Foto: Armin Durgut/Pixsell
Mediji u Republici Srbiji i ove godine su bili glavni akteri u negiranju genocida u Srebrenici. I to ne samo kada je u pitanju njihovo izvještavanje, nego su i bili prostor za pojedine političare iz Republike Srpske da otvoreno negiraju genocid.
Podsjećamo, bivši visoki predstavnik u BiH Valentin Inzko donio je 2021. godine dopune Krivičnog zakona Bosne i Hercegovine kojim se kažnjava negiranje genocida i veličanje ratnih zločinaca. Prema izmjenama, za osobe koje prekrše ovu odredbu predviđa se kazna zatvora u trajanju od tri do pet godina.
Tako su mediji sa područja Republike Srpske najčešće umjesto upotrebe riječi genocid koristili termine poput ‘srebrenička dešavanja iz 1995. godine’, ‘zločin nad Bošnjacima’ ili ‘komemoracija u Srebrenici’.
Prema posljednjem izvještaju Memorijalnog centra u Srebrenici iz 2022. godine o negiranju genocida u Srebrenici, za period od 1. maja 2021. godine do 30. aprila 2022. godine zabilježena su čak 693 slučaja negiranja genocida u javnom medijskom prostoru Bosne i Hercegovine i regije. Monitoringom je zabilježeno da je najveći broj slučajeva negiranja genocida došao upravo iz Republike Srbije, čak 476 slučajeva negiranja genocida, a zatim iz BiH, tačnije entiteta Republika Srpska gdje je zabilježeno 176 slučajeva negiranja genocida. U Crnoj Gori je zabilježeno 27 slučajeva negiranja genocida, a dva su zabilježena u Republici Hrvatskoj. Oblici negiranja genocida zabilježeni u ovom Izvještaju su aktivno poricanje (444), relativizacija (126), podrška počiniteljima (59), priznavanje zločina, ali ne i genocida (57) i prizivanje novog genocida u 5 slučajeva.
Memorijalni centar u Srebrenici je u ovom izvještaju također identificirao 327 aktera koji su u javnom prostoru negirali genocid u Srebrenici. Tako se među prvima na listi našao predsjednik entiteta RS Milorad Dodik koji je u periodu od maja 2021. do aprila 2022. godine 31 put negirao genocid, a potom direktor Sigurnosno-informativne agencije Srbije Aleksandar Vulin koji je 17 puta negirao genocid u istom periodu. Treći na listi je predsjednik Saveza Srba Miodrag Linta koji je 15 puta negirao genocid u Srebrenici. Linta je također bio i jedan od gostiju ovogodišnje ‘specijalne emisije’ o Srebrenici, režimskog medija u Srbiji Informera. Povodom 28. godišnjice genocida u Srebrenici koja je obilježana početkom ovog mjeseca, prorežimski medij Informer je u višesatnoj emisiji negirao genocid u Srebrenici, ugostivši mnogobrojne ljude bliske režimu u Srbiji koji su navodili kako se genocid u Srebrenici nije dogodio. Upravo je jedan od gostiju u ovoj emisiji bio i predsjednik Narodne skupštine Republike Srpske Nenad Stevandić koji je relativizirao genocid u Srebrenici.
Nažalost, porazna je činjenica da ni 28 godina nakon završetka rata u Bosni i Hercegovini nismo bliži ni korak suočavanja sa istinom o prošlošću, izgradnji mira i suživota te pomirenja, ne samo unutar naše države nego i kada je u pitanju odnos između Bosne i Hercegovine i Srbije. Nažalost, nacionalističke politike i retorike koje su bile jedan od glavnih uzroka ratnih dešavanja sa početka 90-ih godina i dalje čvrsto stoje na vlasti u obje zemlje i neprestano rade na stvaranju mržnje i nepovjerenja među narodima BiH i Srbije.
Uprkos mnogobrojnim otvorenim negiranjima genocida u Srebrenici u Bosni i Hercegovini od izmjena i dopuna Krivičnog zakona BiH Tužilaštvo Bosne i Hercegovine do danas nije podiglo nijednu optužnicu vezanu za negiranje genocida u Srebrenici.
Kao još jedna zemlja – negator genocida u Srebrenici – pojavljuje se i Rusija. U nedavno objavljenom izvještaju Memorijalnog centra u Srebrenici, osvrnuli su se po prvi put na negiranje genocida u Srebrenici izvan okvira bivše Jugoslavije. Autori i urednici fokusirali su se na posljednje 23 godine izvještavanja ruskih medija a vezano za genocid u Srebrenici i hronološki su pratili razvoj kako bi se jasno identifikovali periodi intenziviranog negiranja u masovnim medijima, za koje je ustanovljeno da su u uskoj vezi sa značajnim događajima kao što su: veto Rusije na rezoluciju Vijeća sigurnosti UN-a 2015. godine, objavljivanje izvještaja Nezavisne međunarodne komisije za istraživanja stradanja svih naroda u srebreničkoj regiji u periodu od 1992. do 1995. godine.
Za analizu je uzeto 78 različitih izvora, a izvještaj pokriva period od 1. januara 2000. do 30. aprila 2023. godine.
Dijeleći istraživanje u određenim vremenskim periodima, Memorijalni centar Srebrenica je zabilježio sljedeće: Od 2000. do 2014. godine, analizirano je 13 izvora i zabilježeno je 13 slučajeva negiranja. Tokom 2015. godine, identifikovano je pet izvora i zabilježeno je: pet slučajeva negiranja, dva slučaja relativizacije, i jedan slučaj priznavanja zločina, ali ne i genocida. Svi ovi slučajevi su povezani sa vetom Rusije na rezoluciju Vijeća sigurnosti UN-a. Od 2016. do 2021. godine, ispitana su 24 izvora i zabilježeno je: 18 slučajeva negiranja, deset slučajeva priznavanja zločina, ali ne i genocida, i jedan slučaj relativizacije. Slučajevi uključuju sedam reakcija na izvještaj Nezavisne međunarodne komisije i pet odgovora na zabranu negiranja genocida koju je nametnuo tadašnji visoki predstavnik za Bosnu i Hercegovinu, Valentin Inzko. U periodu od 2022. do 2023. godine, pregledano je 36 izvora i zabilježena su 33 slučaja negiranja genocida i tri slučaja priznavanja zločina ali ne i genocida. Svi ovi slučajevi su bili vezani za događaje u Buči u Ukrajini, u martu te godine.
Međunarodni krivični sud za bivšu Jugoslaviju (MKSJ), Sud Bosne i Hercegovine i sudovi u Srbiji osudili su više od 50 osoba na više od 700 godina zatvora za zločine počinjene u Srebrenici. Od dvadeset presuda MKSJ-a za zločine počinjene u Srebrenici, sedam uključuje i presude za zločin genocida. Sud BiH donio je 25 presuda za zločine počinjene u Srebrenici, od čega je trinaest za zločin genocida. U Republici Srbiji doneseno je pet presuda koje se odnose na Srebrenicu, uključujući presude za ratne zločine protiv civilnog stanovništva i kršenje zakona i običaja ratovanja.[1]