Foto: vlada.gov.hr
Siječanjska inflacija u Bijednoj Našoj od pet posto, je li, prema tzv. harmoniziranom indeksu potrošačkih cijena već je četvrti mjesec zaredom najviša u eurozoni. Prema izvještaju pak Državnog zavoda za statistiku (DZS), tzv. međugodišnja stopa inflacije mjerena indeksom potrošačkih cijena bila je četiri posto. To u oba slučaja upućuje na otužnu činjenicu da CRO vlada više nema kontrolu nad eskalacijom cijena svih proizvoda i usluga te da zamrzavanje 70 najnužnijih prehrambenih, higijenskih i sanitarnih proizvoda do lipnja 2025. godine nije čak ni dobro vatrogasno rješenje. Stotine tisuća opravdano bijesnih građana imaju stoga i pravo i računa tražiti Lijepu Našu u Sloveniji, Italiji, Austriji, ali i BiH i Srbiji, gdje su cijene čak i hrvatskih proizvoda i do 50 posto niže.
Za košaricu neophodnih prehrambenih, higijenskih i sanitarnih artikala, koja u hrvatskim trgovačkim lancima stoji, npr. 100 eura, u Sloveniji, Italiji, Austriji, pa i BiH i Srbiji valja platiti do 80 eura zajedno s gorivom za automobil. Čak u istim trgovačkim lancima koji posluju i u RH, sic transit. Osobito subotom, ali i nekim radnim danima u tjednu, prava je invazija hrvatskih građana na prodavaonice, kafiće, restorane, obrtničke i ine uslužne radionice u pograničnim mjestima puno jeftinijih susjeda.
Bojkot domaćih trgovaca, bankara, teleoperatera, benzinskih crpki, kafića, injsl. – što ga s 50-postotnim uspjehom organizira platforma „Halo inspektore!“ – doduše, daje rezultate, ali nije dovoljan pritisak na sve u lancu pljačke potrošača beskrupuloznim dizanjem cijena.
Plenkovićeva inflacija
Prosvjednom jednodnevnom bojkotu svih trgovaca i davatelja usluga te višednevnom bojkotu samo nekoliko odabranih proizvoda pridružio se i dio taksista, koji besplatno prevoze siromašnije hrvatske potrošače u trgovačke lance u Sloveniji, Italiji, Austriji… Oni pokupuju sve što im treba i istim se taksijima vraćaju kući. Takvo što se nije događalo ni 1980-ih godina kada su građani bivše države tzv. bratskih jugoslavenskih naroda i narodnosti u ekonomskoj krizi masovno odlazili u shopping u Trst, pa u poratnim godinama RH u Mađarsku…
Plenkovićeva inflacija, kako ju naziva politička oporba, sada je nešto najgore što se događa tzv. običnima/malim CRO ljudima, prisiljenim tražiti obećanu Lijepu Našu u Sloveniji, Italiji, Austriji, pa i u BiH i Srbiji. „Neka Plenković dođe vidjeti ovo, pa će mu biti jasno kako upravlja Hrvatskom“, ironizirao je neki dan ljutiti Zagrepčanin novinarima dok je na krcatom parkiralištu pred trgovačkim centrom u Brežicama čekao da mu netko oslobodi mjesto za automobil. Krkljanac. Ljudi u redovima za kolica. U samoposluzi muving kao u košnici. Parkirno mjesto je lutrijska premija. Automobili svih vrsti guraju se jedan na drugoga, trube, vozači mašu rukama i masno psuju… Susjedni trgovci zadovoljno trljaju ruke.
Prizor nepodnošljiv, ali kad je već jeftinije… „Isplati se i pretrpjeti svu tu gužvu, natrpati partljažnik do vrha i uštedjeti od crkavice što ju primamo suprug i ja, nastavnici u osnovnoj školi“, rafalno je ispalila Zagrepčanka srednjih godina. „Dolazimo u kupnju u Brežice jedanput mjesečno i opskrbimo se svime što nam treba. Vidite, samo na prašku za rublje, koji je u Zagrebu gotovo duplo skuplji, isplatimo benzin.“ Da u susjedstvu nije jeftinije i da se ne isplati potegnuti tamo do njihovih trgovačkih centara i uslužnih radionica, hrvatski građani ne bi tako masovno išli u shopping.
„Vlada je smanjila stopu PDV-a na pet posto za neke prehrambene proizvode, ali cijene u i dalje rasle“, utvrdila je u HTV-ovu „Otvorenom“ Jelena Miloš iz političke opcije Možemo! „Kamo je otišao taj novac? Više od dvije milijarde eura iz proračuna, koje su platili hrvatski građani, nisu otišle na snižene cijena. Trebalo je ulagati u jačanje Aagencije za zaštitu tržišnog natjecanja da se vidi zašto ti akteri, nakon što je smanjen PDV, nisu snizili svoje cijene. Ovo je Plenkovićeva inflacija zato što je očito da je hrvatska inflacija rasla dvostruko u odnosu na prosjek eurozone, gdje se smiruje, a kod nas ubrzava. Recimo, banke i teleoperateri dižu cijene graađanima, a istodobno isplaćuju velike dividende dioničarima.“
SDP-ov saborski zastupnik Mihael Zmajlović tvrdi da „vidimo dvije zbílje, dvije realnosti: jednu koju predstavlja vlada i hvali se nekim ekonomskim pokazateljima te drugu, koju žive hrvatski građani, a ta je da grcaju u inflaciji i cijenama što drastično rastu. Cijene u RH su na razini bogatih europskih zemalja, a prosječna je plaća dvostruko niža od prosjeka EU-a. Sve vladine mjere nemaju veze s ekonomskom politikom, pogoršavaju stanje. Inflaciju treba riješavati strukturnim promjenama gospodarstva, boljom poreznom politikom i učinkovitijim korištenjem europskog novca“.
Posebni savjetnik predsjednika vlade za ekonomiju Zvonimit Savić, a što bi drugo, brani HDZ/DP-Plenkovićeve mjere „pomoći“ najugroženijem dijelu CRO žitelja tzv. zamrzavanjem 70 proizvoda: „Vlada je, uvidjevši način kako zaštititi socijalno ugrožene građane, dogovorom trgovaca, proizvođača i distributera proširila broj proizvoda s ograničenim cijenama i vjeruje da će idućih mjeseci taj učinak imati pozitivan utjecaj na stopu inflacije te je na razini cijele godine držati ispod tri posto“. Istodobno, je li, mesari tvrde da „17 eura za kilogram svježe janjetine – nije mnogo“.
Što je u tomu realno, a što prenapuhano? Ili, primjerice, malac od 250 grama se prije „zamrzavanja“ cijene moglo kupiti za manje od dva eura i izvan akcije, a do lipnja će se nuditi po 2,99 eura po „zamrznutoj“ cijeni na svim prodajnim mjestima. Kartel? Itekakav. Tzv. zdrava konkurencija je isključena. „Zamrznuta“ se cijena, u eurocent ista u svim trgovačkim lancima, pojavila već drugi dan ujutro po tom famoznu vladinu „dogovoru s trgovcima, proizvođačima i distributerima“. Sic transit. Tko tu koga…? Jesu li u „dogovor“ unaprijed ušli eurocenti predviđenih budućih poskupljenja do lipnja 2025. i vrijedi li ta prijevara kupaca i za ostalih 69 „zamrznutih“ cijena!?
Bez daljnjega, ušla je nova sofisticirana prijevara kupaca, iako su trgovački lanci – kako koji – „zamrznuli“ cijene i nekoliko stotina artikala više od propisanih 70 ne bi li otupjeli oštricu bojkota. Novinari su pobrzali provjeriti i šokirali se. U jednom je trgovačkom lancu „sniženo/zamrznuto“ više od 400 artikala no više od 50 posto se odnosi na samo dva proizvoda, i to vrlo loše kakvoće. U drugom pak trgovačkom lancu „sniženo“ je 75 artikala (po dvije vrste pileta, deterdženta za posuđe, gela za tuširanje, jabuka i dvopeka), a uklone li se proizvodi iz rinfuze, 65 posto ostalih su robne marke. U trgovačkom lancu s rekordnih 421 artikala „ograničene“ cijene, 46 posto ih e odnosi na dvije vrste proizvoda – 87 raznih gelova i čak nevjerojatnih 108 vrsta higijenskih uložaka, pa ti vidi čija mati crnu vunu prede. Vlada učini jedan korak, trgovci joj pobjegnu dva i više?
„Umorni od uzastopnih poskupljenja u prošle tri godine“, komentirao je HRT, „brojni građani biraju jeftinije, pa i proizvode koje u do prije nekoliko godina izbjegavali. Daleko najblaži rast cijena u eurozoni bilježila je Irska, za 1,5 posto. Slijedi Finska, gdje su cijene uvećane 1,6 posto, te Malta i Italija s rastom cijena za 1,7 posto, pokazuju podaci Eurostata.“
Paradoksalno je da i najodgovorniji u CRO vladi – premijer i resorni mu ministri – te vodstvo Hrvatske narodne banke (HNB) otvoreno sugeriraju rastućom skupoćom izbezumljenim građanima kako je „inflacija pojava protiv koje se moramo zajednički boriti“, pa podržavaju bojkot trgovina umjesto da upotrijebe alate i za sankcioniranje cijelog niza tih što očito materijalnom pohlepom srozavaju životni standard najvećeg broja tzv. običnih/malih ljudi, priiljavajući ih da spas obiteljskog proračuna traže u Sloveniji, Austriji, Italiji, BiH, Srbiji…
Ultimativnih tjedan dana
U čemu je problem, pa se politički i osobni CRO intimus „drage Ursule“ – tako joj se obraća i u službenim komunikacijama, sic transit – je li, ne ufa pozvati, npr. u Banske dvore šefove stranih (i one jadne šake domaćih) vlasnika trgovačkih lanaca, banaka, teleoperatera, energetskih pogona, uslužnih i inih tvrtki, injsl. te im, recimo, kazati u bebu: „Imate tjedan dana za primijeniti na hrvatskom tržištu iste cijene proizvoda i usluga kao što ih imate u bogatijim zemljama eurozone! U protivnom, pakirajte kovčege i ključ u bravu vašem poslovanju u RH“!?
Tzv. Samostalna, Neovisna i Suverena već barem četvrt stoljeća nije „zemlja povećanog rizika“ i ne smije biti kontejner za eurounijski otpad kojim će se pljačkati njezino stanovništvo. Ako isti njemački trgovački lanac može prodavati, npr. isti prašak za pranje rublja ili pak istu pastu za zube 30-50 i više posto jeftinije u Hrvatskoj susjednoj Sloveniji, pa u Italiji, Austriji i svomu matičnom Deutschlandu te raditi s profitom, nema nikakvog razloga da to ne čini i u RH-u.
E sad, zašto se Andrej CRO Plenković ne usudi ni sanjati takvo što? Iz jednostavnog razloga: tzv. euroobiteljski pokrovitelji pljačke ionako već presiromašnih hrvatskih građana na svakom koraku i na svaki način poklopit će ga mantrom o članskim obvezama RH prema „slobodnomu europskom tržištu“ i podsjećanjem na njegovu buduću eurokarijeru. A ta je Plenkoviću važnija od bilo čega, pa i od toga da neki strašan asteroid u protivnom udari posred Zagreba. Sic transit.
Nema toga što CRO Plenković ne bi dao/žrtvovao samo da se ničim ne zamjeri čak ni portiru staklenjaka u Bruxellesu. I zato će i ubuduće svaki njegov „ekonomski“ potez za „pašavanje“ ugrađana iz ralja pljačkaške inflacije biti strogo dimenzioniran po volji trgovaca, distriburtera, „drage Ursule“ i takvih. Po onoj promiskuitetnoj, je li: pazi, tako da ostanem nevina!? Važno u je, je li, da vuk ostane sit, a sad ovce…
Pod tu naopaku logiku valja podvesti i pepeloposivačku sramotu HNB-a: „Ubrzavanju ukupne inflacije u siječnju je najviše pridonijelo primjetno ubrzavanje inflacije cijena energije, uglavnom zbog poskupljenja naftnih derivata i električne energije. Razlika između harmoniziranog i nacionalnog pokazatelja ukupne inflacije, koja je u najvećoj mjeri rezultat većeg doprinosa cijena usluga ukupnoj inflaciji prema harmoniziranom pokazatelju, u siječnju se blagosmanjila“.
Državni financijski regulator pak ni trc niti mrc što su banke osjetno bile povisile i upravo dalje poskupljuju sve naknade građanima za svoje usluge. A više od 90 posto su banke-kćeri bogatih financijskih institucija iz EU-zemalja tzv. prve brzine, sic transit, dokapitalizirane novcem CRO građana! Kažu, došle su Hrvatsku zarađivati, nisu socijalne ustanove, ali ni Bijedna Naša nije zemlja koja si treba/smije dopustiti „poslovanje“ što tim bankama ne pada na um u njihovim i uređenijim EU-zemljama. Kaže mudar pûk, ako smo mi braća, kese nam nisu sestre, pa…
„Velika većina trgovaca posluje radi profita, a vrlo rijetki imaju društvene ciljeve“, ustvrdio je HRT-u ekonomski analitičar i financijski stručnjak Ivica Žuro, komentirajući vraća li se RH u tzv. tržišni socijalizam (iako ga nema već 35 godina) time što su zaredali bojkoti trgovaca i, kolateralno, masovni odlasci u shopping u inozemstvo. „Isto tako i ugostiteljski i slični obrti gledaju svoju korist. U trenutku kada je vlada nekoliko puta snižavala stopu PDV-a, potrošači to nisu osjetili na cijenama. Sad je pravo pitanje gdje je završila ta razlika u cijenama, u čijim džepovima?
Riječ je o shizofrenoj situacji, svi podržavaju bojkot, a pitanje je čije je nečinjenje unutar političkih mjera dovelo do svega toga. Kada je prelazila na euro, Slovenija je posvetila posebnu pozornost formiranju cijena u trgovačkim lancima, zaposlila više inspektora i bolje kontrolirala stvari. Ne natjera li se cijeli sustav na to da bude korektniji u definiranju cijena, novac će se nastaviti odlijevati i profitirat će trgovci u drugim zemljama, a riječ je o istim trgovačkim lancima kao kod nas.“
Neki dan se hit-tema inflacije i sve masovnijeg odlaska Hrvata u neke susjedne zemlje u shopping bila našla i na okruglom stolu Hrvatske poljoprivredne komore, gdje je njezin predsjednik Mladen Jakopović istaknuo da u Bijednoj Našoj – 65-postoto ovisnoj o uvozu – „hrane ima, nećemo biti gladni, ali cijene neće biti kao prije. Teško je očekivati da će se trgovci odreći dijela marže. To će se preliti na dobavljače, distributere i prerađivače, a oni će pritisnuti primarnu poljoprivrednu proizvodnju“.
Svjetlo na kraju tunela
A time se ne rješava, dapače, pogoršava problem. Naime, pogoduje se još masovnijem odlasku CRO ljudi po jeftinije namirnice u inozemstvo. „Sada treba naći zdravi balans kako će se to posložiti“, smatra Mladen Jakopović. „Inflaciju će se vrlo teško suzbiti na temelju uvezenih artikala, a bez većih ulaganja u primarnu poljoprivrednu proizvodnju, u pogone za preradu. Inflaciju nećemo suzbiti proizvodom ograničene cijene. Malo je vjerojatno da će taj proizvod biti iz Hrvatske. Jednostavno ga ne možemo proizvesti po tako niskoj cijeni po kojoj se uvozi iz trećih zemalja. Uvede li SAD carine Uniji, a EU recipročno SAD-u, poskupjet će u RH uvozna roba iz Amerike, a ona kojom smo samodostatni izazvat će viškove.“
Sve u svemu, ne vidi se svjetlo na kraju tunela. HDZ/DP-Plenkovićeva vlada, najodgovornija za ovo mučno stanje stvari, za tzv. Plenkovićevu inflaciju, ne znâ ili ne želi odgovoriti na temeljno pitanje o svojoj politici ekonomskog i socijalnog razvoja: kako je moguće četvrt stoljeća nakon Domovinskog rata da Hrvatska – u tzv. socijalističkomu mraku industrijski treća među srednjerazvijenim zemljama u Europi i samodostatna hranom i energentima, da se ne govori o zadovoljstvu građana svojim životnim standardom – danas ima najveću inflaciju u eurozoni i razočarane žitelje države što preživljavaju na socijalnom kikirikiju, je li, iz prosjačkog šešira pred bruxelleskim staklenjakom!?
A, tvrdi premijer, „pozicionirani smo uzornije no ikad prije“. Njegovom „zaslugom“!? Sic transit. „Vidi, vidi“, kaže Štijef iz kvartovskog kafića po povratku iz shoppinga u obližnjim Brežicama, „nek’ si Plenki tu poziciju nosi doma i hipnotizira njome vlastitu obitelj, mene neće! Meni je Lijepa Naša u Sloveniji, Italiji, Austriji…“ Pa, zašto i ne bi, Plenkovićeva samo plaća – koju si je besramno povisio od kolovoza 2024. – dodiruje vrtoglavih 6000 eura mjesečno. Bez o-ho-ho dodatnih eurića za dnevnice, naknade i koješta još o čemu shoppingaši ne mogu ni sanjati. Osobito u okolnostima kada, kako je novinarka Nove TV Anja Perković neki dan izračunom šokirala javnost, prosječna plaća u RH iznosi 1340 eura, medijalna 1160, minimalac 500 eura, a 50 posto od blizu 1,7 milijuna zaposlenih prima manje od medijalne plaće.
Vrlo jednostavna računica za mjesečno preživljavanje četveročlane obitelji pokazuje sljedeći trošak: 956 eura za hranu, 260 za režije, 400 za dijete u vrtiću ili školi te 400 za automobil, što je ukupno 2500 eura. Silom HDZ/DP-Plenkovićevih ekonomskih prilika, CRO ljudi jesu „čarobnjaci“, snalaze se kako tko znâ i umije, ali Hrvatska nije siromašna zemlja da bi zaslužila biti Bijednom Našom koja će svoje građane – žele li preživjeti!? – tjerati po namirnice u Sloveniju, Italiju, Austriju…
