Ovogodišnje obilježavanje Dana bijelih traka u Prijedoru 31. maja, posvećeno u počast 102 ubijene djece u tom gradu, obilježeno je kontaminacijom sjećanja koju provode kako nova lokalna srpska vlast, tako i nacionalna bošnjačka koja tragediju želi instrumentalizirati u svoje svrhe.
Donosimo vam tekst Predraga Blagovčanina o Goranu Zoriću jednom od pokretača "Bijelih traka" u Prijedoru.
Na današnji dan, prije trideset i dvije godine, Krizni štab opštine Prijedor primorao je nesrpsko stanovništvo da svoje kuće i stanove označe bijelim zastavama, a ukoliko se kreću gradom da moraju nositi bijelu traku oko ruke. Prijedorske bijele trake su kao činjenica potvrđene u više sudskih procesa za ratne zločine, od prve presude na MKSJ u Hagu Dušku Tadiću pa do završnih presuda Radovanu Karadžiću i Ratku Mladiću.
"Dan bijelih traka tako nije samo komemorativne prirode, nego nastavak istinske borbe protiv normalizacije fašističkih ideja 90-tih i prihvatanja ideje da postojanje jednog naroda ovisi o nepostojanju drugoga ili drugačijega. Danas možemo vidjeti rast popularnosti ekstremne desnice širom svijeta, tako da simbolizam i važnost Dana bijelih traka raste svakim danom. Volio bih da više ljudi prepoznaju Inicijativu ‘’JMST’’ u tom kontekstu", kaže Emir Hodžić u intervjuu za naš portal.
Sad su nadošla neka loša vremena u kojima se gube vrline i moral, skromnost i iskrenost; vremena u kojima caruje novac, pa Željko Šupljeglav i kao sudija i advokat želi i svakodnevno čini sve da opstanu i pravda i ljudska vjera u pravdu. A život protutnji pored nas.
Nikakve rezolucije, osim u smislu pijeteta prema žrtvama kojeg je i do sada bilo izvan nacionalističkih krugova, neće pomoći srpskom narodu na putu ozdravljenja i priznanja odgovornosti za ratove i zločine u BiH, Hrvatskoj i Kosovu, dok njima vladaju ljudi koji su poput Vučića i sami bili dionici vlasti koja je prije 30 godina osmislila genocid u Srebrenici.
Postoji, naravno, sa stanovišta srpskosvetske pameti, jedno objašnjenje, jedan konsekventan kriterijum (ne)genocidnosti: da li je neki masovni pokolj iz prošlosti „manji“ ili „veći“ zločin, da li predstavlja genocid nad srpskim narodom ili ne, da li je narod čiji su pripadnici zločin izvršili genocidan (npr. Nemci ili Hrvati?) ili nije (npr. Mađari?) zavisi isključivo od toga kako se politički režim konkretne države danas odnosi prema Aleksandru Vučiću i, nešto šire, prema srpskom svetu.
Može li se od onoga tko je jučer odlikovao Zlatana Miju Jelića očekivati oduzimanje ordenja osuđenoj šestorki? Na predsjedniku Zoranu Milanoviću je izabrati ispravan put budući taj izbor između dobra i zla određuje u kakvoj ćemo Hrvatskoj živjeti.
Zainteresovana za sintagmu genocidan narod, istraživala sam uz koje se imenice koristi pridev genocidni (genocidal)na engleskom, a rezultati su rat, namera, režim, mržnja, masakr, nasilje, diktator. Nisam, naravno, našla sintagmu genocidal people ili genocidal nation, osim u člancima koji se odnose na opis reakcija u Srbiji povodom Rezolucije. Može se reći da je srpski javni diskurs inovirao globalni engleski.
Budući da više nitko ne može oboriti kontroverznog Ivana Turudića s mjesta glavnog državnog odvjetnika (DORH), gdje ga je instalirao Plenković, te da ostaje na snazi sporni tzv. lex AP (vrlo restriktivan zakon protiv tzv. curenja informacija o prvosudnim istragama), to je prijeteća batina svima u državnim službama i neovisnim medijima.
"Pa nemoš ti ka pičkulinac od devet godina svatit program Houmlend muvmenta, čoviče! To je za tebe teška filozofija!" Kane Šteta je rekao: "Kako ne mogu svatit program kad san ga naučija napamet!" Barba Puzdro je dignijo ombrve: "Cili program? Da čujen!" Kane je isprsijo se i rekao je: "Srbi su govna!"
Prema Aneksu 10 Dejtonskog mirovnog sporazuma, u ovlašćenja visokog predstavnika spada i smenjivanje sa dužnosti funkcionera koji krše zakonski preuzete obaveze i Dejtonski mirovni sporazum. Zašto onda Milorad Dodik i dalje mirno sedi u kancelariji predsednika Republike Srpske? Zašto je uopšte na slobodi?
O mogućnosti da Zapad prihvati većinsku volju srpskog društva
