Kako je u ratu RTV Dom bio jedna od najfrekvetnijih i najvažnijih kuća, tako se dogodilo da je poslije cijela ta stvar nekako tonula u zaborav. Povijest tranzicije nas uči da se najviše uzima na ničijoj zemlji, a da se najbolje nekažnjeno potkrada kad su stvari – „zajedničke“. Od teške uspostave sistema naplate rtv takse, preko tanjenja arhiva i fizičkog smanjivanja materijalnih resursa, stvaranja viškova zaposlenih i opake zlovolje koja se trajno uselila u hodnike i studije nije se moglo naprijed.
Koliko god to u izvedbi izgledalo debilno, hrvatski mainstream mediji vjerno prezentiraju politiku vladajuće partije: oprema sa zvjezdicama, sadržaj bez njih. HDZ je stranka koja se formom svoga javnog nastupa neprestano distancira od stvarnog sadržaja svoje politike
Diskusija koju otvara Nacrt zakona o posebnom registru i javnosti rada neprofitnih organizacija, završit će pravilnikom koji će stupiti na snagu samovoljom ministra pravde. Tumačenje “političkih aktivnosti”, “političkog djelovanja”, “formiranja javnog mnjenja”, “ostvarivanja političkih ciljeva” bit će prepušteno nadležnima u entitetskom ministarstvu pravde koje će rad neprofitnih organizacija nadzirati na cijeloj teritoriji Bosne i Hercegovine. Budu li finansirane iz inostranstva, organizacije civilnog društva u registru neprofitnih organizacija biće označene kao “agenti stranog uticaja”.
U ovih trideset godina lekcija je dobro naučena: krivu Drinu od Daytona ispraviti ne možeš; možeš samo zaploviti njome. Zato se i ime firme već može predviđati: “HB plin”.
Ovo nije tekst niti poziv na polemiku treba li Bosni i Hercegovini obavezni vojni rok, kojeg najavljuju u susjednim zemljama, u Hrvatskoj i Srbiji. Naš saradnik Amer Obradović piše o njegovom iskustvu iz vojske od prije dvadesetak godina, o apokalipsi u vrijeme teških minusa u Bugojnu i poruka jednog kapetana, kojeg bi da je bio američki vojnik u Vijetnamu glumio Robert Duvall.
Ratko Mladić, osuđeni ratni zločinac, spominje u svojim dnevnicima izraelsko oružje koje je preko Srbije dolazilo u BiH. “Oni su ponudili da obuče naše ljude u Grčkoj i da nas snabdiju snajperima,” zapisao je Mladić u svom dnevniku koji je Haški tribunal uvrstio u dokaze. Mladićev advokat Miodrag Stojanović komentarišući ovaj dio dnevničkih zapisa je rekao kako je to “neobavezujući dokument koji je on pisao u jednoj fazi i ne odriče ih se. Ponuda je bila moguća, a je li do nečeg takvog došlo, ne znam”.
Fluid je Crna Gora – malo dima na cigareti koga raznosi vjetar. Koga to vara naša politička vrhuška?! Orevuar Montenegro! Zatrpava nas sam život. Ko će razgrnuti hrpe koje zlo i pohara bacaju na nas. Zarobljeni smo, iluzija ostaje skrita u polutami od smeća što nam prekriva tijela. Crnogorska istina je spoj nekoliko vješto izgovorenih laži. I - Bog te jednom veselio!
Zašto, dakle, građani Hrvatske još jedini u svijetu, uz građane Sjeverne Koreje, tako razmišljaju i zašto građani Hrvatske vole red domoljublja, red branitelja i red svećenika, pa usto još to i plaćaju uz mjesečne ugroze od ovrha, nije medicinski poznato
Mogao bi se organizovati građanski plenum s pitanjem da li su Srbi odustali od Bosne i Hercegovine. Građanstvo koje sebe smatra srpskim narodom, moglo bi odgovoriti na pitanje kako doživljava Bosnu i Hercegovinu, kako vidi njenu sadašnjost i budućnost, da li planira život u ovoj zemlji, kakav život u ovoj zemlji želi i misli da može imati.
Željana Zovko upravo na dvadesetu godišnjicu obnove Starog mosta, taj isti most proglasila ni manje ni više no „materijalnom baštinom Hrvata”. Da nije riječ o tužnom i ružnom podmetanju, slatko bismo se nasmijali još jednom u nizu nespretnih, amaterskih pokušaja hrvatske administracije da diplomatskim sredstvima prisvoji ono što nije uspjela prisvojiti ratnim.
Pero Buntić je bio čovjek koji bi u bilo kojem vremenu da je živio, bio isti čovjek, jednak i pažljiv prema svima. A takvih je premalo. Time pak što je to dokazao ostajući primarno čovjek u ovom našem dobu kad je bilo najlakše popustiti i ne biti čovjekom u punom smislu riječi, ispisao je možda i najbolju posvetu životu kojeg je vodio.
Jasno nam je da živimo u vremenu u kojem princip clickbait profita odnosi prevagu nad odgovornim izvještavanjem. Dok se ne smanji pristup vatrenom oružju i ne uspostavi efikasan sistem za prepoznavanje i prevenciju ovakvih tragičnih događaja – drugim riječima popravi sam sistem – ne preostaje ništa puno osim da se “molimo” da nas mimoiđe neki slučajni metak.
