Umjesto pobune, Homo sapiens od antičkog doba do danas teži da se što više približi vladaru (kralju) i crkvi (bogu) što ga lažno čini moćnim i besmrtnim, što ga uvodi u duboku psihološku krizu punu melanholije, nepovjerenja, sumnje, neizvjesnosti, straha i mržnje, što ga uvodi u sklonost ka nasilju prema samom sebi.
Suprotno onome što veruju obožavaoci interneta, okupljanje u fizičkom javnom prostoru i dalje je suštinski važno za demokratiju. Jedan od razloga je to što se već postojeće društvene nejednakosti u onlajn svetu dodatno produbljuju. Takođe, bogati su u poziciji da internet koriste na efikasnije načine
Svako nametanje silom mišljenja ili osjećaja nekom drugom od nas, pojedinačno ili kolektivno je jedan oblik fundamentalizma koji ugrožava polje slobode. Protiv takvih tendencija režima treba podići glas, reagovati, braniti princip slobode kao prostor koji otvara vrata svim ostalim duhovnim dimenzijama. Ako nema te slobode, ako ju je nadvladao fatalizam i fanatizam, čovjek više nije čovječan, postaje rob tame i crnih misli, osuđen na društvo koje se razvija u smjeru antimodernizma i antihumanizma. Mnogi su proricali demokratski val slobode u Evropi nakon pada Berlinskog zida kao signal svršetka ratova, ugnjetavanja i historije kao moći, jer se vjerovalo u dolazak epohe kada će ljudska historija biti utemeljena na našoj sposobnosti da govorimo, mislimo i međusobno razgovaramo. Nažalost, vrlo brzo se na primjeru ex-jugoslovenskog raspada vidjelo da smo daleko od tog stanja duha.
