Koliko god Plenković ne propušta promidžbeno vući Primorca sa sobom u zombi zidu iza svojih leđa na svakom koraku po Bijednoj Našoj – zlorabeći premijersku dužnost i za potrebe Primorčeve predsjedničke kampanje o javnom trošku, sic transit – te ga pripuštati trbuhozboriti, je li, njegove uvrede na račun “kršitelja Ustava”, “vanjskopolitičkog štetočine”, “lažljivca”, “lika koji više nije naš predsjednik” itd., HDZ-ov šef i premijer preuzeo je veliki rizik miješajući se u posije što ga kusaju svinje. A politički nezbrojeni, neuvjerljiv HDZ Plenkovićev fikus za Pantovčak zaziva vojni puč i građanski rat eda bi iz druge zasjeo u predsjednički fotelj.
Posve je izvjesno da će se i nova politička stranka, Dom i nacionalno okupljanje (DOMiNO) Marija Radića, uvaliti u HDZ-ovo naručje te u konačnici fasovati istu asimilacijsku sudbinu kao i Domovinski pokret Ivana Penave, što ga je Radić netom napustio i s istomišljenicima javno rezao članske iskaznice bivše stranke. Tim više jer “ne preferira ministarska ili neka druga upravljačka mjesta” na piramidi HDZ-ove vlasti – koja su uostalom već popunjena.
Zadnjih pet godina Zoran Milanović i Andrej Plenković nikako se ne uspijevaju dogovoriti o rotaciji veleposlanika kojima su istekli mandati. Zapravo su prekinuti svi državni kanali, jer se dvojica ključnih političara u sukreiranju vanjske politike i ne žele dogovoriti o kandidatima, pa Bijedna Naša ispada diplomatski smiješna i nezrela članica tzv. međunarodne zajednice
Priču o Groblju mira dugo je obavijala tišina, da bi danas postalo jasno kako je to isključivo politički projekt hrvatskih vladajućih nacionalista s obje strane granice, oslonjen na kurentno žrtvoslovlje i revizionizam, o čemu je izvrsno pisao ugledni teolog, fra Ivan Šarčević, ukazujući na licemjerje hrvatskih nacionalnih i crkvenih vođa koji „podižu megalomansko 'groblje šutnje', kako ne bi morali progovoriti o vlastitim zločinima u Drugom svjetskom ratu i u ovom posljednjem“.
Huliganski napadi postali su svakodnevnica u Mostaru. I sinoć, prvog septembarskog dana, napadnuta su dvojica mladića, nedaleko o zgrade Kantonalnog tužilaštva. Zbog izostanka rekacije vlasti na sve češće napade, ponovo objavljujem tekst u kojem pitamo nadležne političke strukture u BiH, do kada će to dopuštati i hoće li na neki način zloupotrebljavati navijačke skupine ili bar pojedince među navijačima kako bi izazivali etničku i nacionalnu netrpeljivost?
Huliganski napad, nalik onome iz filmova, koji se dogodio u Stocu, kada su četvorica mladića presretnuta, a potom premlaćena, otvorio je pitanje koliko će dugo političke strukture u BiH dopuštati i na neki način zloupotrebljavati navijačke skupine ili bar pojedince među navijačima kako bi izazivali etničku i nacionalnu netrpeljivost?
Nakon Zekanovićeva krvožednog ispada usred Hrvatskog sabora na konstituiranju 11. saziva, nereagiranja tzv. pravne države i nove političke vlast te mutavog SDP-ova odgovora na prijetnju smrću, bijedna naša sljedećih mjeseci – ako ne godina do kraja mandata? – može svašta očekivati. Samo ništa dobroga od tog buljuka tzv. ljudi nahvao (dum Marin Držić), zlih u duši, kvarnog karaktera i opasnih namjera.
Tako su nastajale i mnoge druge stranke. Od „odmetnika“ iz onih starih. Pa se niko nikada nije upitao odakle novac nekoj tek osnovanoj stranci, za tolike predizborne plakate, plave. zelene, narandžaste jakne i kabanice, odakle pare za opštinske oganizacije, letke, kancelarije, telefone i sl.
Proglašavati zločince herojima, ili barem mirnim susjedima koji šeću za život i/ ili pišu bezazlene knjige o vinu, te najavljivati ozakonjenje političkog terora nad kulturom i medijima sto puta je gore od neprirodnog prekrajanja izbornih jedinica i od ‘izlaska na glasanje’ fantomskih birača, među kojima su i mrtvi. Hrvatska je izabrala vlast koja će je sunovratiti na samo dno. A time i dodatno uniziti one svoje građane koji ne pristaju biti ‘kotačići’ u kleptokratsko-nacionalističkom žrvnju.
Ona učiteljica Smilja je stojala isprid ploče i rekla je: „Današćemo na satu niže matematike malo trenirat zbrajanje i oduzimanje! Za vježbu ćemo provat složit saborsku većinu! A saborska većina će onda, razumi se, sastavit vladu!“ Mi u razredu smo piljili u nju sa težim čudilom. Uča je rekla: „Znači, kako sad stoje stvari, najviše šansi za sastavit novu vladu imaju HDZ i Domovinski pokret ako se skompaju!
Dakle, opet imamo Hrvate kao predziđe kršćanstva i zapada te antitotalitarizma, koji bi se trebali ujediniti oko integrirajućeg kralja, ovaj put sami, ni od koga, a ponajmanje od Srba i komunista ometani, i tako oživjeti veličanstvenu povijest koja je možda još uvijek dostižna.
„Nama ubice hodaju gradom. Čovjeka koji mi je ubio majku i oca ja svaki dan vidim na ulici. Rad policije i tužilaštva je sramotan i kriminalan jer ne znam šta oni očekuju. Jel’ da se ja osvetim, odem u zatvor i ostavim ženu i četvero djece. Dao sam im i previše informacija i previše vremena ali izgleda da svi u Mostaru čekaju da se nerješena ubistva jednostavno zaborave.“
