Ratko Mladić, osuđeni ratni zločinac, spominje u svojim dnevnicima izraelsko oružje koje je preko Srbije dolazilo u BiH. “Oni su ponudili da obuče naše ljude u Grčkoj i da nas snabdiju snajperima,” zapisao je Mladić u svom dnevniku koji je Haški tribunal uvrstio u dokaze. Mladićev advokat Miodrag Stojanović komentarišući ovaj dio dnevničkih zapisa je rekao kako je to “neobavezujući dokument koji je on pisao u jednoj fazi i ne odriče ih se. Ponuda je bila moguća, a je li do nečeg takvog došlo, ne znam”.
Fluid je Crna Gora – malo dima na cigareti koga raznosi vjetar. Koga to vara naša politička vrhuška?! Orevuar Montenegro! Zatrpava nas sam život. Ko će razgrnuti hrpe koje zlo i pohara bacaju na nas. Zarobljeni smo, iluzija ostaje skrita u polutami od smeća što nam prekriva tijela. Crnogorska istina je spoj nekoliko vješto izgovorenih laži. I - Bog te jednom veselio!
Zašto, dakle, građani Hrvatske još jedini u svijetu, uz građane Sjeverne Koreje, tako razmišljaju i zašto građani Hrvatske vole red domoljublja, red branitelja i red svećenika, pa usto još to i plaćaju uz mjesečne ugroze od ovrha, nije medicinski poznato
Mogao bi se organizovati građanski plenum s pitanjem da li su Srbi odustali od Bosne i Hercegovine. Građanstvo koje sebe smatra srpskim narodom, moglo bi odgovoriti na pitanje kako doživljava Bosnu i Hercegovinu, kako vidi njenu sadašnjost i budućnost, da li planira život u ovoj zemlji, kakav život u ovoj zemlji želi i misli da može imati.
Željana Zovko upravo na dvadesetu godišnjicu obnove Starog mosta, taj isti most proglasila ni manje ni više no „materijalnom baštinom Hrvata”. Da nije riječ o tužnom i ružnom podmetanju, slatko bismo se nasmijali još jednom u nizu nespretnih, amaterskih pokušaja hrvatske administracije da diplomatskim sredstvima prisvoji ono što nije uspjela prisvojiti ratnim.
Pero Buntić je bio čovjek koji bi u bilo kojem vremenu da je živio, bio isti čovjek, jednak i pažljiv prema svima. A takvih je premalo. Time pak što je to dokazao ostajući primarno čovjek u ovom našem dobu kad je bilo najlakše popustiti i ne biti čovjekom u punom smislu riječi, ispisao je možda i najbolju posvetu životu kojeg je vodio.
Jasno nam je da živimo u vremenu u kojem princip clickbait profita odnosi prevagu nad odgovornim izvještavanjem. Dok se ne smanji pristup vatrenom oružju i ne uspostavi efikasan sistem za prepoznavanje i prevenciju ovakvih tragičnih događaja – drugim riječima popravi sam sistem – ne preostaje ništa puno osim da se “molimo” da nas mimoiđe neki slučajni metak.
CRO premijer i šef „europejskoga“ tzv. light HDZ, Andrej Plenković – „hrvatski europučanin“, sic transit – na proljetnim će i ljetnim parlamentarnim i europarlamentanim izborima imati lijepu priliku objasniti biračima što je, kako, kada i zašto po naputku „drage Ursule“ i „dragog Charlesa“ (iz službene prepiske) radio na tzv. pravoj strani povijesti, pa doveo gro tzv. običnih/malih sugrađana u položaj da jedva sastavljaju kraj s krajem ili grcaju u tzv. dužničkom ropstvu banaka, teleoperatera, trgovačkih lanaca...
Povodom sedme godišnjice smrti profesora Dubravka Lovrenovića ponovo objavljujemo tekst koji je napisao novinar Amer Obradović.
Uča je pitala: „A jel uopće tribate razumit?“ Uča je rekla: „Ne tribate! Važno je samo da eskurzija prođe sa šta manje mrtvih i ranjenih! Da se ja posli ne moran pravdat prid unesrećenin roditeljima!“ Uča je pitala: „Kako ćete onda otić na eskurziju u Vukovar i vratit se doma bez razbivenih zubi i slomivenih rebara?“ Uča je rekla: „Tako šta ćete govorit čisti hrvacki i tačka!“ Ja sam iz klupe pitao: „Tačka?“ Uča Smilja je rekla: „Ups!“
Zaigrali su i razveselili se pravoslavni hrišćani, što uoči Božića, na Badnje veče, što na najradosniji dan, šireći radost svuda oko sebe. Neki su se toliko opili radošću zbog rođenja Gospodnjeg da su udarili u preteranciju. Pevali su prigodni božićni tropar „Božić je, pucaj u džamije“, urlali prvi stih božićnog akatista „Ustajte, balije!“, a u Srebrenici su prešli sa pesme na dela, pa su slavljenici Božića malo pripucali na bošnjačke kuće.
Božićni igrokaz u Dicmu bio je jedan u nizu pokušaja da se pravoslavlje privede nacionalnom pravovjerju. Aranžirana je predodžba nacionalističke utopije s "drugim" kojega, umjesto u logor, geto ili masovnu grobnicu, smještaš u zrcalo. Gle – drugi i nimalo drugačiji! Što su tamo radili izaslanici državne vlasti?