Foto: Horde zla
U nedjelju je na stadionu Grbavica odigran 151. sarajevski gradski derbi, na kojem je FK Željezničar rezultatom 3:0 neočekivano lako pobijedio gradskog rivala, ekipu FK Sarajevo. Obje su ekipe u posljednje vrijeme bile u lošoj formi pa ova pobjeda plavoj polovini Sarajeva predstavlja olakšanje i nadu za bolji nastavak prvenstva, dok je onima kojima je draža bordo boja, četvrti poraz u nizu dao dobar razlog za glavobolju i frustraciju.
Upravo su navijačke frustracije obilježile ovaj derbi, koji je, nažalost, prošao bez prisustva gostujućih navijača. Bila je to odluka Ministarstva unutrašnjih poslova Kantona Sarajevo, koja je donijeta nakon incidenta u kojem je grupica navijača bordo kluba poželjela tučnjavu sa Željinim navijačima, koji su se od jutarnjih sati počeli okupljati u blizini stadiona.
Prema policijskim navodima i snimcima koji su se mogli vidjeti na društvenim medijima, devetočlana ekipica sa zaštitnim šljemovima na glavama i letvama krenula je prema Grbavici, ali ne – kako bi se po izgledu reklo – da šaluju neku ogradu ili ozidaju neki zid, nego da nanesu tjelesne ozljede svojim sugrađanima. U toj su ih namjeri spriječili plavi momci, ali ne oni s Grbavice, nego oni iz kantonalnog MUP-a, koji su tokom akcije hapšenja naišli na neočekivano drzak otpor: dvojica su policajaca povrijeđena u udaru automobila nakon što su huligani odbili naredbu da zaustave vozilo.
To je bio razlog zbog kojeg je MUP KS zabranio dolazak na Grbavicu svim navijačima Sarajeva, pa je njihovih 1,500 mjesta na stadionu ostalo prazno skupa s buffer-zonama, koje su trebale odvajati navijače Sarajeva i Željezničara te im garantirati sigurnost. No za garanciju pune sigurnosti potrebno je puno više od toga, a to nešto MUP KS očito nije bio u stanju pružiti.
Uzalud dan poslije eksperti tumače kako je donesena ispravna odluka i kako je bilo bolje djelovati preventivno, nego rizikovati povrijeđene i materijalnu štetu. Ekspert za sigurnosna pitanja na jednoj je televiziji rekao kako je ovo rješenje bolje nego da se poslije utakmice pitamo zašto policija nije reagirala, i tako direktno potvrdio ono što je jasno – da je policija Kantona Sarajevo u nedjelju kapitulirala pred najavom sigurnosne prijetnje.
Ova je odluka možda bila logična, racionalna, praktična i pragmatična, ali je bila i oportunistička, tako da navijači Sarajeva vjerovatno nisu u pravu kada tvrde kako je bila unaprijed napisana, no definitivno nisu ni u krivu ako kažu da se doima kao da je MUP KS jedva dočekao jutarnji incident da sebi olakša posao. Jer njihov posao nije bio da zbog devet huligana zabrane dolazak na utakmicu hiljadu i po ljudi, koji su kupili ulaznicu i s nestrpljenjem odvojili svoj dan za odlazak na najvažniju utakmicu sezone. Njihov je posao bio da tim ljudima omoguće dolazak na Grbavicu i osiguraju da oni ne budu nikakva opasnost drugima na stadionu, kao i da sami ne budu izloženi nikakvoj opasnosti. Šta god mi mislili o navijačima i navijačkim skupinama, odbijanje je MUP-a KS da se upusti u ovaj izazov – kapitulacija.
Svako se razuman na emotivnoj razini može složiti s ekspertima koji hvale odluku o zabrani dolaska gostujućih navijača na Grbavicu. Naravno, niko neće kontrirati tvrdnji da je bolje izbjeći rizik od ozljeda i materijalne štete, i niko ne želi to vidjeti, ali na principijelnoj ravni, ovo ujedno znači da policija na osnovu paušalne procjene ubuduće može zabraniti bilo šta što zahtijeva ozbiljan, naporan ili skup angažman. Na osnovu nedjeljnog presedana može se desiti da se sarajevski derbi više nikad ne odigra pred obje armije navijača – jednostavno, uvijek se može naći neka grupica ovih ili onih navijača, koja je „željna belaja“, napraviti arbitrarna sigurnosna procjena te se pozvati na raniji presedan, i utakmica bez rizika jeste tu, doduše bez pravog šmeka.
Nije stvar samo u utakmicama. Isto se može desiti s nekim koncertom, performansom ili izložbom, a proteste da i ne spominjemo! Možda zvuči kao pretjerivanje, ali govorimo o principijelnom nivou na kojem ako policija nije u stanju osigurati neku utakmicu, to isto može važiti i za bilo koji drugi događaj. Na tom je nivou dovoljno da policija kaže kako ima saznanja o mogućim izgredima i zabrana je tu, a da se niko nema pravo buniti.
Mogli su se čuti i komentari kako je policija slabo opremljena i kako su joj sužene ovlasti u postupanju s izgrednicima. To, jednostavno, ne stoji, jer policija u slučaju sigurnosne prijetnje itekako ima ovlasti djelovati – na kraju krajeva, teško da je naša policija senzibiliziranija na višim standardima i da djeluje po strožijim zakonima od belgijske, austrijske ili njemačke pa se i u tim državama uspješno nose s navijačkim nasiljem i problemima huliganizma. A ukoliko je opremljenost naših policajaca na tako niskom nivou da ne mogu izići na kraj s jednom utakmicom, onda uzalud trošimo vrijeme govoreći o ovoj temi, jer na stolu – ili ispod njega – imamo daleko ozbiljniji problem kojim bismo se trebali baviti.
Sve u svemu, mi ne znamo da li bi na nedjeljnoj utakmici bilo izgreda i dobro je što to nikad nećemo saznati. Ali bez obzira na to odobravamo li odluku MUP-a KS i slažemo li se s mišljenjima sigurnosnih eksperata o ovim izazovima, ono što smo saznali jeste to da se čini kako policija nije spremna da se s njima uhvati ukoštac.
