Potpredsjednik Europske komisije za energetiku – Maroš Šefčovič ; Foto Tomislav Miletić/PIXSELL
Trebalo je nekoliko dana da srpski mediji odgonetnu zagonetku koju im je zadao predsjednik Aleksandar Vučić kad je prošloga petka izjavio da “19. jula očekuje veliku posetu Srbiji. Posle toga očekujemo važna otvaranja, velike ekonomske događaje za našu zemlju.” Srpska redakcija N1 televizije u utorak je objavila da u petak u Beograd stižu njemački kancelar Olaf Šolc i potpredsjednik Europske komisije za energetiku Maroš Šefčovič. Susret s Vučićem nije kurtoazan jer N1 precizno tvrdi da “u 9:50 biće potpisan Memorandum o razumevanju između EU-a i Srbije o strateškom partnerstvu o održivim sirovinama, lancima proizvodnje baterija i električnim vozilima”.
N1 podsjeća da je Šefčovič prije nekoliko mjeseci “uzburkao javnost u Srbiji izjavom da se uklanjaju poslednje pravne prepreke za trgovinsko partnerstvo EU-Srbija u vezi sa litijumom, odnosno drugim kritičnim sirovinama”. Tragajući za informacijama o kakvim se “pravnim preprekama” radi, novinari N1 televizije iz Brisela su tada dobili odgovor da “kada su u pitanju ekološki standardi koji se primenjuju na rudarske projekte, Srbija kao zemlja kandidat progresivno usklađuje svoje zakonodavstvo sa pravnim tekovinama EU-a, uključujući i oblast ekološke politike, koja uključuje standarde i pristupe koji su najstroži u svetu”. N1 je zaključio da “litijum iz Srbije neće moći da se uvozi na tržište Evropske unije ukoliko nije zadovoljio ekološke standarde koje važe u EU-u kada je u pitanju vađenje rude”.
Memorandum koji će u petak potpisati Europska unija i Srbija bit će 14. strateško partnerstvo koje je EU sklopio sa zemljama partnerima koje nisu članice Unije. Europska unija pritom u zemljama članicama razvije viša od 900 projekata u području rudarstva i prerade kritičnih sirovina, a rudarenje i prerada litija tek je dio nastojanja EU-a da svojoj industriji osigura kritične sirovine. U Briselu tvrde da je srpski projekt Jadar također tek jedan od projekata eksploatacije litija koji se u različitim fazama zrelosti razvijaju “u brojnim državama članicama, uključujući Austriju, Češku, Francusku, Nemačku, Grčku, Italiju, Irsku, Portugal, Španiju i Švedsku”.
Iako Europska unija ne krije da je itekako zainteresirana za iskapanje i preradu litija u Srbiji, ipak ističe da je “na nacionalnim vladama da donose odluke o konkretnim industrijskim projektima i da stvaraju ekonomske prilike. Unija pritom “očekuje od zemalja kandidata da se takve odluke zasnivaju na važećem regulatornom okviru i praksama usklađenim sa ekološkim pravilima EU-a, uključujući upravljanje otpadom i vodama i učešće javnosti u procesu donošenja odluka”.
Među članicama EU-a za srpski litij najviše je zainteresirana Njemačka. Zato sa Šefkovičem u Beograd dolazi i kancelar Šolc. Vučić je početkom godine s njemačkim Ministarstvom privrede potpisao memorandum o “institucionalnom partnerstvu” kojim su se dvije zemlje obvezala na suradnju u industrijsko-političkom razvoju Srbije sukladno europskom “Zelenom dogovoru” i “jačanju lanaca snabdevanja”.
Vučić i ovih dana govori da srpske vlasti konačnu odluku o sudbini projekta Jadar neće donositi preko noći. “Dok nam Nemci ne budu garantovali da ćemo imati čiste reke i planine, da ćemo i to odlaganje za deponiju imati urađeno u skladu sa svim evropskim standardima, nećemo da pokušavamo ni da počinjemo”, tvrdi srpski predsjednik pa dodaje: “O tome mora da se otvori diskusija u kojoj dominiraju argumenti, a ne prazne priče tipa ‘Ne damo Jadar’, ‘Ne damo Rađevinu’.”
No nakon što je prošloga tjedna Ustavni sud Srbije kao neustavnu ukinuo uredbu Vlade Ane Brnabić kojom je prije dvije godine zabranjen Rio Tintov projekt Jadar, ekološkim udrugama koje mu se godinama protive počele su se priključivati i pojedine oporbene stranke. U pobuni protiv eksploatacije litija u Srbiji vide šansu da nakon uzastopnih izbornih poraza reanimiraju svoje aktivnosti i potkopaju naprednjačku koalicijsku vlast.
Opozicijski problem je što sada mora jurišati protiv udruženih Vučićevih naprednjaka i Europske unije koja je prigrlila projekt Jadar kao dio svog strateškog “Zelenog plana”. Pored toga, protivnici eksploatacije litija u Srbiji moraju se sučeliti i s preko stotinjak srpskih i međunarodnih stručnjaka koji su radili na nedavno objavljenoj Rio Tintovoj studiju utjecaja rudnika litija na životnu sredinu. Jedan od autora studije, dekan beogradskog Rudarsko-geološkog fakulteta Aleksandar Cvjetić u intervjuu Vremenu rekao je da ono što “studije pokazuju sa stanovišta zaštite životne sredine jeste da je moguće vršiti i eksploataciju i preradu litijuma na ekološki prihvatljiv način. Kad to kažemo, znamo da taj proces ima uticaja na životnu sredinu, ali ti uticaji se mogu kontrolisati i držati pod kontrolom.”
Cvjetić u intervjuu tvrdi i da “od momenta kada je prvi put donet set ‘zelenih zakona’ do danas, možda smo u oblasti životne sredine naše zakonodavstvo najviše uskladili sa zakonodavstvom Evropske unije. Praktično sve direktive koje se pojave kod njih vrlo se brzo pretaču i implementiraju u naš zakon, što u vidu zakona, što u vidu određenih pravilnika. Tu stvarno možemo reći da Republika Srbija praktično prati sve norme po pitanju zaštite životne sredine.” On podsjeća i da je Europska unija propisala da litijske baterije koje se plasiraju na njezino tržište moraju imati “ličnu kartu” kojom “finalni proizvod mora da dokaže da je sve u tom lancu snabdevanja – od prerade do krajnjeg proizvoda – u saglasnosti sa zakonima. Ako je proizvodnja u pitanju, da se ona odvija na etički način i da ljudi imaju odgovarajuću zaštitu na radu”. Cvjetić stoga smatra da je i u slučaju projekta Jadar “država garant da investitor mora da sprovede mere – zakonodavstvo i inspekcijski organi moraju građanima da pruže uverenje i garanciju da će ono što je stvarno napisano investitor da sprovede, a oni će biti tu da kontrolišu da li je to stvarno tako kako jeste”.
Cvjetić podsjeća da “nema ljudske aktivnosti bez rizika. Samo možete reći da je rizik prihvatljiv ili da nije prihvatljiv. Ali ne smemo da zastanemo pa da onda kasnimo za tehnologijom. Ljudi tu imaju neku isključivost, stalno su neki napadi.” Tvrdi i da je osobno “etiketiran”, ali pomirljivo zaključuje: “Naše društvo je vrlo sklono da napada ljude. Ne treba etiketirati ljude samo zato što neko nešto ne zna ili mu se to ne sviđa. Čini mi se da je ovaj projekat suviše ušao u političke vode. Ovde treba da se čuje stručna javnost. Nažalost, sve se pojavilo u momentu kada su i vlast i opozicija na osnovu toga skupljali poene. Niste imali neku sredinu – ili ste bili za projekat i izdajnik, ili ste bili protiv projekta i in. Znate kako, najlakše je reći: ‘Ja to neću’. Ovo je razvojna šansa Srbije. Da li ćemo mi ući u to kolo i priključiti se, to treba država da odluči. Ono što je odrađeno u okviru studija urađeno je profesionalno.”
