Kategorija Politika

Svi su dali nešto, Hujka je dao sve

Teško je danas gledati kako su u ofanzivi oni koji žele da unište našu državu, a ovi koji bi trebali da je brane politički, intelektualno i na svaki drugi način – nisu dostojni borbe iz devedesetih. Spartanske majke su davale štit svojim sinovima i govorile im da se vrate: “Il’ sa štitom ili na njemu”, a to je bilo geslo i naših majki, majki boraca Armije RBiH. I zato smo opstali na ovom prostoru, a Hujka je bio i ostao simbol tog otpora, slobode i vječnosti.

Zvonimir Nikolić: Sretan ti rođendan Armijo najčasnijih ljudi!

I zato Armijo sretan ti rođendan. I veliko hvala. Ipak se nadam da će naša djeca biti pametnija. Da će se družiti po ljetovanjima i putovanjima a ne po kojekavim čukama i vukojebinama. I da nikada više niko neće morati da se brani od dojučerašnjih prijatelja. Jer rat nikome nije donio sreću. Svi smo ostali na gubitku. Svi osim onih koji su rat i započeli. Političara.

Opasan put ‘srpskog sveta’: Negiranje genocida, historijski revizionizam i secesionizam

Manipulacija sadržajem rezolucije i pokušaj nametanja vlastitog narativa prema vani, kao i kontrola postojećeg narativa o genocidu među vlastitim pristalicama, doveli su Srbiju i entitet Republiku Srpsku do “predtotalitarnog” stanja. U ovom stanju, svi javni diskursi su ograničeni na parametre koje postavlja vlast. Pluralizam ideja je onemogućen, kao i sposobnost građana da nezavisno razmišljaju. Ovo osigurava primat praksama koje promiču jedinstvenu i nepromjenjivu interpretaciju prošlosti.

U šumarku skrivenom, šumokradicama je slatki dom: 300 miliona KM vrijednost ilegalno posječene šume

Nepostojanje federalnog Zakona o šumama, neuređenost upravljačkih struktura šumarskih preduzeća te pogodovanje pojedincima samo su neke od olakšavajućih okolnosti za bjesomučnu sječu šume na području Federacije BiH. Dok u devet kantona postoje Zakoni o šumama, zbog straha čiji će kadrovi biti instalirani u šumsko preduzeće, HNK jedini nema takav zakon.

Testamentalna djela državnika i vođe

Mikulić nije bio niti prijek, niti dogmata, on je bio čovjek svjestan pozicije Bosne i Hercegovine i njenih naroda u federalnoj zajednici, neumoran radnik u promicanju temeljnih vrednota svakog naroda koji je nastanjivao i nastanjuje Bosnu i Hercegovinu, bio je i ostaće svjetao primjer neiznevjeravanja titoističke logike zajedničkog življenja u federalnoj ravnopravnosti.

Ruku ruci, “oni” su Turci

Bosanskohercegovački susjedi se licemjerno “kunu” u prijateljstvo i poštivanje teritorijalnog integriteta države koju su svojim vojnim formacijama htjeli pokidati. Danas to očito i pred očima cjelokupne javnosti nastavljaju političkim sredstvima donoseči Deklaracije, Rezolucije, Specijalne veze i druge “demokratske tekovine” skrivajući svoje stvarne, teritorijalne ciljeve, pod brigom za svoje narode. Istupi njihovih najviših zvaničnika skoro svakodnevno se dotiču BiH, demagozi, glupost, laż i propaganda, brbljanje i vulgarnost pokazuju njihove najniže ljudske instikte sve dok neizbježno u skupštinskim klupama opet ne rode ono kopile demokratije: FAŠIZAM!

Plitvički poučak krivotvornog domoljublja

Prvi poginuli hrvatski redarstvenik – ubijen u hrvatskoj odori i na službenom zadatku – bio je hrvatski Srbin Goran Alavanja, rođen 15. rujna 1963. godine u Benkovcu, odrastao u Karinu Donjem, a Srednju školu za unutarnje poslove završio je u Zagrebu te 1982. stupio na dužnost operativca za reguliranje prometa u Biogradu na Moru, gdje je svibnja 1990. raspoređen na odgovornije mjesto operativca za kriminalističko-tehničke poslove.

Narod bez škola

Od prvog dana rata cilj su bile obrazovne institucije, škole, univerziteti, ali i džamije i mjesta kulture. Rekao bih da se dešava sistematsko uništavanje kulturnih i obrazovnih institucija u Gazi, govori profesor Wesam Amer i nabraja univerzitete koji više ne postoje

Bajramski dernek u Sarajevu: Svi Bošnjaci pod jednim fesom

Kad je u pitanju ono šta se želi prirediti – zar očekivanje od Sarajeva da ih okupi ne podsjeća na zagledanost u Srbiju Milorada Dodika, a smatraju BiH kao svoju maticu na slične konstrukcije pomoću kojih je Hrvatski narodni sabor Dragana Čovića produžena ruka Hrvatske u BiH? Da li se ovim legitimiziraju pojave kao što je HNS ili predstojeći “Vaskršnji svesrpski sabor”, te da li se isključivanjem naivnih predstavnika multietničkih stranaka i izostankom njihovog protivljenja ovoj ideji definitivno pristaje na etnonacionalne, odnosno plemenske modele odlučivanja i upravljanja?

Bilježnica Robija K.: Didini žetončići

Dida je rekao: „Znači, ovakvi je plan! Pošto van je časna rič zakurac, Robi će poć sa vama na biralište! Ka moj promatrač! Da se na svoje oči uviri dašte ispravno glasat!“ Tata je podviknijo: „Kako će Robi ić na biralište kad ka mali pizdunčić nema pravo glasa?“ Dida je rekao: „Šta? Jel možda ustav brani da se dovede dite na glasačko misto?“ Mama je podviknila: „Ali glasanje je tajno, čako!“ Dida je rekao: „Šta? Jel ti možda ustav brani da pokažeš ditetu koga si zaokružila?“

Etičko treniranje predizborne strogoće

Budući da vođe tzv. mainstream lijevih i desnih stranaka još nisu i valjda nikad neće biti spremni za zajednički nastup na parlamentarnim izborima, jer su nesposobni i za ujediniti se i unutar svojih politideoloških torova, HDZ može mirno spavati i Plenković može računati na treći mandat. Eventualno, pravodobno se pobrinuti što će, najvjerojatnije, sa svojom relativnom izbornom pobjedom. A etika je voda duboka, pa... Nije li s njom – gledajući i hrvatska politička iskustva – isto što i s poviješću: pišu je pobjednici?