Oznaka amer obradovic

Svjetionici slobode

Desetog januara 2016. godine svoj posljednji ovozemaljski dah u New Yorku je ispustio David Bowie i otišao da u crvenim cipelama pleše svoju Odiseju u svemiru. Dvije godine kasnije, istog tog januara napustio nas je veliki Pradrag Lucić, novinar, pjesnik, urednik… Ili, najkraće: car.

Mario Zagallo – Čovjek koji je pobijedio Maracanazo

Nebeska čestica je stvorila navalu: Vava, Didi, Pele i Garrincha. Iza njih je igrao Mario Lobo Zagallo. I kao posljednji član te čuvene generacije iz 1958. umro je u 93. godini. Ono što je Orson Walles podario filmu, Zagallo je dao fudbalu – zauvijek će ostati upamćen kao prvi fudbaler koji je osvojio Mundijal i kao igrač i kao trener. Čak četiri puta, kao niko nikada. Čuveni Profesor i njegova generacija je, opet, fudbalom pobijedila emocionalnu i psihičku paralizu Brazila izazvanu kolektivnom traumom nakon poraza na SP-u 1950. na Marakani.

Dino Mustafić: Umjetnost je i aspirin i apaurin koji nam treba

Uistinu, čini se da se iz postojećeg poretka, zamrznog u mržnju, strah i izvrnuti sistem vrijednosti može izići jedino pobunom. Za koju, čini se, trenutno nema daha, niti ideje, pa smo svi u matrici samopodrazumijevajućih principa. Pobunom se jedino može izići iz mentalne bodljikave žice kojom smo okruženi, a Dino Mustafić je jedan od ljudi koji je vidi, koji o njoj govori i koji se protiv nje bori filmom, pisanjem i javnim govorom. Bilo je zadovoljstvo razgovarati sa njim u novoj epizodi Mikrofonije sa Amerom.

Ličnosti i događaji koji su obilježili 2023.

Tačno.net donosi ličnosti i događaje, i one najbolje i one najgore, u godini kojoj brojimo zadnje dane. Ko su ljudi i događaji o kojima smo pričali, radovali se i tugovali u 2023, zašto su to djeca Gaze, osobe poput pape Franje, pa do Oppenheimera i Milorada Dodika, Džanana Muse i Lane Pudar, Branimira Nestorovića i Semira Osmanagića, Javiera Mileia, Slavoja Žižeka, Marka Vešovića i Nedima Sladića, zašto je serija ''Znam kako dišeš'' priča godine i zašto je folk igrala cijela Jugoslavija – čitajte u analizi Amera Obradovića.

Ervin Hladnik Milharčič – Novinarski Bob Dylan kojeg treba čitati i slušati

Ako se za nekog novinara sa ex-yu prostora može reći da je ikona, onda je to Ervin Hladnik Mliharčič. Bio je na Kosovu krajem osamdesetih, kao ratni reporter i u Vukovaru, okupiranom Sarajevu zajedno sa novinarom i fotoreporterom Ivom Štandekerom koji je nažalost poginuo na Dobrinji, pa u Mostaru, i širom Bosne i Hercegovine gdje se devedesetih moglo napraviti svjetsko ime u novinarskom esnafu

Uloga Alana Forda u strateškoj viziji Stranke demokratske akcije

Tako je SDA-ov Broj 1 – Bakir Izetbegović, dakle lik sklon šuštavim zelembaćima i svim drugim vrstama vrijednosnih papira, koji tajne operacije planira sa generalom Warom (Osmanom Mehmedagićem) u Ministarstvu za istraživanje ruda i gubljenje vremena, prepustio stranačkom Alanu Fordu aka Nedžad Branković, slučajnom tajnom agentu i političkom manekenu, da ispali ''genijalnu'' tezu o tome kako će se sile koje nasrću na njihovu viziju umoriti, a oni neće.

Eldin Hadžović: Sve dok se ovdje ne desi Willy Brandt, nećemo se na pravi način suočiti sa prošlošću

Kultura sjećanja u defanzivi, kao da je plima poricanja genocida i ratnih zločina i revizonizma potopila sva društva na našem prostoru, te da su ''tri istine'', ili više njih, postale opće mjesto od politike do obrazovanja. O žrtvama i preživjelima koji su uspjeli uspostaviti drugačiji koncept suočavanja sa prošlošću, o odbacivanju odgovornosti, o populizmu i jesu li nama ''naši'' zločinci najmiliji, o licemjerstvu međunarodne zajednice, odnosu novinara i novinarstva prema kulturi sjećanja, zašto se pronalazi razumijevanje za ''naše'' zločince, da li su nametnute izmjene Krivičnog zakona BiH o negiranju i veličanju genocida i ratnih zločina pomogle u suočavanju sa prošlošću, te da li je otpor uzaludan, razgovaramo sa novinarom Eldinom Hadžovićem

Legenda o Ćeći Bellinghamu

Umro je Maradona. Skoro će godina da je umro i Pele. Realno, dvojica najvećih. Zidan je uramljen u srca, Ronaldo u Saudiji broji dolare i pijesak između prstiju, Messi je dobio osmu Zlatnu loptu, Mbappe nikako da odraste do kraja... A jedan 20-godišnjak rođen u engleskom Stourbridgeu dolazi na fudbalsko prijestolje. Onom snagom i stavom sa kakvim je 1986. na stadionu JNA Nenad Ćeća Bijedić odigrao utakmicu života protiv Dinama u finalu Kupa Maršala Tita i postao besmrtan za navijače Veleža. I zato: hey, Jude, don't make it bad...

Jedna vreća kongresa za mog Bakira

Ako zagrebemo malo dublje od 8. Kongresa koji će biti samo teatar, vreća za nabijanje poljuljanog autoriteta Bakira Izetbegovića, SDA je samo u prvom mandatu njenog drugog predsjednika, Sulejmana Tihića, pokušala da minder zamijeni kakvim takvim demokratskim alatima, onima kojim bi se mogle donekle graditi i institucije države. Jer, znajući limite uslovljene Dejtonom, ustavnom strukturom i nadležnostima, kao i političkom igrom glavnih etničkih stranaka iz RS-a i sljedbenika propale tzv. Herceg-Bosne koji imaju političku agendu razgradnje države, SDA kao ključna stranka u vlasti je više vodila računa o sebi nego o državi. Privatizacijom uprave, tajkunizacijom privrede i minderom umjesto institucija, uspostavljen je jedan sistem vlasti kojeg nikakve trojke, šestorke niti bilo koji drugi ''isaci'' mogu deinstalirati. Umjesto toga, i same novoformirane vlasti, zamjenici SDA, postali su dio tog političkog mufljuz matriksa, ali to kao da im je i bila svrha i zadovoljština običnih mahalskih karijerista