Kada nam ponestane objašnjenja za sve što se proteklih decenija događa na Balkanu uhvatimo se priče o bogatstvu različitosti i multietičnošću prostora na kojemu živimo. Međutim, sve više bogatstvo različitosti ovdje postaje istinski sukob ne samo različitih po naciji, vjeri, geografskoj ili državnoj pripadnosti već, na kraju, i sukob unutar tih samih koji se samo formalno izjašnjavaju za te univerzalne vrijednosti.
Iako je ohrabrujuće čuti glasove iz Islamske zajednice, poput izjave glavnog imama Medžlisa u Mostaru, Dine-ef. Maksumića i osudu Međureligijskog vijeća Bosne i Hercegovine, to nije dovoljno, jer ne adresiramo temelje opravdavanja nasilja nad ženama koji se nalaze, između ostalog, i u tumačenjima svetih spisa. Veliki broj muslimana i muslimanki danas ponavljaju naučeno: muškarac je za jedan stepen iznad žene (Kuran, 2:228) i muškarac ima pravo “fizički disciplinirati ženu” ako je neposlušna. (Kuran, 4:34)
U komentarima na društvenim mrežama sve češće iskaču bolesne izjave tipa trebalo je ubiti, sigurno je zaslužila. To nije samo govor mržnje, to je otvoreno podržavanje zločina, mentalitet koji smrću kažnjava neposlušnost i brutalni podsjetnik koliko je duboko ukorijenjen mizogini instinkt da se ženu može, smije ušutjeti, lomiti i uništavati bez posljedica.
Ne smijemo zaboraviti žrtvu kroz koju je Vukovar prošao ali ne smijemo tu žrtvu produljivati jer se vraćamo u traumu a to onda više nije iskazivanje pijeteta nego iživljavanje, bestidno manipuliranje žrtvom, nacionalistički sadizam nad Vukovarom i građanima Vukovara, kaže filozof Marko Vučetić
Merima Aličkanović, u kojoj su beogradski mediji prepoznali devojku sa „skakavcem“, brani se ćutanjem. — Ambasada BiH: Nismo službeno obavešteni o ovom događaju niti se M. A. obratila za pomoć.
HND najavljuje izlazak novinara na ulice: „Umjesto da reagira državnički i zaustavi eskalaciju nasilja u društvu, CRO premijer u tomu aktivno sudjeluje neprestanim, neutemeljenim verbalnim napadima na novinare i medije“
"Meni je apsurdno da se ljudi u 2024. godini dijele na jednu stranu, drugu stranu. Svi smo tu da doprinesemo boljitku ove reprezentacije i države bez obzira odakle dolazimo i na vjeroispovijest. Nisam dio ratne priče i prošlosti niti sam vezan za to, ali malo mi smeta što se to ispituje ko je stavio ruku na srce, da li je Hrvat, da li je Bošnjak ili katolik, pravoslavac, nebitno. Svi smo tu s jednim ciljem, istom voljom, željom i ljubavlju kako bismo došli do nivoa do kojeg želimo.”
Znate šta teta Zuhra piše na Facebooku?! Da nije ni čudno šta ove žene rade od muškaraca i kako ih izluđuju. Da nije ni čudno što nas ubijaju kad smo takve kakve smo.
Dvojica mladih reprezentativaca, rođeni daleko od zemlje porijekla za koju igraju, postigla su dva skoro identično važna gola za reprezentaciju Bosne i Hercegovine. Da, fudbal je najvažnija, pa ipak sporedna stvar, ali za male narode i države kakva je Bosna i Hercegovina golovi Hajrovića i Bajraktarevića koji donose velike pobjede jesu više od igre. Ima Arsen Dedić pjesmu Mali narodi trebaju velike pjesnike. A nama, maloj Bosni i Hercegovini – trebaju veliki golovi. I pobjede pod kojima padnu i naša – u pravilu – velika očekivanja.
Broj onkoloških pacijenata na listama čekanja sve je veći, a Zavod zdravstvenog osiguranja i reosiguranja Federacije BiH nije revidirao lijekove na listi Fonda solidarnosti od 2019. godine. Čekajući reviziju, pacijenti su se susreli sa informacijom da je sufinansiranje lijekova obustavljeno. U kojem smjeru se kreće pitanje stanja oboljelih u Federaciji Bosne i Hercegovine?
BHRT je oduvijek bio neka vrsta ogledala ovog društva, ponekad ožiljkom izbrazdanog, ponekad mutnog, ali uvijek zajedničkog. I možda upravo zato je tako ranjiv – jer pokazuje sliku države koju mnogi političari ne žele vidjeti. I zato je važno reći stvari svom težinom. Gašenje BHRT-a nije tehničko pitanje. To je udar na zajedničku memoriju, na pravo građana da znaju, na samu ideju da država postoji kao zajednički projekt.
Danas, kada se istrage protiv Dodika i njegovog okruženja obustavljaju bez pravnog osnova, postaje jasno da se lanac političke kontrole nad Tužilaštvom BiH nikada nije prekinuo. Naprotiv, on je postao sofisticiraniji — prikriven iza formalnih procedura, ali jednako efikasan u zaštiti moćnih.
