Foto: John Thys/AFP
Nedavna studija Mađarske opservatorije za digitalne medije (HDMO) otkrila je da je Mađarska najranjivija zemlja u istočnoj i centralnoj Evropi na dezinformacije i teorije zavjere, pri čemu više od dvije trećine stanovništva dovodi u pitanje činjenične informacije. Ovo je stvorilo okruženje zrelo za digitalnu manipulaciju, gdje je vlada premijera Viktora Orbana efektivno koristila dezinformacije da učvrsti svoju moć, podriva demokratske vrijednosti i utiče na izbore.
Mađarska služi kao vrhunski primjer štetnih efekata koje digitalne dezinformacije mogu imati na integritet izbora, omogućavajući autoritarnim režimima da maskiraju svoju kontrolu kao demokratsku. Ovo izobličenje percepcije javnosti predstavlja značajnu prijetnju demokratskim principima širom svijeta, naglašavajući potrebu da se pomno ispita i ublaži štetan utjecaj digitalnih dezinformacija.
“Digitalna tehnologija igra ključnu ulogu u politici Mađarske.”
Orbanova vlada provodi izbore koji izgledaju demokratski. Ipak, oni su iskrivljeni u korist vladajuće stranke, što je istaknuto u procjeni OEBS-a o mađarskim izborima kao „slobodnim, ali ne i poštenim“. Ovo otkriva izmanipulisano političko okruženje u kojem postoje biračka prava, ali prava demokratska konkurencija je potkopana sveprisutnom digitalnom dezinformacijom.
Iako se izbori u autoritarnim režimima često čine kontradiktornim, oni prvenstveno služe za legitimizaciju opresivne vladavine, a ne za podsticanje istinskog političkog rivalstva. U Mađarskoj je Orbanova administracija ovladala ovim pristupom, koristeći taktike kao što su gerrymandering i medijsko potiskivanje kako bi sistematski oslabili opozicione stranke.
Digitalni alati kao instrumenti autoritarne kontrole
Digitalna tehnologija igra ključnu ulogu u mađarskoj politici, a Orbanova vlada koristi digitalne dezinformacije putem državnih medija i internetskih platformi kako bi održala moć i ušutkala neslaganje. Provladini mediji često negativno opisuju Ukrajinu i ekonomske izazove pripisuju sankcijama EU, oblikujući tako javno mnijenje i gušeći pluralizam i slobodu informacija.
Mađarski digitalni autoritarizam također uključuje cenzuru i nadzor kako bi se suzbili kritičari, etiketirajući nevladine organizacije kao prijetnje. Uprkos ovim preprekama, građanski posmatrači i međunarodne inicijative nastoje poboljšati transparentnost i odbraniti demokratske vrijednosti od autoritarnih nasrtaja.
Dok su tradicionalni mediji provladini, digitalne platforme nude još veću kontrolu. Mađarska vlada koristi platforme društvenih medija da potakne raspoloženje javnosti, uguši opoziciju i podriva demokratske diskusije, što predstavlja ozbiljnu prijetnju poštenju izbora. Provladini mediji često dijele iskrivljene političke račune, diskreditiraju kritičare, promovišu vladine narative i stvaraju eho komore u kojima vlada sadržaj. Ovaj iskrivljeni medijski krajolik marginalizuje kritične novinare i izlaže glasove opozicije uznemiravanju, dodatno produbljujući postojeće predrasude. Posljedično, mnogi birači se uglavnom susreću s narativima koji dovode u pitanje legitimitet opozicije i jačaju moć vladajuće stranke.
Dezinformacije i erozija demokratskog povjerenja
Dezinformacije su usko povezane sa erozijom demokratskog povjerenja u Mađarskoj, vođene medijskim manipulacijama i političkim strategijama. Pod Orbanom, vlada je iskoristila dezinformacije za konsolidaciju vlasti i podrivanje demokratskih institucija. Ova kontrola medija stvara skepticizam prema demokratskim procesima i promiče neliberalnu agendu. U kojima dominiraju provladini narativi, mađarski mediji značajno doprinose širenju dezinformacija, posebno u prikazivanju međunarodnih događaja. Posljedično, građani doživljavaju polarizirano povjerenje u demokratske institucije, koje oscilira između ekstremnog povjerenja i duboke sumnje.
Jedna strategija uključuje širenje lažnih informacija putem državnih i društvenih medija, ciljanje političkih protivnika i nezavisnog novinarstva prikazujući ih kao prijetnje nacionalnoj sigurnosti. Vlada na taj način nastoji da oslabi njihov kredibilitet i umanji njihov uticaj među biračima.
Digitalne dezinformacije također direktno utiču na izborne rezultate. U Mađarskoj su lažni narativi podjednako ciljali i opozicione stranke i civilno društvo. Namjera je diskreditirati rivale i posijati nepovjerenje u demokratske institucije. Preplavljujući digitalne platforme pogrešnim informacijama, istinska debata postaje gotovo nemoguća. Značajan primjer dogodio se na općinskim izborima 2019. kada je opozicioni kandidat Gergely Karácsony lažno prikazan kao nesposoban. Iako je opozicija na kraju trijumfovala u Budimpešti, slična taktika i dalje postoji na nacionalnom nivou. Ova mješavina dezinformacija i nadzora podriva demokratsku odgovornost jer se građani bore da vjeruju informacijama ili se boje odmazde za neslaganje.
Osim toga, mađarska vlada koristi međunarodnu mrežu uticajnih i medija krajnje desnice kako bi pojačala svoje poruke. Ovaj aspekt digitalnog autoritarizma pokazuje da izborna manipulacija može prevazići nacionalne granice, komplikujući na taj način kontramjere. Kontrola medija igra ključnu ulogu u oblikovanju mađarskog narativa kao bastiona konzervativnih vrijednosti protiv liberalnih ideologija. Mađarski lideri često upozoravaju na liberalne prijetnje zapadnoj civilizaciji dok svoju politiku prikazuju kao načine za prevazilaženje ovih izazova. Ovaj prikaz, naglašavajući protivljenje migraciji i odbranu tradicionalnih vrijednosti, čini kamen temeljac ove komunikacijske strategije.
“Kontrolom javne percepcije i protoka informacija, mađarska vlada održava vlast bez potpunih zabrana ili cenzure.”
Digitalne dezinformacije koje oživljavaju narative o mađarskom turskom naslijeđu i neevropskom identitetu podržavaju obrazloženje za neliberalnu politiku i usklađivanje s istočnim nacijama. Ovaj narativ ima za cilj promoviranje nacionalnog ponosa i prikupljanje podrške vladinoj vanjskoj politici, koja je često u sukobu s EU. Nepostojanje čvrstog pravnog okvira protiv dezinformacija i oslabljeni nezavisni mediji dodatno pogoršavaju ovo pitanje.
Balansiranje slobode govora s praćenjem grupa mržnje na društvenim mrežama danas je značajan izazov. Regulisanje tehnoloških platformi uključuje upravljanje demokratskim, sajber-sigurnosnim i imovinskim problemima, posebno pošto ih autoritarni režimi zloupotrebljavaju. U Mađarskoj, Orbanov režim kombinuje tradicionalni autoritarizam sa modernom tehnologijom kako bi održao moć i nagrizao demokratske vrednosti. Mađarska koristi digitalne platforme za oblikovanje političkih narativa, maskirajući svoj autoritarizam fasadom izborne demokratije.
Kontrolom javne percepcije i protoka informacija, mađarska vlada održava vlast bez potpunih zabrana ili cenzure. Shodno tome, izbori služe da legitimišu unapred određene ishode, a ne da odražavaju istinski demokratski izbor. Iako birači misle da imaju opcije, njihovi izbori su izmanipulisani u korist vladajuće stranke. Dominacija vlade nad digitalnim platformama utišava glasove opozicije, stvarajući lažni osjećaj političke konkurencije.
Situacija u Mađarskoj stoga služi kao opomena za demokratije na globalnom nivou. Bez jake zaštite od digitalnih dezinformacija, demokratije rizikuju da postanu površne i kompromitovane. Slabi propisi o dezinformacijama potkopavaju odgovornost, pretvarajući izbore u puke performanse kojima nedostaje stvarni politički izbor. Ovo narušavanje demokratije zahteva hitnu pažnju. Kreatori politike moraju provoditi stroge propise za borbu protiv dezinformacija, pozivati tehnološke kompanije na odgovornost i njegovati medijsku pismenost kako bi osnažili građane. Bez ovih mjera, temelji demokratije mogli bi biti nepopravljivo oštećeni.
