Mi smo Božja televizija
Za ovaj ponedjeljak sam imala već napisan tekst, ali sam od njega odustala u posljednjem trenutku. Zašto? Nekako tekst, a niti osobe koje se u njemu spominju, nisu išle sa ovim blagdanskim danima. Treba se ovih dana, ipak, uklopiti u okruženje. Pripadam onim osobama koje vole sve blagdane! Zapravo volim sve ono što blagdani nose sa sobom: posjete dragim ljudima, zagrljaje, male darove, svečane obiteljske ručkove, kolače,… I poštujem neizmjerno izbor svakoga da odabere dio blagdana u kojem želi sudjelovati. Ali odaberete barem neki dio! Zagrljaj? Njega svakako! U tom duhu, ali imajuć u vidu i tematiku našeg Kutka, i obećanje da ćemo objavljivati dobru poeziju (nisam sigurna da je ovaj pridjev primjeren, ali je moćan i… neka stoji!) slijedi i izvrsna pjesma velike hrvatske i bosansko-hercegovačke pjesnikinje Jozefine Dautbegović (1948-2008) Božja TV. Ovoj pjesnikinji ćemo se sigurno vraćati često, ali evo (da budemo i malo edukativni za one koji još „traže svoje poetske pute“) kako može izgledati jedna pjesma o Bogu. A već napisani tekst? Slijedi u nekom sljedećem Kutku, čim se vratimo (a morati ćemo) u svakodnevicu.
Diana Burazer
Jozefina Dautbegović
Božja TV
(Božja televizija, DHK, Zagreb,2001)
Mi smo Božja televizija
On je nas sigurno konstruirao samo zato
da ima u što gledati kad ne pada
kiša meteora na nebesima
Zavaljen u meke oblake mijenja kanale
Što ima danas na programu pita se
na prvom ljubavni film na drugom rat
na trećem prijenos nogometne utakmice
i tako u nedogled
U svijetu se svašta događa
mora da mu je život vrlo uzbudljiv
Neki mu zavide i misle kako je dobro biti Bog
i pitaju se kolika mu je tek satelitska antena
kad je tako dobro informiran
A ja vjerujem da on to sve lijepo isključi
navuče zastore
i zaspi snom pravednika
kao što Bog zapovijeda.
