Oznaka Vahidin Preljević

Evropske integracije kao šarena fasada

U svom romanu Proširenje, objavljenom prije nepune dvije godine, austrijski književnik Robert Menasse napisao je veliku i dojmljivu satiru o evropskim integracijama, koja bi mogla biti poučna i za naše političare. Ima jedna upečatljiva scena u romanu, očigledno zasnovana na realnim događajima, u kojoj gradonačelnik Tirane i budući fiktivni albanski premijer (kojem je kao model očito poslužio Edi Rama), odluči “europeizirati” prijestolnicu, ogrezlu u sivilu realsocijalističke arhitekture, tako što će podijeliti građanima boju da, umjetnički nadahnuto, ofarbaju svoje fasade i tako poboljšaju sveopću sliku grada.

Tekstovi koji su obilježili godinu – Godine koje je pojela nada

Važno je imati na umu: nikada se stranka uglađenog Europejca Čovića nije distancirala od svog bivšeg predsjednika Kordića – nema tu diskontinuiteta; kao što Dodik nastavlja Karadžićevu politiku i slijedi iste ciljeve, čak i ne krijući tu svoju misiju, tako i današnji HNS, dominantni faktor u vladajućoj koaliciji u FBiH, sebe vidi na istom onom zadatku koji su svojevremeno preuzeli Boban i Kordić.

Godina otrežnjenja?

Istinska anarhija je plodotvorni element religije. Iz uništenja svega pozitivnog ona uzdiže svoju slavnu glavu kao nova utemeljiteljica svjetova. Naizgled sam od sebe, čovjek se uspinje ka nebu kad ga na zemlji više ništa ne veže.

Alternativne činjenice i sektaški svjetovi

Ako pogledamo današnju realnost naše komunikacijske kulture, primijetit ćemo, ukratko rečeno, da je prostora za razgovor sve manje, te da na sceni dominiraju upravo obje ekstremne opcije: prva je totalitarno podrazumijevanje, u kojem su unutar sektaških svjetova značenja unaprijed determinirana, a odgovori fiksirani prije pitanja, i ona druga u kojoj je jaz između potencijalnih sugovornika toliki da ne postoji ni najmanja mogućnost međusobnog sporazumijevanja

Intelektualci i njihova zajednica

Povremena pojava „duhovnih lidera“ ili „očeva nacije“ relikti su predmodernog doba; oni podsjećaju na ulogu koju su vračevi imali u plemensko kodiranim zajednicama, a u naše doba ta regresija u plemenski duh susreće se sa savremenim totalitarnim nasljeđem, od nacionalsocijalističkog i staljinističkog do njihovih inačica u stapanju naroda i intelektualaca u Miloševićevo i Ćosićevo doba ili u današnjem režimu Aleksandra Vučića.

Snovi koji postaju realnost

Povodom „presude Kovačević“ pred ESLJP Piše: Vahidin Preljević U političkoj i društvenoj dinamici neke zajednice jedan od presudnih faktora je dominantna imaginacija, unutrašnja slika ili predstava o tome kakva treba biti stvarnost u kojoj želimo živjeti. Cornelius Castoriadis, veliki i…

Kultura falsifikata

Mehanizam proizvodnje zamjenske naracije može uprkos tome i u današnje doba funkcionirati tako što će falsifikatori prošlosti naprosto ignorirati glasove žrtava, zapravo ignorirati stvarnost, te se potpuno zatvoriti u vlastiti hermetični komunikativni sistem, ali cijena takvog postupka je svojevrsna secesija od ostatka svijeta, oblikovanje jednog paralelnog univerzuma kao okvira za paranoidnu zajednicu koja sebe uvjerava u vlastiti identitetski falsifikat.

Još jedna crtica o bosanskom političkom subjektu

Naši političari i nas ali i same sebe žele uvjeriti u neke alternativne činjenice i u postojanje nekog paralelnog svijeta, u kojem bismo željeli da stanujemo, dok nam se onaj faktički svijet oko nas urušava. Ta letargična uljuljkanost i zaslijepljenost, u kojoj mislimo da ćemo odagnati realnost time što je ignoriramo, zahvaća i dobar dio medija, a prenosi se već i na stanovništvo u cjelini.