Srebrenica je u posljednje tri decenije postala simbolom stradanja, političkih manipulacija i, za Srebreničane prije svega, simbol UN-ove ignorancije i izdaje. Pišem ignorancije, a ne „neuspjeha“, kako se često u javnoj sferi tumači srebrenički genocid. Da bi bio neuspjeh, prvobitno je potrebno pokušati uraditi nešto, a UN nije pokušao ništa i stajao je postrani. A daleko od toga da je bio bespomoćan...
Specijalna izvestiteljka UN-a Frančeska Albaneze prošle nedelje se našla u udarnim vestima svetskih medija zbog otkrića da više desetina organizacija, kako navodi, profitira od izraelskog genocida u Gazi. Izveštaj koji je Albaneze predstavila u UN-u, Od ekonomije okupacije do ekonomije genocida, osim poznatih krivaca iz industrije naoružanja, imenuje i finansijske i obrazovne institucije širom sveta, kao i velike tehnološke kompanije, uključujući Alphabet Inc (Google), Amazon, IBM, Palantir i mnoge druge.
U tami srebreničkog genocida film o Samiru Mehiću svijetli kao dokaz da život, muzika i sjećanje ne mogu biti ubijeni.
Like many other towns in Bosnia and Herzegovina that fell under the control of the Army of Republika Srpska in the spring of 1992, Doboj followed a familiar wartime scenario—one that began with a nearly identical prelude to the atrocities that would follow. May 1992 in Doboj is remembered as the month when military, paramilitary, and police units of the Serb forces entered the town and swiftly established control. What followed was a campaign of terror against Bosniaks and Croats, beginning with arrests, forced displacement, and the opening of concentration camps—and culminating in sexual violence, torture, and the execution of those who did not fit the ethnic vision of Karadžić’s regime.
Pred očima svijeta – genocid
Proračunatost ne osjeća stid
Jedan brod plovi morem izdaje
Morem neutralnih od kojih niko se ne kaje
Zbog ruku krvlju namočenih
Trideset godina nakon genocida u Srebrenici i 33 godine nakon Dana bijelih traka u Prijedoru, kultura sjećanja ostaje ne samo pitanje prošlosti, već i duboka borba u sadašnjosti. Sjećanje nije samo čin pamćenja, već i moralna obaveza – posebno u vremenu u kojem se istina osporava, a zločini negiraju. Ove godišnjice podsjećaju na sistematsko uništavanje, ali i na snagu onih koji danas, širom svijeta, odbijaju šutjeti.
U javnom diskursu Bosne i Hercegovine kraj mjeseca maja označava ponovno otvaranje teme rata u Prijedoru i svega šta ona sa sobom nosi. Obilježavanje Dana bijelih traka je postao događaj koji već tradicionalno izaziva različite reakcije u Bosni i Hercegovini i regionu. O ovoj i drugim temama koje se tiču odnosa bošnjačke politike prema kulturi sjećanja i njenog opstruiranja pričali smo sa Edinom Ramulićem, bosanskohercegovačkim aktivistom za ljudska prava, novinarom i bivšim logorašem.
Designed based on concentration camps in Nazi Germany, Jasenovac meant death or was the last station before concentration camps in Germany and Poland for most of its victims throughout its existence. Those that managed to escape from the horrors of Jasenovac started testifying about the extent and manner of killings immediately after it, which appalled even Nazis themselves. Following the dissolution of Yugoslavia, social changes led to new narratives and interpretations of Jasenovac. As a result, on the one hand, this part of history is relativised, while on the other hand Jasenovac is used for propaganda purposes, and all of this is frequently also included in school curricula.
Više od 100 globalnih brendova povezano je sa shemom koja šalje etničke manjine iz Xinjianga na rad u tvornice tisućama kilometara udaljene.
Televizija Al jazeera upozorila je gledaoce na uznemirujuće snimke. Ali, jesmo li baš takve mogli očekivati? Ili smo mislili da smo već sve vidjeli padom Vukovara u Hrvatskoj '91. i tjeskobnom kolonom prognanih Hrvata iz toga grada, ili one autobuse kojima su Bošnjaci u Srebrenici masovno odvođeni u smrt? Ili kadrove krvavog masakra na sarajevskoj tržnici za vrijeme četverogodišnje opsade Sarajeva, ili iscrpljene zatočenike u hrvatskim logorima za Bošnjake u Dretelju, Heliodromu…? Ne, s ekrana su nas zatekle tamne oči slatke djevojčice u bolničkom šatoru. U Gazi. Ona ima dvije godine i teška je jedva sedam kilograma. Sedam kilograma kostura, tankih nožica i ručica, obavijenih majčinom očajnom spoznajom da joj dijete umire od gladi.
U Izraelu ima dosta političara i javnih ličnosti koji pozivaju na završetak rata. Ima ih puno koji se bore za oslobađanje talaca. Još više je onih kojima je stalo do pada ove vlade. Postoje i oni koji brinu o statusu Izraela kao izopštene zemlje. Mnogi su uznemireni i zbog cene koju će zbog toga platiti izraelska ekonomija i društvo.
BIVŠI izraelski premijer Ehud Olmert tvrdi da Izrael čini ratne zločine u Gazi te da su "tisuće nevinih Palestinaca ubijene, kao i mnogi izraelski vojnici".
