Za portal Tačno.net govori Almasa Salihović, glasnogovornica Memorijalnog centra Potočari – Srebrenica. Almasa je pričala o sveprisutnom negiranju genocida u Srebrenici unatoč Zakonu o zabrani negiranja genocida, činjenici da Tužilaštvo BiH nije podiglo nijednu optužnicu za negiranje genocida, o senzibilnosti bh. javnosti kada je u pitanju genocid ali i o tome koliko negiranje genocida vrijeđa preživjele i porodice žrtava.
Menachem Z. Rosensaft, njujorški advokat i aktivista jevrejske zajednice, nedavno je primio počasni doktorat Univerziteta u Tuzli u BiH. Ova nagrada je dodijeljena u znak priznanja za njegov značajan doprinos podizanju svijesti o genocidu u Srebrenici, kao i o Holokaustu, kroz borbu protiv poricanja zločina i falsifikovanja historijskih činjenica. Rosensaft, koji je Generalni savjetnik Emeritus Svjetskog jevrejskog kongresa i istaknuti lider u aktivnostima sjećanja na Holokaust, poznat je po svom radu u očuvanju sjećanja na genocid i promovisanja kulture sjećanja i pravde. U intervjuu za Tačno.net govori o važnosti priznavanja i pamćenja historijskih zločina, kao što su genocid u Srebrenici i Holokaust, te o potrebi za obrazovanjem i međunarodnom saradnjom u borbi protiv negiranja tih zločina.
Političari koji su sami sebi, bez mnogo osnova, dali za pravo da predstavljaju srpski narod i okupili su se u Beogradu na Svesrpkom saboru. Aleksandar Vučić, Milorad Dodik, ostaci crnogorskog Demokratskog fronta, Srpska pravoslavna crkva – reinkarnirali su ideju Velike Srbije, Srpskog sveta sa istom ideološkom potporom, ali drugim mehanizmima. I negiranje genocida u Srebrenici je dobilo novu interpretaciju, u kojoj su Srbi zapravo najveće (i jedine) žrtve.
Relativizacija i negiranje genocida počinjenog u BiH te veličanje osuđenih ratnih zločinaca civilizacijska je sramota.
Razgovor Bore Kontića sa Hasanom Nuhanovićem 2015. godine za Sarajevske sveske, povodom tadašnje 20. godišnjice od genocida u Srebrenici.
Kad vam Milorad Dodik predsjednik Republike Srpske, entiteta nastalog upravo zahvaljujući osuđenim ratnim zločincima poput Momčila Krajišnika, Biljane Plavšić, Radovana Karadžića, uoči presude izjavi da „Ratko Mladić ostaje legenda srpskog naroda“ postavlja se pitanje vode li pojedini politički predstavnici srpskog naroda u Bosni i Hercegovini politiku koja će Srbima u ovoj državi doživotno nametnuti kolektivnu krivnju za zločine počinjene navodno u njihovo ime?
Jeziva svedočanstva preživelih se ne smeju zaboraviti, a oni koji neprekidno poriču genocid – neka bar znaju šta tačno negiraju. I neka nastave sa svojom sramotom. Ako mogu.
Porodice žrtava traže da se prvi put obilježe neke od 80 grobnica u kojima su pronađeni članovi njihovih porodica, na način kako to predviđa Zakon o nestalim osobama koji postoji već 20 godina.
Kolona bajkera, koji učestvuju u moto maratonu "Da se ne zaboravi i ne ponovi", krenula je u srijedu iz Sarajeva ka Srebrenici, gdje će 11. jula biti obilježena godišnjica genocida nad Bošnjacima.
Rezoluciju GS UN o „Međunarodnom danu promišljanja i sećanja na genocid u Srebrenici“ možemo prihvatiti kao tačku okretnicu, čija je primarna funkcija da trajno obeleži genocid u Bosni i Hercegovini kao zaostavštinu naše prošlosti koji će služiti da u svima nama stvori svest o tome gde smo bili, i gde se nikada ne smemo vratiti.
Štošta je moguće razumjeti, ali ne i ismijavanje ljudske patnje. Nesposobnost osjećanja sućuti predstavlja najveću prijetnju ljudskosti, koju je pogrešno reducirati na racionalnost. Čovjeka od umjetne inteligencije ne razlikuje sposobnost pravilnog zaključivanja, već sposobnost prepoznavanja tuđih osjećaja i empatičnog odgovora na njih. Emotivna tupost lišena čak i minimuma empatije pokazatelj je bolesti pojedinca, ali i društva
Celu svoju političku suštinu, celo biće u ulozi vladara Srbijom, upregao je da dokaže da su Srbi genocidni narod, kao da je svako od nas radio ono što je on radio kada se genocid dogodio.
