U kakvoj mi to državi živimo? Svi hrvatski neprijatelji i oni koji Hrvatsku ne vole likuju – Pa u Hrvatskoj imate zakonom utvrđen ustaški Spomendan na one koji su se borili i pali za fašističku paradržavnu tvorevinu tzv. NDH. Njih se proglašava borcima za hrvatsku slobodu i nezavisnost uz istovremeno rušenje partizanskih spomenika čime se nastoji barbarizirati partizanski pokret i tako promijeniti kako našu slavnu antifašističku prošlost, tako i sam hrvatski identitet.
Zajednica u kojoj vlada nepoštenje, kriminal i korupcija nije privlačna i atraktivna za život. Iz takve sredine, kao što je Hrvatska danas se odlazi, a osjećaj pripadnosti takvom društvu sve je manji.
Josip Broz je u SAD-u bio čest gost, a u Bijeloj kući su ga primila tri američka predsjednika smatrajući ga jednim od najvećih državnika toga vremena. Američki predsjednici su od Tita tražili savjete i pomoć u rješavanju svjetskih problema jer je Tito kao vođa Pokreta nesvrstanih predstavljao gotovo 120 zemalja bez kojih se u Ujedinjenim Nacijama nije moglo odlučivati.
Tražeći podršku Rusije za izborni zakon u Bosni i Hercegovini, svrstavajući se tako nasuprot većine zemalja članica EU i NATO saveza, Hrvatska djeluje kao da ne zna tko joj glavu nosi.
Tri desetljeća pod plaštom patriotizma politički podobnici kriminalnim radnjama glumeći privatizaciju preuzimaju imovinu stvorenu u socijalističkom vremenu. Svjedoci smo 30-godišnjeg cijeđenja Hrvatske, otimanja koje je nezabilježeno u cijeloj našoj povijesti. U tome su bili temeljitiji i bezobzirniji od bilo kojeg okupatora.
Ukrajina, žitnica Evrope, ostavit će snažan dojam na Predraga Matvejevića i biti mu inspiracija priči o kruhu te napisati da nam je „zemlja u kojoj smo rođeni i odrasli darovala okus svoga kruha i da onaj tko taj okus izgubi, izgubi dio svoje zemlje i sebe sama“.
Rade Šerbedžija je bio i ostao graditelj naše kulturalnosti, a time i graditelj nas samih, našeg duha i graditelj našeg identiteta. Kao jedan od najvećih živućih umjetnika našeg doba, ostati će upisan u naše pamćenje, našu kolektivnu memoriju, dok će lažni domoljubi poput Ivana Bosančića, ti rušitelji istinskih vrijednosti biti zaboravljeni i prezreni.
Čuvenom rečenicom Mate Parlov je podigao najveći spomenik koji nikada nitko neće moći srušiti: Kako ja mogu biti nacionalist, ako sam svjetski prvak
Može li se od onoga tko je jučer odlikovao Zlatana Miju Jelića očekivati oduzimanje ordenja osuđenoj šestorki? Na predsjedniku Zoranu Milanoviću je izabrati ispravan put budući taj izbor između dobra i zla određuje u kakvoj ćemo Hrvatskoj živjeti.
HDZ je rasadnik gaulajtera (gauleitera). Najpoznatiji od njih su bili Tomislav Merčep, Branimir Glavaš, Gojko Šušak i Đuro Brodarac. Oni su bili istinski gospodari života i smrti. Gaulajteri su nasilnici koji drže svu vlast u svojim rukama, odani su vođi a narod preziru.
