Vijest da se zatvara Franjevačka teologija u Sarajevu prošla je gotovo neprimijećeno. Ne radi se o udarnoj vijesti, već o statusima na Facebooku i Twitteru, što je simptom šireg društvenog problema koji karakterizira sve dublja ravnodušnosti prema obrazovanju, institucijama znanja i idejama. Teolog Zoran Grozdanov iz Rijeke na svom je profilu prvi objavio informaciju o zatvaranju Franjevačke teologije u Sarajevu.
Ovo je priča o ljudima koji svojom dobrotom mijenjaju ljude i gradove.
Palestinska djeca, ni kriva ni dužna, postala su metafora svih zaboravljenih. Ona više ne brane samo sebe. Ona brane holokaust od zaborava, Srebrenicu od poricanja, Sarajevo od zaborava, Ruandu od geografskog zatvaranja, Ukrajinu od zamora empatije. Svaki antisemitski ispad, svako poricanje genocida danas vrijeđa ne samo Jevreje i Bošnjake – nego i Palestince. Jer djeca nisu podijeljena po vjeri. Ona su braća po suzama.
Dragan Markovina, ugledni mostarski intelektualac, historičar, esejist i autor najdubljih poslijeratnih refleksija o Mostaru, ovih je dana u središtu polemika koje daleko nadilaze pitanje urbanizma. Njegov glas, glas čovjeka koji je Mostar opisao ne iz perspektive nostalgije, nego iz unutrašnje borbe za zajednički grad, ostaje dragocjen. No upravo zato – jer znamo s koliko ljubavi i odgovornosti promišlja Mostar – neke njegove nedavne teze zaslužuju polemičku pažnju, ne iz protivljenja, već iz vjernosti istom etosu kojem i on pripada: intelektualnom poštenju.
Heraklit je rekao da čovjek ne može dva puta zakoračiti u istu rijeku – jer ni rijeka ni čovjek nisu isti. A šta ako postoji grad koji uporno zakoračuje u sebe i svaki put izroni dublji? Novi Pazar – grad koji je od istorije uzeo strpljenje, od vjere tišinu, a od Evrope san.
Neki ljudi ulaze u historiju kroz vrata moći, drugi kroz vrata ljubavi. Bob Dole je ušao kroz vrata dostojanstva.
Izbor novog pape – Roberta Francisa Prevosta, koji je preuzeo ime papa Lav XIV – privukao je pažnju svjetske javnosti na način koji danas malo koja religijska vijest može. Prvi komentari najutjecajnijih medija svijeta govore kako se radi o „nastavljaču Franje“, papinskoj figuri koja neće skretati s puta univerzalnog suosjećanja, brige za siromašne, potlačene, izbjegle i obespravljene. Papi kojem je Bog ljubav, a čovjek – svaki čovjek – brat.
Vrijeme je da se suočimo s traumama. Da otvorimo stare ormare, one što godinama stoje zaključani u svakoj kući sa mapama, pričama o „njihovim zločinima“ i „našoj patnji“. Vrijeme je da iznesemo to smeće — ne da ga presložimo, ne da ga pretvorimo u muzeje nacionalne veličine — nego da ga iznesemo, bacimo, i po mogućnosti zapalimo.
U jednu stvar možete biti sigurni u izbornoj noći: sve stranke proglasile su pobjedu. Tako je bilo i u noći Lokalnih izbora u Bosni i Hercegovini.
