I dok CRO turizam vrti ogroman novac, a snalažljivi apartmaniziraju svaki milimetar jadranske obale i dižu si životni standard u rajske visine (“pola pije, pola Šarcu daje”, pardon – državi?), gro tzv. običnih/malih žitelja tzv. Samostalne, Neovisne i Suverene – “napokon svojih na svomu”, sic transit – više nisu u poziciji gledati more ni na razglednici. Vrijeme je davno pohabalo te kartuline, izlizale su se boje, sjećanje na sindikalna odmarališta i miris mora ishlapjelo, bajnu je mjesečinu tzv. socijalističkog mraka naprasno ugasila kapitalistička pohlepa. Više nema natrag.