foto: Milomir Kovačević
Jednog dana, nadajmo se… bit će ostvaren čudesni san uma: imati za domovinu cijeli svijet, a čovječanstvo i humanost za naciju, pisao je Victor Hugo. Čitajući iznova ovog humanistu, a gledajući prvo šta se desilo 7. oktobra 2023, kada je Hamas napravio pokolj izraelskih civila, a potom posmatrajući totalni, osvetnički rat koji je u Gazi uslijedio od Izraela, šta možemo zaključiti nego da se želje i nade francuskog pisca nisu ostvarile.
Naprotiv, čovjek biva sve gori neprijatelj samom sebi.
Ono što više nego riječi Victora Hugoa zvuči u ovom času aktualno, to je Apokalipsa, biblijski tekst o kraju svijeta koji se doima kao iznenađujući eho aktuelnim dešavanjima u Gazi. Riječ je o sukobu koji sve treba da upozori na opasnost koja vreba cijelom Planetom, kao i na to da čovjek nije ništa naučio od prošlosti. Historia est magistra vitae, rekli su naši preci, a u nedavnoj su prošlosti povikali: “Nikad više”. Nažalost, izgleda da je najviše u pravu bio arapski filozof Ibn Haldun kad je zapisao da se historija ponavlja, i to u još gorem obliku. I da je u ljudskoj naravi skonost ka tiraniji i tlačenju.
Ovdje su pored tekstova zastupljeni u drugom dijelu i stihovi Jasne Šamić, koji pokušavaju izreći ono što esej nije u stanju: osjećanje ljudske boli i nemoći pred tragedijom kojoj je svjedok.
Jasna Šamić francuski je i bosanski pisac, autor djela svih žanrova koje piše i objavljuje i na francuskom i na bosanskom jeziku. Laureat je francuskih nagrada Stendhal, Gauchez-Philippot, Prix du public du Salon du livre des Balkans, međunarodne nagrade Naji Naam, kineske nagrade Zheng Nian Cup, kao i književnih nagrada u Bosni, kakve su nagrade Fondacije za izdavaštvo i Zlatna jabuka.