Oznaka Heni Erceg

Vježbanje demokracije

Ta mahnitost samo ukazuje koliko je predlagaču Zakona o femicidu doista stalo do zaštite žena od nasilja, a koliko zapravo do samoodržanja na vlasti jednog čovjeka bez čije odgovornosti ni tolika korupcija ne bi bila moguća.

Makroi sustava

Poretka kojemu ne da nije prijetnja, nego je simbol izvjesni Branimir Glavaš čija „sigurnosna“ provjera govori o krivnji za niz zločina nad srpskim civilima u Osijeku ratne 1991., a koji, iako osuđen, prelazi granicu, slobodno šeće Hrvatskom s državnim odlikovanjima na reveru. Zato je on pravo lice poretka što ga od „terorista“ Fadila, Omera… sladostrasno štite bezimeni makroi sustava.

Životinjska farma

I kakav bi mogao biti zaključak ove priče i što veže te tri bitange iz raznih regija Hrvatske? Odanost, ljudi, odanost! Odanost Bogu Sunca, šefu vlade i partije kriminalaca, sjecikesa i poslušnika. Sve troje bili su na visokim funkcijama, u partiji i institucijama, od lokalnih do državnih. Jedan podmićuje medije i uzima dio reketa sebi, drugi truje tuđu stoku, treći ubija na cesti… A kazne? Kazne su simbolične, jer „svakome se može dogoditi“ da recimo u magli, možda pod utjecajem alkohola – ne znamo jer je policija sve zataškala – pretiče i usmrti drugoga, potom ode kući umjesto u pritvor. Ta bahatost, to „što mi tko može?“, to je zajednička sluz mafijaške hobotnice HDZ-a. Sluz moćnog polipa koja obavija i guši Hrvatsku.  

Heni Erceg: Na istoku ništa novo

No vladare svijeta, one koji danas stoje iza novih smrtonosnih akcija Izraela, kao što su jučer stajali iza Srbije i Miloševića, jednostavno se ne dotiču one preplašene dječje oči, mala mrtva tijela; da nije tako ne bi bila moguća ni ta strašna lakoća s kojom se, kao na tvorničkoj traci, otvaraju ratna žarišta u islamskom svijetu

Paviljon 22

I nema tamo makar sitnog znaka sjećanja na žrtve, ne, Paviljon 22 danas je Laser tag arena, igraonica naime koju reklamira čak i zagrebačka turistička zajednica. Jedna se zlokobna „igraonica“ živim ljudima pretvorila, eto, u radosnu igraonicu laserima, komercijalna je boja novca prekrila tragove krvi i zločina. Kultura sjećanja? Ne, nego odvratno, kolektivno ironiziranje povijesti

Elitni rasizam

Naravno, nije nijekanje holokausta samo naš specijalitet, ima ga i na tobože razvijenom zapadu, samo što ga tamo, barem za sada, njeguju oni čudaci s društvene margine ili tek nebitne izvanparlamentarne mračne strančice. Da ne govorimo kako je otpor takvim pojavama snažan, i ne samo u zakonskoj legislativi. U nas pak, evo ga u ambulantama, parlamentu, medijima, knjižarama, školama, u centru gradova. Riječju, revizionizam je ovdje institucionalni, poželjni dress code društvene elite.

Kako ubiti ideju?

Lako je eto postati neprijatelj žrtve od prije 80 godina, a koja se, mislim na državu Izrael, premetnula u nasilnika, čiji će važan ministar u radikalno desnoj vladi 2017. predložiti „lako“ rješenje palestinskog pitanja kazavši kako Palestinci trebaju shvatiti da će morati birati: „živjeti obespravljeno pod izraelskom vlašću, emigrirati ili biti ubijeni“.

Na groblju pameti

A čije to osjećaje i koga vrijeđaju imena pokojnika ispisana na ćirilici? Evo, ovako je taj provincijski dušebrižnik objasnio nedoumice pristojnog svijeta: „Trebao je čovjek doći i reći što bi napravio. Rekli bismo mu da ne može staviti ćiriličnu nadgrobnu ploču jer će napraviti štetu.“ Štetu? Komu? Eh, ima naš Bukara – to je onaj sekretar komunističke partije iz davne, čuvene komedije Hamlet iz Mrduše Donje – spreman odgovor na blesava pitanja, to jest da „ćirilica vrijeđa osjećaje hrvatskih branitelja koji su se borili protiv ljudi koji su pod tim slovima pucali i rušili…“, i eto pravih razloga zabrane ćirilice na nadgrobnoj ploči.

Uzaludnosti usprkos

Doktor Mraović međutim ne razumije optužbu koja ga tereti, ne otkriva od kuda mu tijelo pod fontanom, iako je za krivično djelo skrivanja tijela predviđena zatvorska kazna. Valja se stoga sjetiti stiha velikog sarajevskog pjesnika, nedavno preminulog Marka Vešovića, a koji je…

Gospođa eSeS

Mi Hrvati smo fin narod, ne može se reći da nismo. Imamo znači Akademiju znanosti, pa Maticu hrvatsku koja od stoljeća sedmog brine o čistoći jezika, rase i uopće kao kerber čuva identitet Hrvata vulgaris, imamo i akademsku zajednicu čiji…

Prosjaci i sinovi

Recimo da je R.Š. glumac u predstavi koja oslikava stanje u Hrvatskoj, s jakim elementima groteske, društvene satire, a nije Rade Šerbeđija. Nego R.Š. glumi u tom komadu samoga sebe kao stradalnika nepravedne države koja mu kao zadnjem prosjaku –…