Nježnom gestom i polako, kao kad se čeljade izjutra nujnim buđenjem izvlači iz sna, valja pristupati svemu što se tiče življenja pod nebom i mrdanja nada zemljom; odnosno, svemu onome što je na neki način obilježilo duhovnu kulturu grada ili pokrajine, države ili regije. Premda je na više načina, ne samo u novije doba, Split doživio nemar koji je doveo do njegove duhovne kulturne zapuštenosti, ljeto Gospodnje 2025. proglašeno je godinom Ive Tijardovića i Jakova Gotovca. U povodu, dakako, 130. jubileja njihovog rođenja.
Split, naravno, nikad nije ni zaboravio ni zapustio ova dva među najvećim svojim kompozitorskim sinovima, ali se ta pažnja uvijek obrtala u perimetru oko opere “Ero s onoga svijeta”, kad je riječ o Gotovcu, odnosno opereta “Mala Floramye” i “Spli’ski akvarel”, u slučaju Tijardovića. Gotovcem ćemo se pozabaviti u drugoj prilici, dok se na Tijardovića sada osvrćemo u povodu premijernog postavljanja njegovoga mjuzikla “Avantura u Šangaju”, održanog u tri izvedbe tijekom svibnja u Hrvatskom domu Split.
Treba odmah istaknuti kako se gradska institucija Hrvatski dom Split pod ravnateljstvom pijanistice Vanese Kleva u zadnjih nekoliko godina prometnula u stožernu kulturnu ustanovu u najvećem dalmatinskom gradu. Na dnevnoj osnovi održavaju se iznimno uspješne produkcije komornoga tipa sa širokim umjetničkim spektrom, a Novosti su popratile koncerte i Ive Pogorelića, i Rade Šerbedžije, i Gradskog zbora “Brodosplit”…
Uz to, građanima i gostima stavljena su na raspolaganje dva alternativna koncertna prostora, vrijedna prostora u samom srcu grada, pod nogu svakome, i s programima koji se ne stignu ugurati u rasporede HNK-a Split, čime se na znatan način obogaćuje inače podosta obogaljena koncertna scena klasične glazbe u Splitu. Jerbo, kao što je, žalibože, dobro poznato, Split muku muči s koncertnim prostorima, pa tako u ovom času, kao i oduvijek, u gradu nema zatvorenoga prostora u kojem se može izvesti, recimo, kakva veća simfonija. Pozornica i auditorij HNK-a Split solidna je koncertna školjka, ali nepogodna za akustički izazov Mahlera, Brucknera, pa i Richarda Straussa ili Šostakoviča.
Tijardović je u vrijeme nastanka operete, 1936. godine, živio u Berlinu i bavio se pisanjem filmske glazbe. A kako je radio i za jedan film o Japanu, odlazio je u muzički arhiv i diskoteku berlinskoga Japanskog instituta. To iskustvo poslužilo mu je za rad na ovom komadu
I, dvorana Hrvatskog doma Split slojevitija glazbeno-scenska djela prilagođava ograničenosti vlastitih gabarita. U ovoj prilici na jedan revijalan način oživljena je Tijardovićeva muzika prpošnog mjuzikla “Avantura u Šangaju”; jerbo, djelo nije izvedeno u originalu i u cjelini, već je maestro Hari Zlodre, koji je i ravnao izvedbama, prema klavirskom izvatku aranžirao i raspisao dionice za sekstet Komornog orkestra Tijardović, osnovanog 2023. Valja kazati kako je i glavna sala Hrvatskog doma Split imenovana – Koncertna dvorana Ive Tijardovića. A drugoj, manjoj, ime je nadjenuto po Jakovu Gotovcu… Tako da se ova mlada gradska ustanova stubokom uklopila u slavljeničko godište koje taman klizi.
Ivo Tijardović je u vrijeme nastanka operete, 1936. godine, živio u Berlinu i bavio se pisanjem filmske glazbe. A kako je radio i za jedan film o Japanu, odlazio je u muzički arhiv i diskoteku berlinskoga Japanskog instituta. To iskustvo poslužilo mu je za rad na ovom komadu, pa je u povodu splitske premijere, održane u Teatru 23. veljače 1963., Tijardović za lokalni žurnal o mjuziklu i njegovoj partituri nepotpisanom autoru bio izjavio ovo: “Tamo sam imao priliku podrobno upoznati muziku Dalekog istoka, koja mi je mnogo poslužila pri stvaranju partiture ‘Avanture u Šangaju’, čija se radnja, kao što se i iz naslova vidi, događa u Kini (…) U njoj sam uz obligatni simfonijski upotrijebio i džez-orkestar. Tako sam sve plesne brojeve pisao i instrumentirao za džez-sastav, a sve lirske dijelove i finale sa finaletom za simfonijski. U tom sastavu značajnu ulogu imaju dva klavira koji zahtijevaju vrsne muzičare. Šarolikost i zanimljivost partiture je u tome što se u njoj evropska muzika i muzički motivi Dalekog istoka stalno prepleću. Ovo djelo, naravno, nema ništa zajedničko s mojim folklornim muzičko-scenskim radovima, ali je sve u njemu građeno na mome melodijskom muzičkom potezu koji su i publika i kritika prihvatili.” (Slobodna Dalmacija, 23. veljače 1963.).
“Avantura u Šangaju” praizvedena je u koncertnoj verziji pod Tijardovićevim dirigentskim vodstvom 5. srpnja 1952. u Zagrebu. Izveli su je Državni simfonijski orkestar i zagrebački operni solisti na čelu s Nadom Tončić, Ružom Cvjetičanin, Nonijem Žuncem i Franjom Paulikom. Gostovala je i na Dubrovačkim ljetnim igrama, a prvo je scensko uprizorenje imala 6. lipnja 1958. u Narodnom kazalištu u Osijeku. Tada je izvedena pod imenom “Min”, i u Tijardovićevom prijevodu libreta s njemačkog što mu ga je bio spravio Alen Steven Dale.
Pod imenom “Min” održana je i splitska premijera, koju su predvodili dirigent Karlo Radinger, redatelj Borivoj Šembera, scenografkinja i kostimografkinja Jagoda Buić te koreografkinja Franka Hatze. Domaću pjevačku ekipu činili su: Slaven Smodlaka (Reginald Smiley), Mirjana Dulčić (Min Sai Ćo), Berislav Mudnić (Hank Dodsworth), Tonka Štetić (Jessie Monrey), Andrija Petej (Hito), Vinko Varvodić (Prvi oficir), Tomo Milatić (Drugi oficir), Zlatko Fajt (Bonnie), Pero Vrca (Britanski oficir) i Tješivoj Cinotti (Ulični prodavač).
Kritičar Željko Rapanić bio je napisao jedan od svojih najoštrijih sudova u 22 godine bavljenja kazalištem! Pa neka bude izdvojeno: “U praznom muzičkom tkivu, u kojem se osjećao prizvuk Tijardovićeva talenta i mnogo više poznati operetni štimunzi, izgubilo se nekoliko ugodnijih i melodioznijih fraza. Da nije bilo sretne ideje redatelja Šembere da se u predstavu uklopi mali diksilend-sastav (u partituri su ta mjesta pisana za dva klavira koja, uzgred rečeno, u splitskim muzičkim uvjetima nije imao tko odsvirati!) nedostajalo bi predstavi i ono malo živosti koja se na taj način postigla.” (Slobodna Dalmacija, 26. veljače 1963.). Još spomenimo kako je dekor u zadnjem činu Jagode Buić bio “lijepo ilustriran ambijent luksuznog kiča”.
Spomenute aranžmane za diksilend-sastav bio je učinio vrsni trubač i džezer Đeki Srbljenović. Već je rečeno, maestro Zlodre priredio je partituru za ovu salonsku splitsku izvedbu. I, gotovo da bi se sve moglo prenijeti iz Rapanićevog zapažanja. Vrlo heterogen instrumentalni ansambl zvučao je suho i uspavano, na momente čak pomalo i komemorativno, a nedostatak amputiranih življih baletnih dijelova i inih točaka kao da je postao kamen pod točak. Pa je glazba većinom oslonjena na vokalni dio u kojem su najviše pokazali izvrsna Jelena Kordić i odličan bariton Erol Ramadanović. Korektno su se nosili i Neda Pejković i Bože Jurić Pešić. Ama, Mihael Elijaš, kao narator, bio je savršeni tumač, silno duhovit i ekspresivan, i, žilje za krvotok cijele predstave.
Nekim redateljima, u pauzama, diže se i ide doma kazališna publika s dramskih predstava, dok nekima drugima operni pretplatnici iskazuju svoj revolt prijevremenim odlaskom kući. Ovih potonjih je manje, jerbo, operni zaljubljenici veći su snobovi, i imaju tvrđi prag tolerancije koji nije izdjeljan od drva, nego je isklesan u komadu od kamena, pa rjeđe odustaju od trajanja u teatru gdje žele da ih drugi vide. Ivan Leo Lemo redatelj je i drama i opera zbog kojega publika, naprotiv – hrli u kazalište! On ima rijedak osjećaj za detalj i asocijaciju koja frcne čak i iz slučajne zajebancije. Uz Slavena Krejačića, koji je zadužen za sve vizualno, a poglavito predivne kostime, Lemo je postigao da ova predstava ni u jednom trenutku ne doživi zastoj.
Osobito su ovakvi kabaretski formati njegov forte, pa se sad već može govoriti i o prepoznatljivom mu prpošnom i vrlo motoričkom stilu, koji bi se prigodno dalo nazvati: “leolemizam”. Genija se prepoznaje u detalju: ovdje je najveći bio rješenje harakirija, pri kojem nema banalne patetičnosti, nego se crvena točka na bijeloj vesti na leđima Min Sai Ćo koncentrično širi svjetlom reflektora i tone u mrak… Zahvaljujući “leolemizmu”, nervu koji ne prestaje titrati iz Ivanove bujne mašte, Tijardovićeva “Avantura u Šangaju” spremna je za putovanja i izvan Splita.
