U najdužoj modernoj opsadi jednog grada poginulo je 1601 dijete. Da je kojim slučajem barem jedno od njih preživjelo, danas bismo vjerovatno aplaudirali lideru, istraživačici, sportašici, filantropu ili dobroj osobi na koju bismo bili ponosni. Umjesto toga, dok u nama tinja ratni užas, aplaudiramo onima koji ga izazvali.
Tokom opsade Sarajeva ubijeno 1.601 dijete. Najmanje 53 djece u Sarajevu ubijeno je snajperom, a više od 14 hiljada ih je ranjeno. Djeca su najčešće ubijana na igralištima. Do danas bh. pravosuđe nije procesuiralo niti jednog snajperistu iako su njihova imena uglavnom poznata.
Šta je sloboda i postoji li opšta definicija?
Naravno, sloboda je individualna kategorija. Nekome je to novi crveni kabriolet ili možda javno iznošenje svoga cijenjenog mišljenja, a za one koji su odrasli u Sarajevu za vrijeme rata dovoljan je bio neometan dotok vode potreban za depilaciju nogu ili limenka Coca-Cole.
U tom progonstvu Nele je gledao kako gori njegov rodni grad: ‘Sve mi je bilo odvratno. I to kako Srbi rokaju po Sarajevu, i to kako Sarajlije vrište, kukumavče i lažu’. (Nele ne kaže o čemu su Sarajlije – odrednica ‘Sarajlije’ itekako je važna – tad lagale.) Odvratan je Neletu bio i licemjerni Zapad i Rusi koji, usljed svojih belaja, ne pomažu Srbe… Nele namjerno zaboravlja mnogo toga. Ne objašnjava kako to da je on morao pobjeći da ne bi bio zaklan prvi dan, a njegov otac ostaje tokom nekoliko prvih mjeseci ‘rokanja’.
