foto: Slobodna Dalmacija
Nacional je u ponedjeljak razotkrio kako je javnosti gotovo potpuno promakla važna informacija o tome da je Županijsko državno odvjetništvo u Splitu nakon tri godine istrage 13. studenoga podnijelo optužnicu protiv generala HVO-a Nedjeljka Obradovića za ratne zločine nad Bošnjacima 1993. i 1994. u Hercegovini i uputilo je na potvrdu Županijskome sudu u Splitu.
Pritom, što je zanimljivo, DORH nije tražio pritvor za optuženoga jer ga smatra dostupnim hrvatskom pravosuđu iako je Obradović od optužnice Tužiteljstva BiH još prije nekoliko godina pobjegao u Hrvatsku. O tome da je DORH optužio Obradovića, međutim, nema tragova na internetskoj stranici Državnog odvjetništva RH kao ni na stranici Županijskog državnog odvjetništva u Splitu.
Vijest o tome tek je usput 15. studenoga objavljena na petoj stranici tiskanog izdanja splitskog dnevnika Slobodna Dalmacija, ali ista ta vijest, zanimljivo, nije dostupna i na internetskom portalu Slobodne Dalmacije, premda taj dnevnik većinu svojih vijesti objavljuje i na portalu. Takva bizarna situacija, u kojoj DORH podnosi optužnicu protiv generala HVO-a i visokog ratnog časnika Hrvatske vojske zbog ratnih zločina ali o tome ne obavješćuje javnost dok mediji tako važnu vijest ne objavljuju online, još je jedan dokaz shizofrenog odnosa hrvatskog pravosuđa, politike i javnosti prema procesuiranju ratnih zločina hrvatskih postrojbi: dok je, s jedne strane, prema informacijama Nacionala, glavni državni odvjetnik Ivan Turudić osobnom intervencijom deblokirao kazneni progon Nedjeljka Obradovića, zbog čega je optužnica protiv njega nakon trogodišnjeg zastoja istrage napokon i podnesena, s druge se strane isti taj kazneni progon nastoji prikriti od javnosti.
Izbjegao Hag
Prema informacijama Nacionala, general Obradović u posljednji je čas izbjegao optužnicu Međunarodnog kaznenog suda za ratne zločine (MKSJ). On je, naime, bio sedmi po redu među civilnim i vojnim dužnosnicima Herceg-Bosne kojega je Haški sud kanio optužiti, a na kraju su optužena, i kasnije osuđena, šestorica: Jadranko Prlić, Milivoj Petković, Slobodan Praljak, Bruno Stojić, Valentin Ćorić i Berislav Pušić. Nedjeljka Obradovića Haški sud nije optužio, ali je spis s rezultatima istrage – više od 1500 stranica iskaza više svjedoka te desetak registratora s dokumentima i dokazima – dostavio Tužiteljstvu BiH koje je podnijelo 2016. optužnicu protiv Obradovića, da bi cijeli taj spis, nakon što je optuženik pobjegao u Hrvatsku, proslijedilo DORH-u.
foto: Dubrovački vjesnik
Zbog obilja materijala koje je DORH dobio praktički istražen i jest moguće zaključivati da je trogodišnja istraga u DORH-u zapravo značila zavlačenje, a ne istinsko istraživanje zločina, jer on je već bio temeljito istražen i dokumentiran. Riječ je, dakle, o ratnom zapovjedniku koji je imao itekako važnu funkciju u vojnoj hijerarhiji Herceg-Bosne, pa bi se suđenje Nedjeljku Obradoviću pred hrvatskim sudom moglo prometnuti u dosad najvažniji proces kojim hrvatsko pravosuđe procesuira ratne zločine HVO-a nad Bošnjacima u BiH.
Takav razvoj situacije, pak, zasigurno bi bio golem test za hrvatske sudove, naročito zbog tereta presude o “udruženome zločinačkom pothvatu” hrvatskoga državnog vrha, kako je Haški sud okarakterizirao rat HVO-a protiv Armije BiH. Premda u optužnici DORH-a protiv Obradovića takve kvalifikacije nema, tijekom suđenja – ako Županijski sud u Splitu potvrdi optužnicu protiv Obradovića – neće biti moguće ignorirati postojanje presude Haškog suda. Sve bi to mogli biti dodatni razlozi zbog kojih je DORH postupio tako nedosljedno, s jedne strane optuživši generala, dok se, s druge, o tome istodobno ne može naći trag u internetskoj arhivi DORH-ovih priopćenja.
Pouzdani izvor s neposrednim saznanjima o procesuiranju ratnih zločina u Bosni i Hercegovini proteklog je tjedna Nacionalu neslužbeno kazao kako se može očekivati da će Ivan Turudić nastaviti deblokirati kazneni progon hrvatskih državljana optuženih za ratne zločine u susjednoj zemlji, što dokazuje i viješću da je Županijsko državno odvjetništvo u Splitu poslije tri godine istrage podnijelo optužnicu protiv generala Obradovića, ratnog zapovjednika brigade HVO-a Knez Domagoj, koji je tijekom rata u Hrvatskoj bio i zapovjednik 116. brigade Hrvatske vojske iz Metkovića.
Ivan Turudić/foto: N1
Prema Nacionalovu izvoru, Obradović je optužen za ratne zločine nad Bošnjacima koje su tijekom rata HVO-a i Armije BiH na području Hercegovine počinili pripadnici postrojbe kojom je zapovijedao. Nacional je pokušao kontaktirati Nedjeljka Obradovića, ali nismo uspjeli. Obradović rijetko istupa u medijima, ali su neki portali početkom ožujka 2021. prenijeli njegovu izjavu Dnevnom listu iz Mostara kojom je komentirao vijest da je Županijsko državno odvjetništvo u Splitu pokrenulo istragu protiv njega.
Obradović je kazao: “Svatko ima pravo protiv svakoga pokretati istrage, pa i protiv mene. Bošnjaci podižu istrage i optužnice protiv svih Hrvata, pa i protiv mene. Odbijam sve insinuacije kao netočne jer se zna da se nisu htjeli boriti, a kada smo mi obranili, onda su dobili po nosu. Nisam iznenađen pokretanjem istrage. Pa pogledajte vi tužiteljstvo BiH i sve će vam biti jasno kada vidite koliko je tužitelja optuženo za korupciju. Haag je tražio moju izjavu, ja sam se odazvao, nisu našli ni na kakve dokaze, lijepo su me primili i ispratili, a postoji i na desetine svjedoka koji su svjedočili da nema temelja za ovo što mi se stavlja na teret. Ovo je samo iživljavanje i uništavanje nečijeg života”, rekao je general Obradović za Dnevni list.
Gdje danas uteći
Kazneni progon ratnih zločina počinjenih tijekom rata u BiH koji provode hrvatska pravosudna tijela u zastoju je već nekoliko godina, najmanje otkad je DORH od Tužiteljstva Bosne i Hercegovine preuzeo kazneni progon protiv generala HVO-a Zlatana Mije Jelića, zapovjednika Specijalne policije MUP-a Herceg-Bosne i jednoga od zapovjednika HVO-a u Mostaru, te u listopadu 2020. otvorilo istragu protiv njega.
Taj se zastoj odnosi naročito na više i visoke zapovjednike HVO-a, kakvi su generali HVO-a Zlatan Mijo Jelić, Nedjeljko Obradović i Željko Šiljeg, protiv kojega hrvatsko državno odvjetništvo, prema informacijama Nacionala, također provodi istragu.
Zoran Milanović i Mijo Jelić/foto: Avaz
Predsjednik Republike Zoran Milanović 4. kolovoza 2020., tijekom obilježavanja Dana pobjede i domovinske zahvalnosti i Dana hrvatskih branitelja na Tvrđavi u Kninu, Miji Jeliću uručio odličje kojim je odlikovao njegovu ratnu postrojbu, Specijalnu policiju MUP-a Herceg-Bosne.
Dva mjeseca kasnije, DORH je preuzeo kazneni progon Zlatana Mije Jelića otvorivši istragu protiv njega. Jelić je, naime, preselio u Hrvatsku nakon što je protiv njega Tužiteljstvo BiH podnijelo optužnicu, tvrdeći da nije pobjegao od sudskog procesa, nego da želi suđenje u Hrvatskoj. Novinari iz BiH svjedoče kako u posljednje četiri godine od DORH-a nisu uspjeli dobiti nijednu informaciju o tome kako napreduje istraga protiv Jelića i je li završena.
Izvor Nacionala tvrdi kako je proces deblokiran nakon što je Ivan Turudić postao glavni državni odvjetnik. Turudić se prošlog tjedna, u četvrtak, 26. studenoga, u Sarajevu susreo s glavnim tužiteljem BiH Milankom Kajganićem, i s tog je susreta objavljena samo jedna štura rečenica, prema kojoj se na sastanku “razgovaralo o jačanju međusobne suradnje u radu na predmetima ratnih zločina i rješavanju problema nedostupnosti osumnjičenih i optuženih počinitelja kaznenih djela ratnih zločina”. Izvor Nacionala tvrdi kako je Turudić još dosta prije tog sastanka pokrenuo procese koji su rezultirali podizanjem optužnice protiv generala Obradovića.
Osim toga, izvor Nacionala podsjetio je kako je u Crnoj Gori prije nekog vremena održan sastanak tužitelja iz regije, na kojemu je Turudić odbio kritike dijela kolega iz Bosne i Hercegovine, koji su ustvrdili kako DORH oklijeva procesuirati više zapovjednike HVO-a. Riječ je o jednoj od redovitih regionalnih konferencija tužitelja za ratne zločine koju je u Podgorici, u rujnu ove godine, organiziralo Vrhovno državno tužilaštvo Crne Gore, i na kojoj je sudjelovao i glavni tužitelj Rezidualnog mehanizma za kaznene sudove i bivši glavni tužitelj Haškog suda Serge Brammertz.
Na tom je skupu, prema informacijama Nacionala, Turudić odbio prigovore kolega iz Bosne i Hercegovine podsjetivši ih da je DORH još davno sudski procesuirao i generale Hrvatske vojske Mirka Norca, Rahima Ademija, Branimira Glavaša i Tomislava Merčepa, pa da mu nije jasno otkud pretpostavka da ne bi bio spreman procesuirati i generale HVO-a, ako za to ima dovoljno dokaza.
Činjenica, međutim, jest da DORH već nekoliko godina nije dovršio istrage protiv nekoliko generala HVO-a zbog zločina nad Bošnjacima, premda je od BiH preuzeo kazneni progon nakon što su osumnjičenici prebjegli u Hrvatsku.
Naši i vaši ratni zločinci
Osim Zlatana Mije Jelića, za kojega u dijelu javnosti postoji dojam kako ga je dodjelom odličja pokušao zaštititi osobno predsjednik Republike Zoran Milanović, istraga se vodi i protiv generala Željka Šiljega zbog zločina nad Bošnjacima u Prozoru-Rami 1993., gdje je Šiljeg bio zapovjednik Operativne zone Sjeverozapadna Hercegovina sa sjedištem u Tomislavgradu. Nacional doznaje kako Tužiteljstvo BiH još uvijek očekuje od DORH-a da sasluša Šiljega kako bi se službeno očitovao o kaznenim djelima za koja ga tereti Tužiteljstvo BiH, među kojima je i zločin “živog štita na Crnom vrhu”.
Željko Šiljeg/foto: N1
Riječ je o višestrukim ubojstvima od 31. srpnja 1993., kada je više od 50 zatočenika iz Srednje škole u Prozor-Rami odvedeno na liniju bojišta na Crnom vrhu iznad grada, gdje su ih jedne za druge vezali kabelom, a potom su im vojnici HVO-a pucali u leđa. Taj je zločin podrobno istražen i rekonstruiran u presudi Haškog suda šestorici vojnih i civilnih zapovjednika Herceg-Bosne, u kojoj stoji kako je 11 zatočenika ubijeno, dok se za deset ostalih, čiji su posmrtni ostaci ekshumirani s tih jedanaest tijela, nije moglo pouzdano dokazati da su ubijeni u tom živom štitu.
Vijesti o mogućem kaznenom progonu generala Obradovića do javnosti povremeno stižu već osamnaest godina, nakon što je tužiteljica Haškog suda Carla del Ponte još početkom 2006. Tužiteljstvu BiH predala dvadeset slučajeva ratnih zločina u BiH o kojima je Haški sud započeo istragu, ali je nije dovršio.
Bila je riječ o istragama protiv 15 Srba, trojice Bošnjaka i dvojice Hrvata – Nedeljka Obradovića i Marka Radića. Radića će Sud BiH kasnije osuditi na 27 godina zatvora zbog ratnih zločina u logoru Vojno pored Mostara, u kojemu su počinjena masovna silovanja zatočenih žena.
Radić je od presude pobjegao u Hrvatsku, gdje mu je Županijski sud u Zagrebu prepolovio presudu, smanjivši je na 12,5 godina zatvora jer je, kako su pisali mediji, odbacio kvalifikacije Suda BiH o Radićevu sudjelovanju u udruženome zločinačkom pothvatu. Radić je na slobodu pušten krajem 2018., da bi dvije godine kasnije bio ustrijeljen i ubijen u atentatu u Mostaru.
Mediji u BiH objavili su 2008. kako je Tužiteljstvo Bosne i Hercegovine “pripremilo optužnicu protiv skupine hrvatskih generala iz BiH”, među kojima je, prema tim izvještajima, bio i ratni zapovjednik brigade HVO Knez Domagoj Nedjeljko Obradović. No trebalo je proći osam godina prije nego što su mediji u studenome 2016. objavili kako je Sud BiH za Obradovićem “raspisao međunarodnu tjeralicu temeljem prijedloga Tužiteljstva BiH da mu se odredi pritvor, zbog sumnje da su pripadnici brigade Knez Domagoj, kojom je Obradović zapovijedao 1993. i 1994. no području Čapljine počinili ratni zločin”.
Hrvatski su mediji tada podsjetili kako je Obradović zapovijedao i metkovskom 116. brigadom Hrvatske vojske, koju je za doprinos obrani doline Neretve i krajnjeg juga Hrvatske odlikovao i predsjednik Republike Ivo Josipović.
O Nedjeljku Obradoviću pisao je i Nacional. U članku iz svibnja 2015. u kojemu je otkrio sadržaj tajnih dokumenata VSOA-e o istragama Tužiteljstva BiH protiv hrvatskih časnika za zločine u BiH, Nacional je među više imena spomenuo i Nedjeljka Obradovića, ratnog zapovjednika brigade HVO-a Knez Domagoj. “Sve je to zapisano u jednom od dokumenata s naslovom ‘Operativna informacija B’, od 8. kolovoza 2012. U njemu se također izvještava o aktivnostima Tužilaštva BiH povezanim s istragama o ratnim zločinima, a posebna se pozornost posvećuje Obradovićevu slučaju. On se rodio 14. ožujka 1961. u Metkoviću, gdje ima i prijavljeno prebivalište”, izvijestio je tada Nacional.
Zatvorenici Dretelja/foto: BIRN- Nermin Malović
Obradović je u Zbor narodne garde pristupio 8. listopada 1991. Bio je zapovjednik 116. brigade Hrvatske vojske u Metkoviću, a zadnja dužnost koju je obnašao u Hrvatskoj vojsci bila je dužnost časnika u IV. zapovjednom području Ston. Bivši predsjednik Ivo Josipović odlikovao ga je za obranu Metkovića. Čin stožernog brigadira dodijeljen mu je 19. ožujka 1996., a umirovljen je 23. prosinca 2002. Do sredine 2011. obnašao je dužnost savjetnika premijera Hercegovačko-neretvanske županije, što su lokalni bosanski mediji okarakterizirali kao provokaciju.
U javnosti se u rujnu 2013. spominjalo da se Obradovića istražuje zbog ratnih zločina u Stocu i Čapljini po zapovjednoj odgovornosti, jer je bio i ratni zapovjednik 1. hercegovačke brigade Knez Domagoj koja je bila ključna za obranu Stoca.
Tvrdilo se u medijima da se istražuje u vezi sukoba između Armije BiH i HVO-a, a Tužilaštvo BiH te medijske navode nije komentiralo. Spominjalo se i da je njegovo ime navodno bilo na spisku 20 osoba bivše glavne haaške tužiteljice Carle Del Ponte, koje je ona uputila Tužilaštvu BiH u proceduru.
Nešto više od godinu dana prije nego što su se u medijima pojavili prvi tekstovi u kojima se spominje istraga protiv Obradovića, VSOA je hrvatski državni vrh vrlo precizno informirala što se zapravo događa u tom slučaju.
U tom izvješću, prema Nacionalovu tekstu iz 2015., stoji: “Sukladno zaključcima Visokog sudbenog vijeća BiH u vezi rada Posebnog odjela za ratne zločine Tužiteljstva BiH, zamjenica glavnog tužitelja BiH i čelnik navedenog Odjela gospođa Vesna Budimir, izdala je pisani nalog podređenim tužiteljima o neophodnom intenziviranju rada u cilju podizanja optužnica ili odbacivanja kaznenih prijava.
Slijedom navedenog, sredinom prosinca 2011. državna tužiteljica Posebnog odjela zadužena za predmete ratnog zločina na području Hercegovine gospođa Remzija Smailagić, izdala je uhidbeni nalog za umirovljenog generala HVO i brigadira HV Nedjeljka Obradovića. Međutim, kako se imenovani u to vrijeme nalazio na području Hrvatske, a nije mu udovoljeno zahtjevu da se brani sa slobode, Nedjeljko Obradović je našao utočište u Zagrebu”.
U dokumentima VSOA-e o kojima je izvijestio Nacional stoji, među ostalim, i kako se “Obradovića tereti da je podržavao, vodio zatvore i koncentracijske logore i druge objekte za zatvaranje i zatočenje Bošnjaka te da je nad njima sustavno provođenje nasilje. U optužnici se navodi da su pripadnici brigade Knez Domagoj tijekom 1993. i 1994. uhitili osobe bošnjačke nacionalnosti i s njima nehumano postupali.
Stolac u ratu/foto: Arhiva
Posebno se detaljno opisuju zbivanja na području općine Stolac iz travnja 1993.” U izvješću VSOA-e vrlo se detaljno opisuje što se sve Obradoviću stavlja na teret. Tako se, među ostalim, navodi i sljedeće:
“U razdoblju od travnja do rujna 1993. u Okružnom vojnom zatvoru u Dretelju u sklopu vojarne, pripadnici HVO zatočili su oko 2270 uhićenih bosanskih Muslimana iz općina Stolac i Čapljina, među kojima i pripadnike HVO muslimanske nacionalnosti, te određeni broj dječaka mlađih od 16 godina, odnosno muškaraca starijih od 60 godina. Pripadnici HVO iste su izgladnjivali, što je rezultiralo smrću jednog od zarobljenika. Uhićenici su također bili prisiljavani na međusobne borbe pri čemu su najmanje 4 osobe poginule od posljedica fizičkih ozljeda ili zato što su ih ustrijelili pripadnici HVO. Navodi se i kako je humanitarnim organizacijama pristup zatvoru Dretelj bio uskraćen, a zarobljenici kontinuirano premještani u mjesto Silos u Čapljini sve do kolovoza 1993…”
Generala Obradovića tereti se da je poticao i omogućio da se zatočene Bošnjake natjera na protupravni prisilni rad. Oni su bili zatočeni u zatvorima Gabela i Dretelj i prisiljavalo ih se da grade i utvrđuju vojne linije na prvoj crti obrane. VSOA je hrvatski državni vrh informirala o tomu kako je Tužilaštvo BiH u radu na tom predmetu ispitalo 135 svjedoka, kao i 69 svjedoka u drugim predmetima koje namjerava koristiti protiv Obradovića.
“…Prikupljena je medicinska dokumentacija za svjedoke, zapisnici o saslušanju vještaka, obdukcijski nalazi, izvodi iz matične knjige umrlih i druga dokumentacija. Pribavljeni su osobni matični kartoni, VON 8 za osumnjičenog Obradovića, dok je materijalna dokumentacija ovjerena u Haagu. Zahtjevom za pomoć od Međunarodnog kaznenog tribunala za bivšu Jugoslaviju iz predmeta Jadranko Prlić i drugi, prikupljeni su dokumenti u vezi s pripadnicima brigade HVO Knez Domagoj, koje Tužiteljstvo prilaže kao dokaz u postupku.
Navedena dokumentacija obuhvaća foto elaborate, snimke logora Dretelj, Gabela i Grabovina, Koštana bolnica, škola u Crnjićima, te sve informacije i dokumentacija vezana za ubijene osobe, zlostavljanja, zatvaranja, te protjerane i prisilno premještene osobe od strane HVO brigade Knez Domagoj od početka travnja 1993. do travnja 1994. Prikupljeni su i zapisnici o saslušanju svjedoka – vještaka od specijalne sudske medicine, zapisnici o ekshumaciji, zapisnici o očevidu, foto-dokumentacija, materijalna dokumentacija Hrvatske republike Herceg-Bosne i HVO-a, kao i materijalna dokumentacija iz Arhiva Zagreb. Sukladno navedenom izdana je i naredba za uhićenje Nedjeljka Obradovića”, stoji, među ostalim, u izvješću VSOA-e o kojemu je još 2015. izvijestio Nacional.
Nacional je Županijskome državnom odvjetništvu u Splitu Rene Laura poslao pitanja o okolnostima podnošenja optužnice protiv generala Obradovića. U ponedjeljak, 2. prosinca poslije podne odgovorila nam je glasnogovornica Županijskog državnog odvjetništva u Splitu Rene Laura. Odgovor glasi: “Županijsko državno odvjetništvo u Splitu je nakon provedene istrage podiglo optužnicu protiv okrivljenika (1961.) državljanina Republike Hrvatske i Bosne i Hercegovine zbog kaznenog djela ratnog zločina protiv civilnog stanovništva iz članka 120. stavak 1. i 2. Osnovnog krivičnog zakona Republike Hrvatske i kaznenog djela ratnog zločina protiv ratnih zarobljenika iz članka 122. Osnovnog krivičnog zakona Republike Hrvatske, u svezi članka 28. stavak 1. i 2. Osnovnog krivičnog zakona Republike Hrvatske, sve u svezi članka 43. istog Zakona (14. studenog 2024.)
Postoji osnovana sumnja da je okrivljenik u vremenu od početka mjeseca travnja 1993. do mjeseca travnja 1994., za vrijeme oružanog sukoba u Bosni i Hercegovini između Armije Bosne i Hercegovine (ABIH) i Hrvatskog vijeća obrane (HVO), kao zapovjednik I brigade HVO Knez Domagoj, u Jugoistočnoj Hercegovini, na području općine Stolac i Čapljina, odgovoran za primjenu propisa međunarodnog prava, postupajući protivno odredbama članka 3. stavka 1. točka a) i c), članka 13., 27., 32. i 53. IV Ženevske konvencije o zaštiti građanskih osoba u vrijeme rata od 12. kolovoza 1949., te protivno odredbama članka 3. stavak 1. točka a) i c) i odredbi članka 13. III Ženevske konvencije o postupanju sa ratnim zarobljenicima od 12. kolovoza 1949., kao i odredbama članka 4. stavak 2. i članka 13. stavak 2. i 16. Dopunskog protokola (Protokol II) od 8. lipnja 1977. i protivno pravilima međunarodnog običajnog prava.
Postoji osnovana sumnja da je okrivljenik zapovjedio provođenje raseljavanja i premještanja civilnog bošnjačkog stanovništva u dijelove Bosne i Hercegovine pod kontrolom ABIH i druge zemlje, u logorima Dretelj i Gabela u općini Čapljina i drugim objektima koji su korišteni za zatočenje Bošnjaka.
Okrivljenik, imajući zapovjedne ovlasti te znajući da civili i ratni zarobljenici koji su tamo neosnovano zatočeni borave u teškim uvjetima, da ih njemu podređeni čuvari i pripadnici brigade kojom je zapovijedao svakodnevno fizički i psihički zlostavljaju, te koriste za prisilni rad, nije poduzeo ništa da se takva protuzakonita postupanja spriječe i kazne. Dosljedno tome okrivljenik je pristao da njemu podređene osobe nastave s protupravnim radnjama, kao i na njihove posljedice, te propustio da se prijave i istraže i drugi zločini protiv bošnjačkog stanovništva, koji su počinjeni u inkriminiranom vremenu.”
