
Otkad su širom Sjedinjenih Država počeli protesti u kampusima, ne mogu da se načudim verbalnim vratolomijama kojima mnogi pisci pribegavaju da bi izbegli suočavanje s težinom izraelskog napada na Gazu – jedne od najbrutalnijih kaznenih vojnih kampanja u modernoj istoriji – i razumevanje studentskog moralnog gneva.

Dvostruki aršini i servilnost međunaroodne zajednice gledanja kroz prste cionističkim zločinima ostaviće velikog traga na međunarodne političke prilike i odnose u svijetu, a samim time i na naše živote! Cionizam se po svojoj prirodi nimalo ne razlikuje od fašizma i aparthejda. Zagovornici cionizma u odbrani barbarizma i počinjenih zločina prišivaju epitet antisemitizma kritičarima njihove politike, što je, naravno, nonsens. Ja hoću da vjerujem da genocid počinjen u ime cionizma nad palestinskim narodom neće ostati nekažnjen! Isto onako kako svijet nije oprostio nacistima, antisemistima i počiniocima holokausta nakon 1945!

Samo nekoliko sati je delilo sastanak Entonija Blinkena i Binjamina Netanjahua u Jerusalimu od impresivnog govora predsednika Sjedinjenih Država Džoa Bajdena na konvenciji Demokratske stranke u Čikagu. Ali razdaljina između plemenitih stvari koje je izgovorio Bajden i kapitulacije njegovog državnog sekretara je neshvatljiva.

Opšti izbori koji su nedavno održani u Britaniji, uglavnom su se odvijali kako se očekivalo. Premijer Riši Sunak je iseljen iz Dauning Strita, a da niko nije žalio za njim, i zamenjen ispraznim menadžerizmom Kira Starmera. Otpalo je čak 175 konzervativnih poslanika, uključujući nekoliko iz vrha partije, u velikom nacionalnom talasu apatičnog pristanka na Sive laburiste. U vrhu britanske politike, posle 14 godina vladavine konzervativaca, sve se promenilo kako bi sve ostalo isto.

Zbog trenutnog rata u Gazi kojem se još uvijek ne nazire kraj, zbog nemilosrdnog ubijanja palestinskih civila čiji se broj popeo na više od 10 hiljada ubijenih, zbog talaca koji još uvijek nisu pušteni na slobodu i zbog toga što politika ne uspijeva da riješi konflikt, portal “Tačno.net” obavio je razgovor sa Uri Weltmannom, jednim od lidera pokreta građana “Standing Together”.

Ne sumnjam kako će nemilosrdne laži, unatoč svim sakrivanjima – jednom umrijeti.
A opsjena iz „Carevog novog ruha“ postaće istina „U cara Trojana kozije uši“.
Naposljetku, život će sigurno pobijediti smrt.

Mnogi u Izraelu strahuju da bi do kraja jula – posle posete premijera Benjamina Netanjahua Vašingtonu – moglo doći do rata. Visoki izraelski generali saopštili su da su odobrili plan za ofanzivu kojom bi se Hezbolah potisnuo sa granice; s druge strane, vođa ove militantne grupe Sajed Hasan Nasralah upozorava na rat „bez pravila i bez ograničenja“.

„… Gaza se ubrzano pretvara u deponiju, gde su i zgrade i ljudska tela, ekosistemi […] i voćnjaci unakaženi do neprepoznatljivosti i svedeni na organsko-neorganski šut. Solidarnost sa životom, prostorom i svetom pretvorenim u otpad zahteva još nešto pored saosećanja. Pa šta bi to moglo biti?“

Dobitnica prestižne nagrade “World Press Photo” fotografkinja Tanya Habjouqa doputovala je u Sarajevo gdje će u sklopu Sarajevo Photography Festivala otvoriti svoju izložbu iz ciklusa “Occupied Pleasures” (Okupirana zadovoljstva) koji je nastao u Gazi, Zapadnoj obali i Jerusalemu.

Više od dve stotine ljudi je kidnapovano. Ali masovna ubistva i masovno uništenje Gaze, stanovnika Gaze – ljudi stradaju, deca stradaju, brojke su ogromne… A ja sam Izraelka. Mogu da posvetim ceo svoj život da Izrael bude mesto koje odražava moje vrednosti, ali to je i dalje početna tačka, taj identitet.“

Stanovnici Gaze su primorani da žive u bombardovanim zgradama ili kampovima pored ogromnih gomila smeća, izjavila je 28. juna portparolka Ujedinjenih nacija, prenela je agencija AFP.

Palestinske zastave vise posvuda iznad napuljskih ulica, njišu se na vjetru uz šugamane i lancune. Jug Italije uz Palestinu je jasno stao odmah u oktobru. U novembru su studentice i studenti sveučilišta L'Orientale zauzeli zgradu fakulteta, a gradsko vijeće pozvalo na trenutni prekid vatre i zaustavljanje genocida u Gazi. U Napulju se organiziranje nastavlja i danas