Foto: Arhiv
Umjesto Dragana Primorca, svoga formalno nestranačkog kandidata za zamijeniti (najvjerojatnije) u drugomu izbornom krugu Zorana Milanovića u bivšoj Titovoj vili Zagorje na Pantovčaku, njegovu je kampanju rizično preuzeo voditi predsjednik HDZ-a i CRO premijer Andrej Plenković, je li, lavinom drvlja i kamenja isključivo protiv jednoga, najopasnijega među (zasad) 11 kandidata, aktualnog šefa države Zorana Milanovića. I to ne birajući riječi i uvrede iz tzv. kočijaškog vokabulara nekoga tko je na vi s barem prosječnim kućnim odgojem i koga uopće ne zarezuje što će ljudi misliti o njemu, formalno akademski obrazovanom liku megalomanskih političkih apetita i kod kuće i po europama. Više po europama nego kod kuće. Valjda već i samom Plenkoviću dolazi iz debelog mesa među sive vijuge da se njegov kandidatski tzv. trećepozivac – odbili su ga politički puno potentniji ljudi, a stranački je bazen preplitak – uopće se ne snalazi u predizbornoj kampanji niti se uspijeva predstaviti biračima nekim suvislim programom. Konkurentnim za osvojiti petogodišnji mandat šefa države.
Primorac pak – koji samo pukim čudom te čistom zlobom izbornika u Švedskoj kraljevskoj akademiji i samog monarha domovine Alfreda Nobela još nije nobelovac – poput pokorne pudlice smjerno cupka za Plenkovićevim okom, skače na svaki aport i doslovno trbuhozbori svaku njegovu riječ. Smiješno i iritantno istodobno. Njegov se “predsjednički” program svodi na to da će biti “uljudan predsjednik, nekonfliktan i pošten” – kao da Milanović nije dok mu Plenković nepozvan ne upada u ovlasti – a takav program unaprijed je osuđen na propast. Po svoj je prilici šef vladajuće stranke – najveće među cca 170 registriranih u RH, jedine u 30 godina pravomoćno osuđene za pljačkanje vlastitog naroda – koja nema svog stranačkog kandidata za predsjednika RH (sic transit), svjesno ili ne, natovario Primorcu na leđa vreću čavala letvenjaka, koje on marljivo, jedan po jedan zabija samomu sebi u gubitnički lijes.
Vojni puč u izborne svrhe
Jamačno je (pred)posljednji neki dan odjeknuo urbi et orbi i definitivno deklasirao Primorca ne samo kao ozbiljnog kandidata za predsjednika RH – bez obzira na to što još nije nobelovac (s obzirom na nevjerojatne globalne znanstvene “zasluge” kakve si pripisuje, i to što ga domaća akademska zajednica ne shvaća ozbiljno?! – kada je pozvao generale u zapovjedništvu Oružanih snaga RH da otkažu poslušnost Zoranu Milanoviću kao da Bijednom Našom vlada vojna hunta. Neposlušnost svom ustavno determiniranom vrhovnom zapovjedniku i predsjedniku države?! “Ne bojte se, stavite strah na stranu!” – karikaturalno je frfljao, pozivajući na vojni udar i građanski rat u tzv. Samostalnoj, Neovisnoj i Suverenoj, što je veleizdaja kakva se u ratnim okolnostima sankcionira streljačkim strojem, a u miru Kaznenim zakonom sa zapriječenom prdekanom od jedne do osam godina. “Ako vas Milanović smijeni s dužnosti ili umirovi, ja ću vas vratiti na dužnosti i nagraditi čim u veljači 2025. preuzmem predsjedničku dužnost!”
A ni ta skandalozna dijareja deficiratne inteligencije opet nije originalan Primorčev izum. Jedva nekoliko sati ranije Hrvatskoj se vojsci s istom namjerom – nabrajajući pripadnike OSRH po činovima, sic transit! – obratio premijer Plenković, uvjeravajući ih kako ih je “Milanović uvrijedio” skupno i svakog vojnika pojedinačno time što je “zabranio da dvojica vaših kolega odu u Wiesbaden u NATO-ovo zapovjedništvo misije NSATU za obučnu potporu ukrajinskoj vojsci, koja ne znači uvlačenje RH u rat s Rusijom”. Bijesan da ne može biti bješnji zbog Milanovićeve, je li, zabrane “da se crtaju mete na glavama hrvatskih ljudi” i nemogućnosti da skupi najmanje 101 zastupnički glas u tzv. Visokom domu za oboriti tu zabranu, Plenković inspirira Primorca za izazivanje vojnog puča.
Kakav je pokušan, pa propao, za tzv. lijevo liberalne vladavine premijera Ivice Račana i predsjednika Stjepana Mesića (autobusno-“braniteljski” desant “Stipe i Račane pojest će vas crne vrane”, sic transit), pa 2014. šatoraško-“braniteljski” na Markovom trgu u Zagrebu, gdje je proustašluk šikljao na sve strane, sve do oltara u crkvi sv. Marka. Ni tada niti sada glede&unatoč Primorčeve dijareje DORH se nije dohvatio izazivača građanskog rata u zemlji, a obavezan je – po službenoj dužnosti. Javnost je zgrožena takvom HDZ-ovom kampanjom, ali glavni državni odvjetnik, kontroverzni sudac Ivan Turudić, što ga je CRO premijer političkom silom ustoličio na mjesto Zlate Hrvoj-Šišek, glumata sva tri pametna japanska majmuna. Nit što vidi, nit čuje, nit se oglašava.
Budući da Plenkovićev fikus za Pantovčak tepa generalima u vojnom vrhu kao “pametnim ljudima” – a jamačno su zdravijeg razuma od nekoga tko bi vojnim pučem i rizikom građanskog rata u drastično podijeljenoj i politički posvađanoj zemlji trasirao svoj put prema predsjedničkoj fotelji – od otkazivanja poslušnosti neće biti ništa. Dapače, na krijesti neviđena HDZ Plenkovićeva bijesa zbog Milanovićeve zabrane sudjelovanja CRO vojske u NATO-ovom zapovjedništvu misije NSATU-a radi tzv. obučne potpore Ukrajini, pa bezuspješne političke instrumentalizacije zamjenika glavnog tajnika NATO-a Borisa Rugea u Primorčevoj kampanji i upliva na oporbene saborske zastupnike, koji ne žele napuniti apsolutnu većinu od najmanje 101 glas za srušiti zabranu vrhovnog zapovjednika OSRH-a, Primorac se politički neinteligentno zagadio dijarejom o vojnom puču.
Pozivom na otkazivanje poslušnosti vojnog vrha, ne, je li, nekom tamo građaninu RH Zoranu Milanoviću, koji neovlašteno čini ovo ili ono, nego najvišoj državnoj i vojnoj instituciji, čiji je ustavni legitimitet neupitno potvrđen imenom i prezimenom u izbornoj jedinici, koju čini cijela Hrvatska. Za razliku od stranačkog legitimiteta i vlade RH i njezina premijera Plenkovića, koji je o(p)stao na vlasti isključivo zahvaljujući tzv. neprincipijelnoj koaliciji s protusrpsko-proustaškim Domovinskim pokretom. Svojedobno smo predvidjeli da će predsjednička kampanja, što su izbori bliže, biti prljavija i prostačkija, da će protukandidati jedni drugima izvlačiti prljavo rublje i parati trbuhe, a HDZ-ovci se nisu libili nekidan pred Borisom Rugeom besramno pljuvati i po vlastitom državnom i vojnom vrhu. To pristojni ljudi ne rade izvan svoja četiri zida. Nepristojnost, politička nezrelost i gadna ljudska zloba? Itekakva.
E, sad, koliko god Plenković ne propušta promidžbeno vući Primorca sa sobom u zombi-zidu iza svojih leđa na svakom koraku po Bijednoj Našoj – zlorabeći premijersku dužnost i za potrebe Primorčeve predsjedničke kampanje o javnom trošku, sic transit – te ga pripuštati trbuhozboriti, je li, njegove uvrede na račun “kršitelja Ustava”, “vanjskopolitičkog štetočine”, “lažljivca”, “lika koji više nije naš predsjednik” itd., HDZ-ov šef i premijer preuzeo je veliki rizik miješajući se u posije što ga kusaju svinje. Budući da ne vjeruje kako sâm Primorac može pobjednički iznijeti kampanju – iako iza njega stoji najmasovnija, najdiscipliniranija, financijski najpotkovanija i logistički najmoćnija ZNA SE infrastruktura – samopozvao se preventivno (s)rušiti Milanovićev lik i djelo zajedno sa svojim tzv. trećepozivcem. Nije važno je li istina to da “Milanovićevu kampanju financiraju Rusi” ili nije, a on im zauzvrat drži protuukrajinsku/protuunijsku/protunatoovsku svijeću ili to da nigdje u Ustavu RH ne piše kako se s dužnosti predsjednika RH ne smije na parlamentarnim izborima kandidirati za CRO premijera itd.
HDZ-ov rizik
Zašto, je li, i šta rizikuje HDZ-ov šef i trećemandatni premijer? Rizikuje bolnu/zvučnu političku pljusku – i on osobno kao političar i bruxelleski apologet bez zadrške i relativno pobjednička na izborima za tzv. Visoki dom stranka – u slučaju da Zoran Milanović osvoji i drugi mandat. Time pak što Plenković i stranka vode Primorčevu kampanju umjesto njega – to su prošlog vikenda podigli čak na razinu 21. općeg sabora HDZ-a, gdje je 1500 stranačkih izaslanika u Šibeniku biralo Predsjedništvo i Nacionalni odbor, te pustili glavnu “zvijezdu” Primorca da se javno sramoti karikaturnim glumatanjem, grimasa osmijesima, obraćanjem s “ti” predsjedniku RH kao da je s njim koze pasao i mlitavim diskursom o tzv. poštenju i suradljivosti s vladom – idu na ruku Milanovićevoj tvrdnji da HDZ želi (a on ne dopušta!) staviti pod svoju punu kontrolu još i vanjsku politiku, i obavještajne službe, i vojsku,…
A to se jamačno većini birača nikako ne sviđa. Istodobno, indikativno je i to da je Dragan Primorac već bio kandidat za predsjednika RH i proveo se kao bos po trnju već u prvomu izbornom krugu, sada pak u anketama kotira bezizgledno u odnosu na Milanovića, pa i neke druge kandidate, a tzv. respektabilnu znanstvenu karijeru kompromitira izvjesno prljavo rublje čak iz njegove HDZ ministarske karijere u korumpiranoj vladi sada zatvorskog uznika Ive Sanadera. Tako npr. pravomoćna presuda Vrhovnoga trgovačkog suda nakon 10 godina suđenja (?!) zbog tri milijuna eura štete poreznim obveznicima usmenom kupnjom luksuznog namještaja i uređenja svojih prostorija (čak one za ministrov odmor s krevetom i noćnim ormarićem, kupaonica, tzv. walk-in ormar…) u Ministarstvu obrazovanja, znanosti i sporta na Sveticama. Predsjednička kandidatkinja Ivana Kekin (stranka Možemo!) traži da se Primorac zbog toga povuče iz predsjedničke utrke:
“HDZ-ov je kandidat nezakonitim ponašanjem uzrokovao štetu hrvatskim građanima u iznosu više od tri milijuna eura. Umjesto da kupujemo CT aparate i uređaje za magnetsku rezonancu, plaćamo sudske presude radi štete koju je izazvao Dragan Primorac. Gdje je javni interes u gradnji fitness centra i walk-in ormara za Primorca? U međuvremenu je postao vlasnik privatne poliklinike i klijent ove države. Država je samo u ovoj godini platila Primorčevoj poloklinici pola milijuna eura. To znači da nećemo kupiti nove CT-ove ni uređaje za magnetsku rezonancu za javno zdravstvo, jer moramo platiti štetu koju je Primorac napravio, a onda ćemo plaćati da u svojoj privatnoj poliklinici radi magnete i CT-ove. Za taj iznos se moglo kupiti desetak uređaja za magnetsku rezonancu, a samo ove godine će se Primorčevoj poliklinici platiti 2000 tih pretraga.”
Dragan Primorac odgovorio je Kekin da je presuda Visokoga trgovačkog suda bila paradoksalna, a dug je podmiren tvrtki koja je obavila sporne radove. Naravno da će predsjednički kandidati koristiti u kampanji svaku mogućnost za kompromitirati svoje konkurente, međutim iskustvo govori da tzv. prljavo rublje, pa i kriminalni slučajevi, birače ne impresioniraju baš previše, pa… Kao što ni, je li, HDZ-ove učestale afere, od kojih se razumnom čovjeku diže kosa na glavi i postaje mu mučno, ne utječu bitno ne samo na manje-više stalno vodeći politički rejting ZNA SE opcije u ukupnoj politideološkoj ponudi u RH nego i na izborima. No agresivan HDZ Plenkovićev upad – što upad, preuzimanje dirigentskog štapića! – u predsjedničku predizbornu kampanju Dragana Primorca sugerira dojam kako taj kandidat nema predsjedničkog potencijala, nije se sposoban pokazati doraslim protivnikom Zoranu Milanoviću.
Već pet godina stalno najpopularnijem političaru u zemlji, koji se, bio u pravu ili ne, ne libi kazati bobu bob i popu pop i ima osebujan, drčan politički gard, nema milosti prema HDZ-ovim “igrama skrivača” pred tzv. običnima/malim CRO ljudima, koji žive teže i skuplje no ikad prije, niti se nesuverenistički klanja pred washingtonsko-bruxellesko-natoovskim tzv. autoriterima. Agresivan HDZ Plenkovićev upad u Primorčevu kampanju kolateralno ruši njegove izglede za iole prihvatljiv izborni rezultat možda već i u prvom krugu, gdje će po svoj prilici Zoran Milanović s nešto više od 40% glasova izbiti na prvo mjesto kao favorit u drugom krugu. Nikakve “nužne promjene na Pantovčaku” – što su ih smiješnim dizanjem glasa i karikaturalnom gestikulacijom s govornice u Šibeniku zazivali Plenković i Primorac, nazivajući Milanovića “faraonom”, “diktatorom”, “ruskim korisnim idiotom” i sl. – neće pomoći HDZ-u da stavi svoju šapu i na Pantovčak. Time onda i na vojsku i tajne službe, čime bi protegnuo svoje svevlašće na cijelu državu.
“Argumenti” ili argumenti
Srećom, predsjednički su izbori personalizirani – RH je jedna izborna jedinica i predsjednik/cu, za razliku od premijera, bira se poimenično – pa budući da birači nisu veslo sisali, nisu maloumni, ovisni o tuđoj volji i sada imaju priliku vidjeti tko, kako, zašto i kojim “argumentima” ili pak argumentima vodi kampanju, te dokazano nisu skloni politideološkom jednoumlju, pogotovo ne jednostranačkom vladanju državom, agresivna HDZ Plenkovićeva kampanja, u kojoj zlorabi cijeli stranačko-vladin sustav isključivo u Primorčevu korist zapravo diskvalificira toga ionako široj javnosti “nepoznatog” kandidata. “Dragane, očekujemo tvoju pobjedu!” – egzaltirano je Plenković sa šibenske govornice vikao “hop” puno prije no što je pustio skočiti svog neuvjerljivog tzv. trećepozivca.
Doduše, drugim riječima, parafrazom davnašnje narodne doskočice zlim jezicima još zlobnijih političkih tzv. ljudi nahvao (dum Marin), iz biračke se mase čuje inatljivo agresivnoj kampanji: “Što je više HDZ-ovih kleveta i laži, Zoki nam je miliji i draži!” Budući da su izbori tajni u jednoj izbornoj jedinici – otkrit će se hoće li sa zagrebačkog Trga žrtava fašizma stići ZNA SE vojsci zapovijed o snimanju mobitelima zaokruženog na listiću imena Dragana Primorca – za očekivati je, sudeći i po rejtinškim uvidima agencije Pomocije plus svaki mjesec, da će Milanović biti “miliji i draži” čak i dijelu HDZ-ovih, DP-ovih i radikalnije tzv. desnih birača. Je li, ne treba isključiti ni psihološku činjenicu da upravo HDZ Plenkovićev upad u Primorčevu predsjedničku kampanju izazove otpor, inat dijela birača koji inače ne odobravaju način Milanovićeva predsjednikovanja.
Jer s egzoplaneta je Keplera-452b vidljiva protuzakonitost koja bode oči biračkom narodu, većinski sklonom pravednoj i ravnopravnoj utrci svih predsjedničkih kandidata: šef HDZ-a angažirao je cijelu vladu i sve njene javne financijske i logističke resurse za svoje uskostranačke interese. Usto, ma koliko bili odani vojnici HDZ-a, na javnim/ministrskim dužnostima nemaju pravo provoditi zapovijedi da ignoriraju instituciju predsjednika vlastite države te šefa RH oslovljavati isključivo kao “kršitelja Ustava” i inim pogrdama ad hominem, kako se komu i koliko sprdne. Javnost to većinski ne odobrava, smatra primitivizmom, notornim prostaklukom i krajnje deficitarnim temeljnim kućnim odgojem. Stoga nije isključeno da će to birači na predsjedničkim izborima, najvjerojatnije u drugom krugu u siječnju 2025. znati odgovarajuće honorirati i Plenkoviću i HDZ-u.
Pa ako drčan Zoki hametice pobijedi na izborima svoje protukandidate i osobito s guštom očita bukvicu Draganu Primorcu, što će tzv. mali od bruxelleske kužine imati tog siječnja 2025. godine reći “dragoj Ursuli”, novopečenom u NATO-u proturuskom stršljenu Marku Rutteu, kijevskom intimusu Volodimiru Zelenskom, čiji je operativno nedopečen ukrajinski tzv. plan pobjede i na proameričkomu tzv. kolektivnom Zapadu čardak ni na nebu ni na zemlji, a moguće i – kako stvari stoje, vrlo izgledno – drugomandatnom šefu Bijele kuće Donaldu Johnu Trumpu?! U tom, je li, slučaju, HDZ Plenkovićevo bahato vanjskopolitičko soliranje i obećanja šakom i kapom po europama i šire – u ime RH, sic transit – ostaju u kategoriji tipa što se babi snilo, to se babi zbilo. A tajne službe i vojska stranački virgo intacta resori od strareškoga javnog interesa.
Usred baražne Plenkovićeve HDZ-ove paljbe iz Šibenika i prekomjernoga granatiranja lika i (ne)djela predsjednika RH na isteku mandata Zoran Milanović uzvratio je na FB-u: “Nakon što su Andrej Plenković i njegova klika pokušali, bezuspješno, staviti Hrvatsku vojsku u svoju službu (ne samo tzv. slučaj NSATU, op. a.), nasrnuli su sada na sigurnosno-obavještajni sustav RH (SOA je opovrgla laž vanjskopolitičkog ministra Gordana Grlića Radmana da ruski kapital financira Milanovićevu izbornu kampanju, op. a.). Kao u olovno doba s kraja 90-ih – kada su sigurnosne službe korištene za progon novinara, za političe obračune s neistomišljenicima i za HDZ-ovske unutarstranačke borbe – Plenković je opet naumio staviti HDZ-ov stranački jaram na Sigurnosno-obavještajnu agenciju.
Politička otmica SOA-e
“Spriječio sam, dosad nezabilježen, pokušaj političke otmice načelnika GS OSRH, kojega su Plenković i Anušić namjeravali pretvoriti u tumača i glasnogovornika svojih političkih interesa i nauma (na sjednici saborskog Odbora za obranu uoči parlamentarnog izjašnjavanja o slanju hrvatskih generala u NATO-ovo novoosnovano zapovjedništvo za tzv. obučnu potporu ukrajinskoj vojsci, op. a.). Spriječit ću jednako tako i političku otmicu SOA-e, koju je Plenković počeo zloupotrebljavati gazeći Ustav i zakone, isključivo za svoje i potrebe kampanje HDZ-ovog predsjedničkog kvazinestranačkog kandidata Dragana Primorca. Hrvatska sigurnosna služba uspješno je transformirana u profesionalnu, pouzdanu i demokratski nadziranu instituciju hrvatske države i iza sebe ostavila teret politizacije. Svojom zadnjom manipulacijom, tražeći od SOA-e da zaštiti HDZ od političkih suparnika, Plenković je uzurpirao SOA-u, tretirajući je kao svoju špijunsku agenturu. To je ponižavanje i vrijeđanje SOA-e. Svoje diktatorsko nasilje Plenković je usmjerio prema jedinim preostalim institucijama hrvatske države koje ne kontrolira: prema Hrvatskoj vojsci i obavještajnoj službi. Željan svevlašća i apsolutne kontrole države, Plenković više i ne skriva kako će učiniti sve – gaziti Ustav i zakone, progoniti medije, trgovati utjecajem, lagati i manipulirati – kako bi do kraja zarobio hrvatsku državu. U toj opakoj i za Hrvatsku nikad opasnijoj raboti Plenković je mene prepoznao i označio kao jedinu branu i smetnju za ostvarivanje svoje diktature. Dobro je to prepoznao, ali ne prepoznaje Plenković najvažnije: moju čvrstu i nepokolebljivu namjeru da branim hrvatsku demokraciju, hrvatske državne interese i interese hrvatskih ljudi. Jedino i samo što me zanima jeste dobrobit Hrvatske i hrvatskih ljudi, koji su me izabrali na dužnost Predsjednika Republike, jedino i samo njima dužan sam polagati račune. Za razliku od Plenkovića, koji danas, kao i svih proteklih osam godina, svu svoju vlast duguje političkoj trgovini i dodvoravanju tuđim interesima.” Milanović je nedavno, na Plenkovićev užas, precizirao to svoje stajalište: “Dok sam ja predsjednik Republike, a bit ću i sljedećih pet godina, odgovaram Hrvatskoj i narodu svoje zemlje, ne Washingtonu, Bruxellesu, NATO-u…” Ta je poruka i u kampanji za drugi mandat na Pantovčaku snažnija, suverenističkija i prijemčivija u biračkom tijelu od zborne HDZ Plenković–Primorčeve larpurlartologije o “hrvatskim obavezama” prema zapadnim tzv. saveznicima/partnerima. Nafutrane, je li, mržnjom, prostačkim uvredama, lažima, bijesom itd.
A Bijedna Naša primjetno kolabira u svim ključnim sastavnicama, životni standard sramotno pada, cijene divljaju itd., a premijer-vladini upravljački prioriteti zvuče kao neslana šala. Plenković se besramno hvali stranim tapšanjima po državnom ramenu – za koja sebi pripisuje zasluge, sic transit – a najveći dio građana živi teže, beznadnije i nesigurnije no ikad prije i tim neokolonijalnim tapšanjem zapadnih lihvara ne mogu platiti režije i nahraniti djecu. Zbog HDZ Plenkovićeve “uspješne” vladavine u prošlih se desetak godina iselilo iz RH cca pola milijuna mahom mlađih ljudi u najboljoj radnoj i fertilnoj dobi, a godinama rejtinška agencija “Promocija plus” (i ne samo ona) opetuje anketnu činjenicu kako cca 75% žitelja smatra kako “vlada vodi zemlju u pogrešnom smjeru”, pa…
Jest da predsjednik Republike nema operativne ovlasti za poduzeti mjere radi poboljšanja stanja u zemlji – samonedostatnoj u osnovnim razvojnim i životnostandardnim potrebama – ali ima ih premijer na čelu momčadi zadužene za ostvari(va)ti taj boljitak, koji gro obitelji ne osjeti. A premijer, ega golemoga poput Himalaje, zagledan u Bruxelles, ne želi – iako je ustavno obavezan! – surađivati s predsjednikom Republike. Drži da je RH njegovo ćaćinstvo i da bez njegovog “da” ili “ne” i HDZ-ova pouzdanika u bivšoj Titovoj vili Zagorje na Pantovčaku taj feud nema smisla postojati. I nema, uistinu, kao neokolonijalni balkanski kiflić, kojem su, “za dušu” (?!), od svega tzv. obiteljskog zlata i srebra ostali još samo zastava, grb i himna, na note Srbina Josifa Runjanina, pohrvaćena imena – Josip.
“Nestranački” izborni ponavljač
U tom crnilu dnevne zbílje Plenković ima obraza na 21. općem saboru HDZ-a, mobilizacijskom u korist Primorčeve kampanje – izdrilan na PR-ovsku večernjem tečaju za TV-nastupe riječju, decibelima i tzv. govorom tijela – zagrmjeti punim plućima: “Ako mi svaka šuša blentava i tupava može reći da smo veleizdajnici, izdajnici, kvislinzi, čekaj malo, pa dokle?!” Izvođenjem kandidatskoga tzv. trećepozivca Dragana Primorca na izborni megdan Zoranu Milanoviću Plenković je svjesno preuzeo velik politički i ne samo politički rizik. Em je pokazao da najveća stranka, pa još i na vlasti, nema potencijal za predsjedničkog kandidata iz svog tabora, već mora posegnuti za “nestranačkim” ponavljačem istih izbora, em načinom/sadržajem kampanje zapravo ruši Primorčeve ionako vrlo male izglede za uspjeh. Njegova znanstvena karijera nije nikakav adut.
Nije isključeno da Dragan Primorac opet ispadne već u prvom krugu unatoč tomu što i on osobno, i Andrej Plenković, i dio HDZ-a računaju na njegov siguran ulazak u drugi izborni krug. Primorac je 2009. godine kao nezavisni predsjednički kandidat, među ukupno 12, ispao već u prvom krugu. Osvojio je jadnih 5,93% ili 117.042 glasa od 1,972.693 birača izašlih na izbore. Favorit je bio SDP-ov Ivo Josipović, koji je u drugom izbornom krugu 10. siječnja 2010. sa 60,26% ili 1,339.385 glasova (od 2,253.770 birača; izlaznost 50,13%) vrlo uvjerljivo bio deklasirao nezavisnog Milana Bandića. Nakon autoritarnog novodobnoga tzv. Oca Domovine (sic transit) Franje Tuđmana HDZ je samo jedanput (2015. godine) uspio instalirati svoju uzdanicu na Pantovčaku: gaf-predsjednicu Kolindu Grabar-Kitarović, nasilničkim “događanjem hrvatskih branitelja” 2014/2015. na zagrebačkoj Savskoj cesti i pokušajem držanog puča na Markovom trgu. Indikativno? Itekako. Poučno za ubuduće? Itekako.
