Foto: picture alliance/dpa/TASS/Sergei Bulkin/ Novi reljef Staljina u moskovskom metrou
Moskovski metro je 15. maja 2025. ponovo otvorio sovjetsku relikviju na stanici Taganskaya: zidni reljef „Zahvalnost naroda vođi i feldmaršalu“, koji prikazuje Josipa Staljina kao centralnog heroja nacije. Godine 1965. zidni reljef je uklonjen kao dio procesa destaljinizacije. Sada se vratio.
Za razliku od restauracija u Moskvi, ovaj projekat nije ni najavljivan ni javno raspravljan, već maskiran kao puko „renoviranje“. Tek pet dana prije otkrivanja procurila je informacija da je to zapravo reprodukcija Staljinovog reljefa. Kritičari optužuju moskovske vlasti da su namjerno prikrivale o čemu se radi u obnovi – vjerovatno da bi izbjegle proteste.
Termin samog otkrivanja – baš na 90. godišnjicu moskovskog metroa – očigledno nije izabran slučajno. Postavljena kao dostojan podsjetnik na sovjetsku inženjersku umjetnost, Staljinova figura u srcu Moskve izgleda kao korak nazad u najmračnija poglavlja sovjetske istorije – doba represije, namještenih suđenja i Velikog terora.
Događaj bi se mogao odbaciti kao izolovani incident da nije ugrađen u širi trend. Prema istraživačkom kanalu Можем объяснить („Možemo objasniti“), samo u maju 2025. otkriveno je u Rusiji sedam novih Staljinovih statua – rekord od dana kulta ličnosti pod samim Staljinom. Pored gradova kao što su Serpuhov, Ulan-Ude i Možajsk, Staljinov portret se čak pojavio i u okupiranom Melitopolju u Ukrajini.
U gradu Boru u oblasti Nižnji Novgorod gradi se cijeli „Staljinov centar“ – muzejski kompleks sa novim spomenikom koji će zamijeniti statuu postavljenu 2020. godine. Ukupno, Rusija sada ima oko 123 Staljinova spomenika – od kojih je preko 90 posto podignuto za vrijeme predsjedništva Vladimira Putina. Ovo se teško može opisati kao bilo šta drugo osim istinske rehabilitacije Staljina. Suptilno orkestrirano i tolerisano, ako ne i aktivno promovisano od države, njegovo ime se postepeno vraća u javnu sferu.
Za neke je on heroj, za druge simbol straha, represije i uništenih života
Ponovno postavljanje reljefa izazvalo je oštre kritike. Poslanik Aleksandar Davanov iz stranke Nowyje Ljudi pozvao je na hitna javna saslušanja. U jednoj izjavi je upozorio: „Staljin ostaje kontroverzna figura. Za neke je on heroj, za druge simbol straha, represije i uništenih života. Trebamo li zaista izazvati novi društveni sukob?“ Njegov prijedlog: javni referendum po uzoru na raspravu oko spomenika Feliksu Dzeržinskom na Lubjanki. Međutim, njegov apel ostao je bezuspješan.
I umjetnički rezultat je upitan. Bivša direktorica Puškinovog muzeja Jelisaveta Lihačova opisala je reljef kao lažnjak: „Ovo nije umjetničko djelo, već jeftini PR populizam“, rekla je Lihačova. Pažljiva rekonstrukcija je očigledno bila sekundarna – odlučujući faktor je bio politički signal. Restauracija se pojavljuje kao simboličan čin u istorijskoj revizionističkoj državnoj politici, koja reinterpretira sliku Staljina: od diktatora ka „jakom vođi“ i vojnom heroju.
U današnjoj Rusiji Staljin se sve manje veže za Gulag, namještena suđenja i strah a više za red, snagu i pobjedu – posebno za vojni trijumf u Drugom svjetskom ratu koji se sve više tumači kao pobjeda nad Zapadom. Čini se da se renesansa čovjeka čiji je teroristički režim koštao milione života dobro uklapa u trenutnu političku klimu. Staljinov kult, koji je zvanično zabranjen nakon 1953, a istorijski klasifikovan nakon 1991. godine, vratio se.
Pritom je 2017. godine predsjednik Putin otvorio je „Zid spomenik“ u Moskvi u znak sjećanja na žrtve staljinističkih čistki – znak da čak ni zvanična Rusija nije željela potisnuti svoju mračnu prošlost. Ali upravo ta tvrdnja uskoro je uzdrmana. Iste godine Putin je rekao da je „demonizacija“ Staljina „pretjerana“ i „napad na Rusiju“. Istorijske zasluge, posebno tokom rata, ne smiju se zaboraviti, rekao je predsjednik u intervjuu Oliveru Stounu.
Istovremeno se mijenjaju i pogledi javnosti. Prema istraživanju nezavisnog Levada centra 2017. godine oko 46 posto Rusa izrazilo je „divljenje“, „poštovanje“ ili „simpatije“ prema Staljinu. Već 2019. godine 70 posto smatralo je Staljinovu ulogu u istoriji pozitivnom – što je rekord. Prema nedavnim istraživanjima on je jedan od tri najpopularnija političara prošlosti, odmah nakon Petra Velikog i Katarine Velike.
Polagani povratak Staljinovog kulta slijedi jasnu logiku
Polagani povratak Staljinovog kulta slijedi jasnu logiku: On treba da pokaže da u ruskoj istoriji nije bilo grešaka, samo veličina i pobjede. U ovu sliku uklapa se i zatvaranje Muzeja Gulaga u Moskvi u novembru 2024. godine – zvanično zbog nedostataka protivpožarnih mjera. Termin – ubrzo nakon Dana sjećanja na žrtve političke represije 30. oktobra – sugeriše da su u igri bili politički motivi.
Muzej je bio jedna od rijetkih institucija koje je podržavala država i koja je otvoreno informisala o sistemu sovjetskih logora. Često je poređen sa Jevrejskim muzejom u Berlinu. Ne samo zbog svoje inovativne izložbe već i zbog emocionalnog prikazivanja istorije kroz slike, prostore i priče. Sada je ova platforma utihnula – alarmantan kontrast u odnosu na sve veći broj Staljinovih spomenika.
Dugogodišnji direktor Muzeja Gulaga, Roman Romanov rekao je u intervjuu 2019. da novi Staljinov kult nije masovna pojava, već prvenstveno proizlazi iz male ali glasne grupe. „Oni vjeruju u mit o slavnoj sovjetskoj prošlosti – a slika Staljina je neraskidivo povezana s tim mitom“, objasnio je istoričar. „Ovi ljudi mogu reći da je represija neprihvatljiva – a opet tvrde: da imamo Staljina, bilo bi reda.“ U međuvremenu je Romanov otpušten. A Staljin više ne služi kao spomenik, već kao projekcijska površina za autoritarne želje. Kritičko ispitivanje istorije više nije poželjno.
Dan nakon što je zidni reljef otkriven, anonimni aktivisti su pored Staljinove figure postavili plakate sa citatima Putina i Medvedeva, u kojima su obojica ranije oštro kritikovali kult ličnosti. Dmitrij Medvedev je 2012. godine, na Dan sjećanja na žrtve političke represije, rekao: „Za ono što se tada dogodilo, ne samo Josip Staljin već i čitav niz drugih vodećih ličnosti zaslužuju najoštriju osudu. Oni više ne mogu odgovarati – ali to je jednostavno tako.“
Inicijatori su za Telegram kanal Осторожно, новости („Oprez, novosti“) objasnili da je akcija imala za cilj da skrene pažnju na apsurdnost Staljinove restauracije. U međuvremenu, brda crvenih karanfila su nagomilana pred Staljinovim nogama u metro stanici Taganskaja. Da li oni trebaju odati počast diktatoru – ili podsjetiti na njegove žrtve? Ali novi snimak zidnog reljefa ostavlja malo prostora za sumnju: jedan starac prilazi, polaže cvijeće, pobožno se klanja – i prekrsti se, iznova i iznova, kao da stoji pred likom sveca.
Preveo: Ešref Zaimbegović
