Fudbaleri su sujetan soj. A tek novinari… Valjda nema sujetnijeg soja. Ali neke veličine veće su i od sujete. Baš ove sedmice nemoćna taština povukla se pred dvojicom velikana, jednim novinarom i jednim fudbalerom. Tako je na novinarsko pitanje ko je najveći fudbaler u historiji ovih prostora, aktuelni crnogorski selektor i veliki mag ove igre, Robi Prosinečki odmah spomenuo Papeta Sušića. A u Zagrebu je Hrvatsko novinarsko društvo Viktoru Ivančiću dodijelilo nagradu Otokar Keršovani za životno djelo. Na vijest o nagradi za kultnog splitskog novinara njegov kolega koji je obilježio posljednjih tridesetak godina bh. žurnalizma, nekadašnji urednik “Dana” Senad Pećanin, samo je napisao – NAJVEĆI! I tako je to nekako: ova dvojica, jedan virtuoz s loptom, drugi s tastaturom, svaki na svoji način igrali su za raju i uglavnom su zanemarivali taktiku. Jer taktika ne pali kod velikih. Oni igraju svoju igru, pa šta košta da košta… I to je ulaznica za ligu velikana. U njoj je i sujeta nemoćna.
Kad sam uređivao knjigu ”Sjećanja”, najveće laste u historiji Mostara (a samim tim valjda i čitavog dunjaluka) Emira Balića ispričao mi je šta se s njim dešavalo u najtežim ratnim danima. Bio je u Zagrebu kada je srušen Stari most, friško izašao iz logora. I nađu ga novinari “Feral Tribunea”, s porukom da im je Viktor Ivančić rekao da im baš on mora ispričati svoju ratnu priču i obavezno kaže nešto o rušenju Starog mosta. Emiru na prvu nije bilo lako, jer su mu u tom trenutku supruga i majka bile u zapadnom Mostaru, ali je znao da se kad-tad valja vratiti u Mostar i da mora govoriti što zbog raje, što zbog “Ferala” i Viktora koji je izričito tražio da Balić govori – ”nikada se ne bih vratio u Mostar da nisam dao taj intervju. Negdje bih završio u staračkom domu, ne bih se imao obraza vratiti”, rekao je Emir. Ne znam ko je dao naslov tom intervjuu, a glasio je: ”Ja sam poginuo”. I to što su Viktor, Boris, Predrag i njihov “Feral” radili tih devedesetih, ostat će upisano kao novinarski ”Braveheart”, jer oni su s tim novinama bukvalno dizali kiltove u zrak i svim nacionalistima pokazivali ono što je u njihovom slučaju dodirivalo zemlju.
Ivančićev um nije samo intelektualno superioran, nego i umjetnički, kao što su to bile noge i potezi Papeta Sušića. Ti su feralovci uistinu uništavali prvenstveno Franju Tuđmana i njegov režim, pa su na vijest o njegovoj smrti i suđenjima u Haagu objavili naslovnicu s Tuđmanom u sudnici koji govori – ”Časni sude, nisam živ”. Kad je Slobodan Milošević napokon završio u zatvoru, na naslovnici “Ferala” osvanuo je s mrtvačkim lobanjama i naslovom: ”slobodan? jesi kurac!”. Nakon što su mu Amerikanci u Daytonu ponudili lulu mira, na naslovnici je osvanuo i Izetbegović, s naslovom: ”Alija popušio!” Ili kada je NATO bombardovao Srbiju, na naslovnici je uz američki ratni avion stajalo: ”Dolje bombe!” A zbog naslovnice na kojoj se u bračnom krevetu grle Slobo i Franjo, uz naslov ”Jesmo li se za to borili?”, Ivančić je usred rata mobilisan i tako postao jedini glavni urednik u Hrvatskoj koji je morao biti vojnik.
Feralove naslovnice bile su genijalne. Urednička kičma profesionalna i ljudska. A tek tekstovi. Jezik Viktora Ivančića nadilazi angažovano novinarstvo. Stilsko savršenstvo i taj Robi K. dali su našem jeziku bogatstvo koje je ustvari književnost de lux ovih prostora. To je magija uporediva s igrom Safeta Sušića protiv Argentine 1979. godine, kada je na beogradskoj Marakani srušio i tadašnjeg i sadašnjeg prvaka svijeta. Tadašnji selektor Gaučosa, César Luis Menotti, poznat kao El Flaco – Tanki, što bi rekli u Hercegovini, nakon svakog Sušićevog gola na njemu je mijenjao čuvare. Čak četvericu. Ali džaba, ni to im nije pomoglo, Pape je sam potopio Argentinu. I kad sudbina hoće, samo dan nakon što je Hrvatsko novinarsko društvo Viktoru Invačiću dodijelilo nagradu, Menotti je iz zemlje srebrene preselio na neki bolji svijet.
”Svako posjeduje upravo onoliko sujete koliko mu nedostaje razuma”, kazao je veliki Friedrich Nietzsche. Bez trunke sujete veliki novinari tvrde da je Viktor Ivančić najveći novinar iz ove generacije na našim prostorima, kao i što oni velikani koji su šutali loptu za Papeta Sušića tvrde da je on jedan od najvećih fudbalera s ovih prostora. Nietzsche je tvrdio i da će se društvo razviti u “nadljude”. Kao da je ovaj njemački filozof otišao u budućnost i vidio kako dribla Pape i piše Viktor. Nadljudski.
