Foto: picture alliance / AA | Ercin Erturk
U njemačkoj debati u vezi s pitanjem kako treba reagovati na revizionističku Rusiju, radi se prije svega o tome kako se može bolje organizovati odvraćanje, odbrana i podrška Ukrajini. To je važno da bi se štitila Ukrajina i Rusija odvratila od dalje agresije. Međutim debata malo uzima u obzir moguću vojnu eskalaciju kao i dalje nenemjeravane posljedice preokreta. Njemačka treba širu političku i javnu diskusiju o riziko menadžmentu.
Zakon o nenamjeravanim posljedicama kaže da svako djelovanje ima više efekata. Međutim nenamjeravane posljedice postaju vjerovatnije kada postoje određeni preduslovi. Oni koji podržavaju Ukrajinu, trebali bi odmjeriti namjeravane (pozitivne) efekte strategije protiv Rusije s nenamejeravanim (negativnim) efektima. Konačno, postoji najmanje pet razloga zašto istorijski preokret ima nehotične posljedice ili će ih imati.
Putin je odlučan i u poziciji je da vodi dugi rat dok će se Ukrajina i dalje boriti za preživljavanje
Prvo – ako je nesigurnost velika, raste vjerovatnoća nehotičnih posljedica. Jesu li ambicije ruske velesile također usmjerene prema baltičkim državama i Moldaviji? Kad je dostignuta tačka na kojoj Putin vidi ugroženost stabiliteta režima? Pokušaj da se namjere izvedu iz prethodne ruske politike i pretpostavljenih interesa problematičan je. Neki rezultati istraživanja stavljaju pod sumnju Putinovu racionalnost ili nagovještavaju da Rusija više vrednuje statusne dobitke nego stabilnost.
Drugo – Putin je odlučan i u poziciji je da vodi dugi rat dok će se Ukrajina i dalje boriti za preživljavanje. Oni koji je podržavaju, vjerovatno će tražiti i naći puteve da daju vojnu pomoć i u slučaju drugog Trumpovog predsjedništva. Oni bi to trebali i učiniti. Ipak, što duže traje rat, utoliko vjerovatnije postaju neželjena djelovanja jer može doći do više incidenata koji se ne mogu kontrolisati.
Treće – geografska blizina nosi sa sobom rizike. Uzduž istočnih granica NATO-a – naprimjer u prostoru Baltičkog mora – veoma blizu jedni drugima operišu NATO trupe i ruske oružane snage. Već prije 24. februara 2022. postojala je opasnost da situacija može eskalirati. Invazija Rusije i reakcija NATO-a stvorile su novi scenario eskalacije.
Četvrto – rat u Ukrajini odvija se u kompleksnom međunarodnom sistemu, a sistemski efekti ne šire se linearno i zato su nepredvidivi. Protiv zapadnih država nije samo Rusija, nego i globalno pomjeranje moći, domaći populisti i klimatske promjene. Podrška Ukrajini utiče na mogućnosti suprotstavljanja ovim i daljim izazovima.
Mnogi su u proukrajinskoj alijansi riziko tolerantni
Peto – mnogi su u proukrajinskoj alijansi riziko tolerantni. Prije svega, vojno eksponirani istočni članovi NATO-a polaze od toga da Rusija razumije samo silu i iz toga zaključuju da bi oni kod opreznog riziko menadžmenta imali više da izgube nego da dobiju. Litvanija bi željela blokirati tranzit ruskih dobara u Kalinjingrad i zagovara Macronove ideje o slanju NATO-u kopnenih trupa u Ukrajinu. U Njemačkoj se glasovi koji ukazuju na riziko nerijetko označavaju kao žrtve Putinovog stvaranja straha. U njemačkoj debati uobičajeni pojam “samoodvraćanje” ukazuje na ovu tendenciju. Političari zaziru od široke debate možda i zbog toga jer se pribojavaju da bi ona mogla voditi tome da saglasnost za podršku Ukrajini popušta pošto birači možda ne akceptiraju troškove dugog rata.
Naznačeni faktori mogu imati mnoštvo nehotičnih posljedica. Njemačka i njeni saveznici trebali bi pridati više značaja bar za sljedećih šest nenamjeravanih konzekvenci. Kao prvo, trebalo bi se tačno raspraviti koje bi okolnosti mogle dovesti do vojne eskalacije. Da upotreba atomskog oružja nije fantazija, ukazuju aktuelni izvještaji, prema kojima su američke tajne službe u jesen 2022. procijenile vjerovatnoću upotrebe atomskog oružja u slučaju ukrajinskog prodora na Krim na 50%.
Trebaju se ukalkulisati i oportunitetni troškovi. Gospodarski troškovi rata već su sada enormni. Ako se rat oduži, to je tek početak. Ukoliko se investira u odvraćanje, odbranu i podršku Ukrajini, smanjuju se investicije u tehnologije budućnosti ili javnu infrastrukturu. Potencijalni su profiteri konkurent Kina i – u njemačkom kontekstu – AfD.
Osim toga, konfrontacija s Rusijom parališe multilateralne institucije i time važan multiplikator njemačke vanjske politike. Naprimjer OSZE je u problemu jer Rusija blokira važne odluke svojim vetom. Iz logike Kremlja Rusija pritom reaguje na pokušaj zapada da Rusiju iziluje unutar organizacije. Usto postaje sve komplikovanije sarađivati u važnim pitanjima. To se, između ostaloga, pokazuje i na tome kako je postalo teško tematizirati sigurnosnopolitički uticaj klimatskih promjena u okviru OSZE. Dogovor EU i Rusije kojim se trebalo sprečavati prekogranično zagađenje okoline jeste na ledu.
Debata u Njemačkoj trebala bi jače uzeti u obzir i moguću preopterećenost EU. Ukrajina će i dalje za stabilizaciju i obnovu trebati ogromne sume novca EU. To će staviti na tvrdu probu jedinstvo EU, u kojoj se interesi sve više razilaze. Najveća je nepoznanica ipak pitanje da li će Ukrajina ostvariti ulazak u EU. Je li se politički sistem Ukrajine tako jako promijenio da ona može za sobom ostaviti personalizovano, na nepotizmu bazirano vođenje vlade ranijeg vremena? Istraživači koji su već u prošlosti ukazivali na takvu klijentelističku politiku, ističu u posljednje vrijeme zelenski efekt – transformacionu snagu nove generacije pod novom rukovodećom figurom. Uspješna izgradnja i proširenje demokratskih institucija ipak se ne kreće samo od sebe kao što pokazuju izvještaji o stalnim autoritarnim praktikama. Na osnovu svoje veličine i nasljedstva rata Ukrajina će zasjeniti probleme ranijih krugova proširenja EU.
I nehotično jačanje autokratije dio je istorijskog preokreta. Nastojanja Njemačke i drugih zapadnih država da izoluju Rusiju vodi užem povezivanju s autokratijama. Njemačka, naprimjer, kupuje više nafte i gasa od država zaliva, a EU povlači više gasa iz Azerbejdžana. Time je za EU teže da trgovinske ugovore veže na održavanje ljudskih prava. Ova realna politika daje osnov za primjedbu da Zapad ima dvostruka mjerila.
Njemačkoj treba politička i javna debata o nehotičnim posljedicama istorijskog preokreta
U konačnici, prekid veza s Rusijom mogao bi dovesti do toga da se mentalitet opsade koji je stvorio Kremlj učvrsti u Rusiji. Stanovnici ruske enklave Kalinjingrad, naprimjer, ranije su često putovali u Poljsku i druge zemlje. Sada provode više vremena u drugim dijelovima Rusije, dok Poljska pojačava svoje granične ograde s Kalinjingradom. Što je više Rusija odsječena od vanjskog svijeta, utoliko su dugoročno manji izgledi da se razviju alternative sadašnjem revizionističkom narativu.
Sve dok Kremlj i dalje imperijalistički djeluje, odvraćanje i odbrana protiv Rusije ispravno će određivati sigurnosnopolitičku praksu i odgovarajuće diskurse zapadnih saveznika. Međutim istorijska prekretnica mora pokušati spriječiti katastrofalne nehotične posljedice i ublažiti one koje se ne mogu izbjeći. Riziko menadžment nema ništa zajedničko s kukavičlukom. Kako bi riziko menadžment trebao konkretno izgledati, zavisi od toga o kojem se problemu radi. Što se tiče vojne eskalacije, zagovornici pristupa korak po korak kao kancelar Olaf Scholz pod ozbiljnom su kritikom.
Doduše, aktuelni problemi Ukrajine na bojnom polju mogu se objasniti i time da nije isporučeno niti dovoljno niti pravih oružanih sistema. Međutim argument da postupak korak po korak doprinosi sprečavanju eskalacije, ne može se, također, odmah odbaciti. U magli rata, u kontekstu velike nesigurnosti, ne postoje jednostavna rješenja nego samo rizici i konfliktni ciljevi. Njemačkoj je potrebna politička i javna debata o nehotičnim posljedicama istorijskog preokreta – rasprava koja uključuje neizvjesnost i složenost te u kojoj sudionici otkrivaju i propituju svoje pretpostavke. Pošto duh vremena koji je pod uticajem X i talkshowa favorizuje (pseudo) oštre izjave, ovo će sigurno biti težak poduhvat.
Preveo i prilagodio: Ešref Zaimbegović
