov posao nije bio da zbog devet huligana zabrane dolazak na utakmicu hiljadu i po ljudi, koji su kupili ulaznicu i s nestrpljenjem odvojili svoj dan za odlazak na najvažniju utakmicu sezone. Njihov je posao bio da tim ljudima omoguće dolazak na Grbavicu i osiguraju da oni ne budu nikakva opasnost drugima na stadionu, kao i da sami ne budu izloženi nikakvoj opasnosti. Šta god mi mislili o navijačima i navijačkim skupinama, odbijanje je MUP-a KS da se upusti u ovaj izazov – kapitulacija.
''Nisam pisao mnogo, ali vjerujem da sam pisao dobro, a volio bih da sam pisao još manje, a još bolje '', rekao je jednom moj zemljak Mak Dizdar, a o njemu, o Homeru i Vergiliju koji su uticali više na njega nego narodna poezija, zavičaju od kojeg bi se čovjek morao prvo izliječiti, da bi mu se mogao vratiti, te o novinama i velikim redakcijama za koje radio kao novinar i urednik, o kojima bi mogao napisati ''knjigu mrtvih'', o današnjem brbljanju koje je zamijenilo novinarstvo, o srebreničkoj heroini, rahmetli Hatidži Mehmedović kojoj je posvetio pjesmu, govori Mile Stojić, akademik, veliki novinarski pisac i pjesnik. Čovjek čiji je zavičaj – jezik.
Nije Andrej Nikolaidis slučajno izabran za obred spaljivanja u kojem su piromani učestvovali obučeni u bele odore Kju-Kluks-Klana, sa glavama prekrivenim kukuljicama. Nikolaidis se našao na meti palitelja zato što već decenijama dosledno kritikuje upravo ideologiju i politiku velikosrpstva, koje baštine i lažne karnevaldžije i predstavnici vlasti iz Demokrata i bivšeg Demokratskog fronta u Herceg Novom.
To što je Daytonskim mirovnim sporazumom 1995. RS legalizirana u svrhu okončanja ratnih sukoba, ništa ne mijenja na stvari. Cijeli vojni i politički vrh ovog entiteta pravomoćno je osuđen za genocid, od Radovana Karadžića, Ratka Mladića, Momčila Krajišnika, Biljane Plavšić, Radislava Krstića, Drage Nikolića, Zdravka Tolimira, Ljubiše Beare, Milorada Trbića, Radomira Vukovića i Vujadina Popovića pa sve do niže rangiranih provoditelja odluke o genocidu.
Na popisu žrtava logora Jasenovac je nešto više od 83 tisuće imena. U Jugoslaviji je kanonizirana brojka od 600-700 tisuća žrtava, a Vlada RH komemoraciju odradi protokolarno. U Republici Srpskoj govori se o 803 tisuće žrtava, dok Bošnjacima taj logor nije bitan, pa je umjesto točke pomirenja Jasenovac mjesto koje dijeli
