Moć Milorada Dodika je uglavnom moć blokade i destrukcije, moć da zemlju drži u stanju agonije, kaže u razgovoru za Danas Vahidin Preljević, profesor na katedri za germanistiku na Filozofskom fakultetu Univerziteta u Sarajevu. On dodaje da je zbog nedostataka…
Moguće je da je ovaj izraženi mentalitet žrtve, koji svakako nije jedini činilac bosanskog i bošnjačkog identiteta, mada prijeti da postane dominantan, rezultat, između ostalog, i neuravnoteženosti u našoj politici sjećanja
Povremena pojava „duhovnih lidera“ ili „očeva nacije“ relikti su predmodernog doba; oni podsjećaju na ulogu koju su vračevi imali u plemensko kodiranim zajednicama, a u naše doba ta regresija u plemenski duh susreće se sa savremenim totalitarnim nasljeđem, od nacionalsocijalističkog i staljinističkog do njihovih inačica u stapanju naroda i intelektualaca u Miloševićevo i Ćosićevo doba ili u današnjem režimu Aleksandra Vučića.
Povodom „presude Kovačević“ pred ESLJP Piše: Vahidin Preljević U političkoj i društvenoj dinamici neke zajednice jedan od presudnih faktora je dominantna imaginacija, unutrašnja slika ili predstava o tome kakva treba biti stvarnost u kojoj želimo živjeti. Cornelius Castoriadis, veliki i…
Mehanizam proizvodnje zamjenske naracije može uprkos tome i u današnje doba funkcionirati tako što će falsifikatori prošlosti naprosto ignorirati glasove žrtava, zapravo ignorirati stvarnost, te se potpuno zatvoriti u vlastiti hermetični komunikativni sistem, ali cijena takvog postupka je svojevrsna secesija od ostatka svijeta, oblikovanje jednog paralelnog univerzuma kao okvira za paranoidnu zajednicu koja sebe uvjerava u vlastiti identitetski falsifikat.
Naši političari i nas ali i same sebe žele uvjeriti u neke alternativne činjenice i u postojanje nekog paralelnog svijeta, u kojem bismo željeli da stanujemo, dok nam se onaj faktički svijet oko nas urušava. Ta letargična uljuljkanost i zaslijepljenost, u kojoj mislimo da ćemo odagnati realnost time što je ignoriramo, zahvaća i dobar dio medija, a prenosi se već i na stanovništvo u cjelini.
Važno je imati na umu: nikada se stranka uglađenog Europejca Čovića nije distancirala od svog bivšeg predsjednika Kordića – nema tu diskontinuiteta; kao što Dodik nastavlja Karadžićevu politiku i slijedi iste ciljeve, čak i ne krijući tu svoju misiju, tako i današnji HNS, dominantni faktor u vladajućoj koaliciji u FBiH, sebe vidi na istom onom zadatku koji su svojevremeno preuzeli Boban i Kordić.
Zapad danas sprječava jednu zemlju u srcu Evrope da primijeni njegove vlastite civlizacijske standarde. Zbog toga ni SAD ni EU danas u BiH ne djeluju kao liberalna imperija, kakva je u svojim povijesnim okvirima i u svojoj zadnjoj fazi bila Austro-Ugarska, one zapravo ne djeluju kao imperija uopće, već najprije kao neuvjerljiva karikatura nekog kolonijalističkog režima iz 19. stoljeća, a Christian Schmidt se svojim ponašanjem upisuje u samo središte te karikature. Franjo Josip, šta god danas mislili o njemu, poveo nas je u 20. stoljeće, a njegov samozvani i daleki nasljednik nas u ime Zapada vuče natrag u 19. vijek.
