Znao je Tomo Buzov da se 1993. i za manje gubila glava. Samo da je šutio, kao ostali u kupeu.
Film Nebojše Slijepčevića, posebno nakon nagrade u Cannesu, postaje stoga divna diverzija u ovdašnjim politikama sjećanja i podsjeća na to da umjetnost može puno, posebno kad se radi iz bazičnog ljudskog uvjerenja.
Da izrečene sramno niske kazne nisu najgori ishod pokazao je potez Apelacionog suda koji je ukinuo prvostepenu presudu čime je ponovo omalovažio žrtve, a porodicama ugasio nadu za pravdu. Umjesto da se odugovlači proces, Srbija je ovim suđenjem mogla pokazati kako se jedna država nosi sa svojim zlikovcima. Ostaje joj da na ispitu ljudskosti ne padne u potpunosti nego da ubijenima prizna status civilnih žrtava rata, a njihovim porodicama pruži odgovarajuću novčanu naknadu.