Nedavni sukob u centru Kijeva između učesnika Povorke jednakosti i pristalica takozvanih tradicionalnih vrijednosti još jednom je pokazao rastuće tenzije koje prate sveobuhvatni rat. Iza parola o „zaštiti porodice“ i „nacionalnom moralu“ sve se više krije jezik mržnje, netolerancije i pokušaja nametanja jedinstvene „norme“. Posebno zabrinjava činjenica da u takvim okupljanjima sve češće učestvuju mladi, maskirani fantomkama, uzvikujući agresivne slogane i pokazujući sklonost ka sukobima.
U mirnodopsko vrijeme ovakvi događaji izazvali bi žustru javnu debatu, ali u ratnim uslovima nailaze na znatno veću društvenu toleranciju. Upravo takvo tlo pogodno je za opasan „pomak udesno“, što otvara ključno pitanje: koliko su demokratski temelji društva stabilni tokom rata i da li gubimo novu generaciju?
Radikalizacija u međunarodnom kontekstu
U vrijeme oružanih sukoba raste potreba za identitetom, nacionalnim jedinstvom, zaštitom i tradicijom. No upravo te teme lako postaju oruđe za manipulaciju javnom sviješću, pa čak i njenu radikalizaciju.
Nije tajna da ruska propaganda već godinama koristi sliku „ukrajinskog nacizma“ kao središnji narativ, kako za unutrašnju, tako i za međunarodnu publiku. Bakljade, radikalne parole i simboli služe kao vizuelni okidači koji savršeno odgovaraju propagandistima Kremlja.
Poznato je i da su ruske tajne službe u više navrata sarađivale s ekstremno desničarskim mrežama u Evropi, a vjerovatno i u samoj Ukrajini. Istovremeno, treba priznati da radikalizacija, naročito među mladima, nije isključivo ukrajinski fenomen. Slični procesi uočavaju se i u zapadnim demokratijama — od Sjedinjenih Američkih Država do Francuske, od Njemačke do Italije.
Osjećaj gubitka kontrole nad vlastitim sistemom vrijednosti postaje snažan pokretač mobilizacije, a upravo tu emociju sve češće preuzimaju omladinske zajednice.
Pod plaštom „zaštite tradicije“ promovišu se ksenofobne, ultrakonzervativne i antidemokratske poruke. Elon Musk je jedan od najprepoznatljivijih primjera tog trenda. Kroz platformu X širi desničarsku retoriku, napada manjine, žene i klimatske aktiviste. Na taj način pokušava nametnuti „novu normu“ otpora svemu što se ne uklapa u njegovu sliku tradicionalnih vrijednosti.
Sve to dešava se u kontekstu dubokih društvenih promjena.
Porast tradicionalističkih stavova u zapadnim državama dijelom je reakcija jednog dijela društva na nagli, često radikalni ideološki pomak, naročito u obrazovnom sistemu. To se, između ostalog, odnosi na veći fokus na transrodna pitanja, izmjene školskih programa i uvođenje novih rodnih identiteta, koji nisu uvijek praćeni širokim društvenim dijalogom. Ovakve promjene izazvale su otpor roditeljskih zajednica, vjerskih organizacija i crkava, koje nove ultra-liberalne norme doživljavaju kao prijetnju vlastitim vrijednostima i pravu da odgajaju svoju djecu.
Reakcije na takve promjene nisu uvijek radikalne, ali u polariziranom društvu najglasniji su upravo ekstremni glasovi.
Osjećaj gubitka kontrole nad vlastitim sistemom vrijednosti postaje snažan pokretač mobilizacije, a upravo tu emociju sve češće preuzimaju omladinske zajednice. Ukrajina mora biti svjesna tog međunarodnog konteksta — ne da bi preuzimala loše prakse ili ih opravdavala, već da bi spriječila vlastite rizike.
Vrijednosti u ratnim vremenima
U ratnim uslovima postojećem traumatskom iskustvu društva pridružuje se još jedan moćan faktor — praznina vrijednosti i ideologije. Mladi ljudi — bilo da su učesnici borbenih dejstava, volonterskih inicijativa ili omladinskih projekata — često ostaju bez suštinske podrške. Njihovo stanje tokom rata, gubici bliskih osoba, iscrpljenost, društvene tenzije i nepovjerenje prema državi mogu stvoriti potražnju za nečim novim, pravednim i smislenim — ili za „čvrstom rukom“, redom i radikalizmom.
Ako se ta potreba ne zadovolji kroz smisleno i demokratski utemeljeno uključivanje, lako je mogu instrumentalizirati oni koji pod maskom radikalne retorike nude iluzorni red.
Upravo zato obrazovanje zasnovano na vrijednostima i ideologiji ne smije se svesti na nametanje jedne „ispravne“ vizije. Umjesto toga, mora objediniti zdrav patriotizam s tolerancijom, otvorenošću i poštovanjem pluralizma mišljenja i stavova.
Ako današnja omladina shvati da sloboda nije slabost, da demokratija znači učešće, a da liderstvo podrazumijeva povjerenje, tada Ukrajina ima šansu za pravedan i inkluzivan oporavak.
Patriotizam je, prije svega, ljubav prema domovini, a ne njegovanje osjećaja „izabranosti“. Ne smije se poistovjećivati isključivo s nacionalizmom, posebno ako taj nacionalizam isključuje ili marginalizira one koji misle drugačije. Ukrajinski branitelji danas se bore za pravo da žive u slobodnom, demokratskom društvu, a ta sloboda počinje sada: u školskim klupama, univerzitetskim amfiteatrima i javnom diskursu.
Obrazovanje je jedan od ključnih alata zaštite društva od radikalizacije. Ne radi se samo o znanju, već o iskustvu: učešću, zajedničkom stvaranju, diskusiji. Mladi trebaju prostor za izgradnju identiteta i autonomije — kroz debate, simulacije, građansko obrazovanje, volonterske programe i „žive biblioteke“. No, jednako je važno i postojanje stvarnog, progresivnog liderstva.
Društvu su potrebni političari koji ne trguju strahom, već govore jezikom povjerenja, dostojanstva i jednakosti. To mogu biti lokalni vijećnici koji promovišu transparentnost i dijalog, ili ministri i gradonačelnici koji uvode inkluzivne pristupe u obrazovanju, kulturi i socijalnoj politici. To su lideri zajednice koji ne nameću vlastite interese, već rade s lokalnim grupama (hromadama), veteranima, raseljenim osobama i mladima.
Politika povjerenja znači i podršku mentalnom zdravlju tinejdžera, edukaciju školskih nastavnika o ljudskim pravima i sistemski rad na razvoju kritičkog mišljenja i borbi protiv diskriminacije. Obnova Ukrajine ne odnosi se samo na infrastrukturu. Ona se tiče toga ko smo mi, kako razmišljamo i koga priznamo kao autoritet.
Ako današnja omladina shvati da sloboda nije slabost nego vrijednost, da demokratija znači učešće, a ne praznu retoriku, da liderstvo znači povjerenje, a ne prisilu, tada Ukrajina ima šansu za pravedan i inkluzivan oporavak.
