Premijer Plenković natjecao se s Andrejem Plenkovićem, pa kao jedini kandidat pobijedio samoga sebe i postao opet šef HDZ-a. To je demokratska procedura, kazao je, nipošto ne totalitarna farsa, kako bi zlobnici htjeli, iako su čak i u Savezu komunista glumili demokraciju, pa na partijske izbore stavljali barem dva kandidata, drugoga onako za fintu.
Ne sanira li se tzv. slučaj Pupovac u ovih tjedan-dva saborske stanke, moguća je destabilizacija vladajuće većine i prije no što se očekivalo. Istodobno, Hrvatskim je suverenistima, Mostu nezavisnih lista i Možemo! pao taj slučaj kao mana s neba da ismijavaju DP: „Ha-ha-ha, pjenili ste se protiv SDSS-ove participacije u trećoj uzastopnoj HDZ-ovoj koaliciji, a Milorad Pupovac je na vlasti zajedno s vama?!“ Ni sâm vrag ne znâ, je li, kako onda DP-ov – zapravo pravi vođa – Mario Radić kani na koalicijskim sastancima (opet utorkom?) kontrolirati Plenkovića. Navodno, samo radi te kontrolne uloge nije želio ući u vladu
Budući da više nitko ne može oboriti kontroverznog Ivana Turudića s mjesta glavnog državnog odvjetnika (DORH), gdje ga je instalirao Plenković, te da ostaje na snazi sporni tzv. lex AP (vrlo restriktivan zakon protiv tzv. curenja informacija o prvosudnim istragama), to je prijeteća batina svima u državnim službama i neovisnim medijima.
Kako sa svakom plemenitom idejom o naseljavanju nekog zaostalog područja stvari pođu u krivo, tako se bojim da i planovi Domovinskog pokreta neće dobro završiti. Plemenit je to poriv vratiti domicilno stanovništvo, i na to utrošiti dvadesetak milijardi eura i ništa u tom domoljubnom porivu ne bi bio problem osim u tome što mi radosno, jedva čekamo da se ta sredstva utroše u jedne tako domoljubne planove.
U državi u kojoj se opozicijski mediji mogu nabrojiti na prste jedne ruke, poput portala Telegram, Index… ili tjednika Novosti - sve ostalo u rukama je moćnih korporacija, oglasima i raznim drugim ustupcima navezanima na vlast - nazvati premijeru nesklone medije „osovinom zla“ isto je kao kada je Franjo Tuđman novinare Ferala nazivao stranim plaćenicima, izdajnicima i činio sve da uguši taj tjednik, sve do naprasne i opasne mobilizacije tadašnjega glavnog urednika Ferala.
Hrvatska zato, programom Domovinskog pokreta, pleše pod ruku s opasnim desnilom, gurana još dublje u blato nacionalizma, a šef te stranke, nastale na zasadama bivše fašističke NDH, sav svoj program najbolje sažima porukom kako u Vukovar, na Dan sjećanja na žrtve toga grada, „ne moraju dolaziti oni kojima se ne sviđa pozdrav 'Za dom spremni'“. Poludjeli desničar? No, zar je to uopće važno, s obzirom da upravo takvi, i ne samo u Hrvatskoj, ukoliko participiraju u vlasti, pa još sa sebi sličnima, društvo vode u opasnu regresiju.
Ako se HDZ i Domovinski pokret ne mogu podnijeti na papiru, ne znači da se neće moći podnositi na vlasti. Vlast budi pozitivne osjećaje u ljudima. Izvlači iz njih konstruktivnost, toleranciju i želju za suradnjom. Pogotovo kad je sve podmazano dobro plaćenim funkcijama
