foto: Slobodna Dalmacija
Kad bi netko s egzoplaneta Keplera-452b slušao hrvatskog ministra zdravstva Vilija Beroša (HDZ), tzv. Samostalna, Neovisna i Suverena nikad nije imala kvalitetniji, učinkovitiji i pristupačniji sustav preventive i liječenja tzv. običnih/malih građana, a pita li pacijente, među kojima je najviše ljudi starije i pozne dobi – životni je vijek dulji, a nacija bolesnija – začudio bi se vapaju: “Vratite nam zdravlje iz tzv. socijalističkog mraka!” Zatrebaš li liječnika tada, dođeš u svoj dom zdravlja ili te doveze hitna, pričekaš svoj red i dobiješ uslugu. Danas to u javnom zdravstvu više nije moguće bez uzaludnog telefoniranja bolnici ili ordinaciji obiteljske medicine na brojeve na koje se nitko ne javlja ili komplicirane, višesatne najavno-prijavno-meilovsko-teleprinterske sizifovštine čak i da, takorekuć – umireš. Tko ti je kriv ako si bolestan.
Usporediva paralela: kad bi netko s egzoplaneta Keplera-452b slušao gradonačelnika Zagreba Tomislava Tomaševića, CRO metropola ima kvalitetnije, učinkovitije, jeftinije i pristupačnije zbrinjavanje otpada no ikad prije, a pita li se građane, začudio bi se očajničkom vapaju: “Vratite nam gradonačelnika Milana Bandića i njegov sustav!” Otpad se odvozilo redovito, barem dvaput u tjednu, a Tomašević je pretvorio Zagreb u smrdljivu prijestolnicu smeća napuljskog tipa.
Tzv. socijalistički mrak je glede&unatoč i pristupačnosti javnog zdravstva i zbrinjavanja otpada, što također itekako utječe na stanje zdravlja ljudi i životinja, bio primjereniji dnevnim potrebama najvećeg broja ljudi no što je to danas.
U tzv. socijalističkomu mraku – “daj bože”, vape i zadrti nevjernici – “gasi kapitalističko ‘svjetlo i vraćaj tzv. jugoslavenski mrak” – razboliš se, dođeš liječniku u dom zdravlja, pričekaš bude li gužva, on te primi, pregleda, ordinira terapiju ili pošalje specijalistu, u bolnicu ili što već treba, i mirna Bosna. Nema najavljivanja, telefoniranja na brojeve na koje se nitko ne javlja, jezikovih juha nervoznih sestara i ljutitih liječnica, koje, eto, prekidaš u ćaskanju s rodbinom i prijateljima, odlazaka u ljekarnu u koju ti nekim čudom nisu poslani lijekovi, ili te isprate onim “vašeg lijeka odavno već nema na tržištu”. Vrag će znati zašto danas zdravstvo ne može biti bolje, no što je bilo prije pedesetak godina?
Čekanje, živciranje, izgovori…
Ako ti se ne sviđa HDZ Berošev javni medicinski sustav, sva ta čekanja, živciranja i slušanja kojekakvih izgovora o “prezaposlenosti” – pa čekanje dođe ko sasvim normalna stvar – imaš privatnu ordinaciju! Platiš i odmah dobiješ potrebnu uslugu, jer privatnici – dobar ih dio ubire lijepe plaće u državnom zdravstvu za redovno radno vrijeme, a izvan toga rade privatno – nisu prezaposleni. Vrte palčeve na trbuhu, noge im prekrižene na radnom stolu, a tik uza cipele vruća kavica i whiskey on the rocks?!
Po riječima ministra Vilija Beroša, svi pacijenti sa sumnjom na karcinom obrađuju se u specijalističkim ordinacijama javnog zdravstva u roku do dva tjedna i ne idu ni na kakve liste čekanja. No, praksa pokazuje nešto sasvim drugo, pa ispada kako ministar ili nema pojma o tomu što mu se događa u resoru za koji je odgovoran ili svjesno – zaobilazi istinu.
Nekidan je na zagrebačkom Trgu Petra Preradovića, znanomu Cjetnom trgu u samom srcu metropole, upriličena tradicionalna akcija kontrole madeža među stanovništvom, što se obično na početku sezone godišnjih odmora i pojačana sunčeva zračenja provodi radi preventive kacinoma kože. “Uredno sam se odazvala toj hvale vrijednoj zdravstvenoj akciji, jer sam svjetlije puti i imam po tijelu dosta madeža raznih veličina, pa, zlu ne trebalo…“, tvrdi nezadovoljna Zagrepčanka. “Medicinsko osoblje mi je, na žalost, pronašlo tri sumnjiva madeža te mi je preporučen hitan onkološki pregled, međutim, u bolnici su me naručili tek za 11 mjeseci, za termin u svibnju 2025. godine. Raniji termin ne postoji, a do svibnja iduće godine komotno mogu umrijeti od raka, ako se razvija iz sumnjivih madeža.”
Naravno da žena ne mora umrijeti. Javni ju zdravstveni sustav posredno, dodjelom nenormalnog termina na listi čekanja u svom sustavu, upućuje u privatnu onkološku ordinaciju, gdje specijalisti imaju svoj cjenik usluga. Uglavnom neprihvatljiv prosječnom pacijentu – ne samo skupoćom usluge za koju nema novca nego i činjenicom da je – kao i rečena Zagrepčanka – osiguranik javnog zdravstva te plaća dopunsko zdravstveno osiguranje.
U drugom pak slučaju, a to su samo neki u nasumičnom izboru u moru još puno drastičnijih, stariji umirovljenik iz Zagreba želi naručiti lijek za dijabetes tipa 2 i pomagala za kontrolu šećera u krvi, što se redovno ponavlja svaki mjesec (lijek), odnosno svaka tri mjeseca (pomagala) na isti datum. E sad, ljeto je, godišnji su odmori u punom jeku, pa je obiteljska ordinacija rečenog dijabetičara na zasluženomu godišnjem odmoru cijeli srpanj, od 3. do 31, a zamjenska ordinacija na drugom kraju milijunske metropole jednostavno ne odgovara na telefonske pozive. Kao da su i tamo svi na godišnjem odmoru. Ne bude lijen, a srećom jest dovoljno informatički pismen, dijabetičar šalje e-mail zamjenskoj liječnici i dobiva polupismeni tzv. automatski odgovor:
“Obzirom da radimo za 2 amb. do kraja 7.mj., molim pacijente da dolaze radi HITNIH i NEODGODIVIH STANJA ! Naručiti se tel. Ili mailom najkasnije do 12 ili 18 sati !
Kroničnu terapiju prvo provjerite u apoteci. a onda zatražite ako nemate! Naručeno mailom , ne očekujte isti dan zbog povećanog opsega posla!!! Otpusna pisma donijeti OSOBNO u amb. ,pogotovo pac. Na bolovanju!!!
L.p.”
Za dva dana stiže naručeno u ljekarnu, ali bez 90 lanseta za glukometar. E sad, budući da “već neko vrijeme nema na tržištu inzulinskih injekcija Semglee”, a zamjenska liječnica o tomu nema pojma, nastavlja se e-mail prepiska, pa za sljedeća dva dana stiže i zamjenski inzulin Abasaglar. A muke po zdravstvenom CRO sustavu tog pacijenta time ne prestaju, jer je samo par dana kasnije bio primoran opet se e-mailom obratiti zamjenskoj liječnici radi uputnice D1 za redovni specijalistički oftalmološki pregled u naručenom osmomjesečnom terminu (19. srpnja u 10 sati), ali i uputnice za redovan urološki pregled radi prijave za termin u listopadu 2024.
Uputnica D1 elektronski je poslana u zdravstveni sustav sljedećeg dana, a za urološku je e-mailom odgovoreno pacijentu da se obrati svojoj liječnici kada se vrati s godišnjeg odmora. Zamjenskoj je bilo teško u par sekundi kliknuti na laptopu i omogućiti umirovljeniku da za jednog posjeta bolnici obavi i oftalmološki pregled i urološku prijavu. Zašto bi bilo jednostavno i pacijentu na ruku kad može biti komplicirano i drsko?
Nesposoban do bola tzv. covid ministar Beroš, koliko je god u prvomu mandatu mahao nekakvim papirima pred TV-okom i kolegama na vladinoj sjednici, nije proveo nijednu ozbiljniju zdravstvenu reformu. Taj sustav već godinama grca u enormnim dugovima (navodno cca dvije milijarde eura), veledrogerije svako malo prijete obustavom isporuke lijekova i medicinske opreme zbog neplaćanja, medicinsko osoblje štrajka, osipa se u inozemstvo, nezadovoljno je uvjetima rada, a pacijenti muku muče s osnovnim uvjetima proklamirane zdravstvene zaštite. Uza sve to, zadnjih se poslijeizbornih dana – u sklopu podjele plijena? – provode čistke u upravama bolnica i podržavljenjem svih županijskih i općih bolnica.
“U tijeku je veliko HDZ-ovo preuzimanje bolnica”, javljaju mediji, a u Zagrebu kulminira drama s Kliničkom bolnicom “Sveti duh”, koja je u gradskom vlasništvu. Gradska uprava smatra protuustavnom promjenu njezina vlasništva. HDZ se očito rješava nepodobnih u upravnim vijećima niza zdravstvenih ustanova, što uvelike šteti kvaliteti usluga, dovodi do sukoba među medicinskim osobljem (nekidan je šef Traumatološke bolnice podio ostavku navodno zbog mobbinga nad podređenima) etc. Politička kadroviranja nikad nisu dala pozitivan rezultat, a kad se pak HDZ-ova politika miješa u liječenje, redovito je to – katastrofa.
Cijeli Zagreb u istom domu zdravlja
Beroševo ministarstvo, međutim, povuklo je još jedan od katastrofalnih poteza time što je ozakonilo da sve županije i Grad Zagreb ubuduće imaju po jedan dom zdravlja. Milijuna Zagrepčana, pa u jednom domu zdravlja?! To ne može naumpasti ni nekomu s pola mozga. Kao – nema dovoljno liječnika ni medicinskih sestara, pa ih sve valja skupiti na jedno mjesto i time popuniti kadrovske rupe?! Stanje je izmaklo kontroli.
“Nevjerojatno je da zakonodavac nije prepoznao Grad Zagreb koji ima više od 900.000 korisnika zdravstvene zaštite”, kazala je novinarima predsjednica Glavnog vijeća Hrvatskoga strukovnog sindikata medicinskih sestara i tehničara Anica Prašnjak, koja je zajedno s četiri sindikata zdravstva i pacijenta pozvala Beroša da povuče sporni stavak Zakona o zdravstvenoj zaštiti. “Gledajući regionalno, ne možemo se uspoređivati i s jednom županijom ili gradom, koji imaju između 50.000 i 100.000 korisnika. Zagreb, koji ima status županije, trenutno ima tri doma zdravlja, a njihovim spajanjem u jedan mogu se očekivati dodatni problemi u dostupnosti zdravstvene zaštite. U primarnoj zdravstvenoj zaštiti u Zagrebu nedostaje liječnika i medicinskih sestara i već je sada jako teško napraviti kvalitetnu raspodjelu naših kadrova i korisnika. Situacija je izmakla kontroli. Nije skeniran teren niti je obavljena šira, javna rasprava.” Predstavnica Hrvatskog liječničkog sindikata Mirela Marković tvrdi da će “premiještati liječnike i medicinske sestre tamo gdje će ih nedostajati, što znači da ja iz Španskog mogu otići u Sesvete, a kolegica iz Sesveta u Špansko. Zbog toga će građani morati svaki put ispočetka govoriti što im je. To nije ni kontinuitet zdravstvene zaštite niti dostupnost kakvu bismo morali imati.” Koja je to i umjetna inteligencija, međutim, kadra kvalitetno koordinirati golem sustav od 136 zdravstvenih ustanova u zemlji ako nije moguće kvalitetno utemeljiti primarnu zdravstvenu zaštitu, za koju se svi kunu kako je – početak uspješnog liječenja.
Sve u svemu, ne sluti na dobro u okolnostima kad je Beroševo zdravstvo dnevno u sukobu s redovitim isplatama plaća medicinskom osoblju i svako malo nestašicom lijekova, a većina mladih u tim zanimanjima već završnih godina školovanja razmišlja o iseljavanju u inozemstvo. Nešto je truhlo u državi Hrvatskoj. Itekako truhlo. Nažalost, ne samo u zdravstvu, gdje je lutrijska premija – ne razboljeti se.
