Osobine arhetipske kriminalističke drame svakako je razbilo bh. okruženje i kontekst koji publiku definitivno može približiti samim slučajevima, ali i likovima serije. Koliko god posuđivala od američke duge i bogate tradicije sličnog žanra, Znam kako dišeš govori o nama bliskoj stvarnosti, o našem društvu i o našim problemima koje ignorišemo ili se bojimo suočiti s njima. Možda je to dovoljan razlog da ovu seriju gledamo i analiziramo, sa svim njenim problematičnim aspektima i kontradikcijama.
Tri su pretpostavke antiintelektualizma – mediji, demokratija i internet. Umberto Eko je pisao da internet dovodi do invazije imbecila, svjedočim da se to najbolje vidi u našoj twitter zajednici. Pitanje je dana kada će internetski batinaši SFF-a umjesto tastature uzeti stvarne palice. A tada više nema potrebe za filmom, drugi su prioriteti.
Jednom sam pročitala komentar na to da podržavam Povorku ponosa: „Napravila film o genocidu u Srebrenici, a podržava pedere. To ne ide“. Ljudi ne shvataju da film o genocidu ne bi mogla napraviti osoba koja NE podržava „pedere“ i nema svijest i emociju iz koje nastaje film o genocidu
