foto: Pixsell
Nakon što se tzv. light HDZ Andreja Plenkovića poslijeizborno slizao s izrazito protusrpskim Domovinskim pokretom (DP), koji mu je uvjetovao tzv. neprincipijelnu koaliciju izbacivanjem političkih Srba (SDSS) iz vlade i tzv. stabilne saborske većine, ta je matematika preko noći prepravila Milorada Pupovca, osmogodišnjeg čuvara Plenkovićeve vlasti u – politički nebinarnu osobu. Tako ga je, je li, nazvao Mostov saborski zastupnik i gradonačelnik Sinja Miro Bulj uoči stanke u zasjedanju 11. saziva tzv. Visokog doma do okončanja europskih izbora 9. lipnja 2024. Istodobno je, procurilo je u javnost, izbila prva ozbiljnija svađa među vladajućim partnerima HDZ-om i DP-om zbog navodnoga HDZ-ovog prijedloga da pouzdan mu osmogodišnji držač karijerne glave iznad vode, Milorad Pupovac, postane predsjednik saborskog Odbora za ljudska i prava nacionalnih manjina.
„Ni čut’!“ – navodno su najvidljiviji DP-ovi čelnici Ivan Penava i Mario Radić ultimativno kazali Plenkoviću na hitno zatraženom sastanku u šestero očiju. „Dogodi li se to, jer Odbor za ljudska i prava nacionalnih manjina jest u nadležnosti vladajuće većine, raskidamo naš koalicijski sporazum!“ Taj bi raskid izravno značio nove parlamentarne izbore, pa…
Stanka u saborskom zasjedanju – prva nakon konstituiranja najvažnijeg, zakonodavno-predstavničkog tijela u tzv. samostalnoj, neovisnoj i suverenoj – ostavila je stoga otvorenim do daljnjega pitanje predsjednika tog odbora, kojeg se bira na prijedlog Kluba zastupnika nacionalnih manjina i koju je dužnost u prethodnom saborskom sazivu obnašao baš Milorad Pupovac. Klub se – glasanjem, bez ijednog manjinskoga glasa protiv – odlučio za ponovni Pupovčev izbor na istu dužnost, čime je i Plenković jamačno kanio oprati svoju nečistu savjest podilaženjem DP-u. Kompenzirati bivšem uistinu odanom koalicijskom partneru to što je politički/ljudski nemoralno, uvelike i protuustavno, izostavio SDSS i iz vlade i iz vladajuće većine.
Nemoralna trgovina
Je li to prijevara birača? Itekakva. HDZ i Plenković osobno kao nositelj stranačke liste uvjeravali su birače u predizbornoj kampanji da se „treću uzastopnu vlast činiti uglavnom isti koalicijski partneri iz prethodnih dviju, uključujući i nacionalne manjine“, a DP je anatemiziran zajedno sa svojim čelnicima. HDZ je s DP-ove strane proglašen koruptivnom hobotnicom, „koju ćemo uništiti“, mafijom pravomoćno osuđenom za pljačkanje svog naroda, a Plenković nacionalnim veleizdajnikom kojega su tužili USKOK-u. Nedugo po proglašenju službenih izbornih rezultata priča je dijametralno drukčija. „Ljubav beskrajna“, brak iz obostranog interesa, podjela plijena da se smrzneš od sramote, a prijevara birača – i HDZ-ovih, i DP-ovih i SDSS-ovih i svih inih, sic transit – kao nikad prije.
Da je taj dio biračkog tijela mogao barem pretpostaviti to što se dogodilo formiranjem tzv. neprincipijelne koalicije, trgovačke i amoralne, nikad ne bi glasao ni za Plenkovića, ni za Penavu niti za Pupovca. Dobro, za HDZ bi po mentalnoj špranci onih u nekoj kamenitoj provincijskoj zabiti, što su drčno izrecitirali u televizijski mikrofon: „Uvijek glasamo za HDZ, zna se! Da je HDZ tovar, glasali bismo i za tovar!“
Politički „nebinarni“ Pupovac sabotirao je vladajuću idilu i sada arhitekti tzv. neprincipijelne koalicije imaju dovoljno vremena do 9. lipnja 2024. presječi gordijski čvor. Sâm Milorad Pupovac, jamačno će se pokazati, uopće nije jezičac na vagi „političkih principa“, zbog kojih HDZ ne bi u pregovaračkoj situaciji stani – pa’ni išao DP-u niz dlaku niti bi DP zbog njih srušio vlast. Je li, „karakterno“ odustao od unosnih boli glava sinekura i apanaža buljuku svojih uzdanica na pozicijama od potpredsjedničkih u vladi i Saboru, zastupničkih, triju ministarskih i niza državnotajničkih do inih niže na piramidi vlasti.
„Kakva prijevara birača, nema nikakve prijevare!“ – gleda DP-ov Stipo Mlinarić pravo u TV-oko i ne srami se laži kad su ga novinari pitali da je DP u kampanji svaljivao drvlje i kamenje na HDZ i Plenkovića, a sada s njima dijeli vlast. „U predizbornim se kampanjama govori ono što će animirati birača da nam daju glas!“ I onda je, poslijeizborno, je li, uredu izigrati volju tih koji su ti dali glas?! Prevariti ih, ponuditi cvijet, a dati im koprivu ili čičak? Društvene se mreže nisu bez razloga poslijeizborno zapalile nizom uvreda akterima tzv. neprincipijelne koalicije HDZ-a i DP-a – osobito na Penavin račun – psovkama, porukama „nikad više za vas, gadovi“ etc.
Teško je vjerovati da će manjinci u svom klubu, pa i sam saborski metuzalem Furio Radin (predstavnikTalijana u svim sazivima od 1992. godine, sic transit), „najodlučniji“ Pupovčev zagovornik, ustrajati sve do 9. lipnja 2024. na svojoj već izglasanoj odluci: ili Milorad Pupovac opet na čelu Odbora za ljudska i prava nacionalnih manjina ili… Budući da u bijednoj našoj sada živi cca 200.000 državljana srpske nacionalnosti (od prijeratnih više od 600.000), da su hrvatski Srbi najveća narodna manjina s ustavno zajamčena tri saborska mandata i da je donošenje Ustavnog zakona o pravima nacionalnih manjina bio jedan od ključnih uvjet međunarodne zajednice za državno priznanje tzv. samostalne, neovisne i suverene, mjesto predsjednika saborskog Odbora za ljudska i prava nacionalnih manjina predstavniku SDSS-a ne bi smjelo biti u pitanju, ali…
Ne obrani li Plenković taj princip pred šovinističkim nasrtajem DP-ovih jastrebova, koji se ne libe ni javne demonstracije proustaštva, njihovoj se vlasti loše piše. Pravi izazovi tek predstoje, osobito na tzv. ideološkim pitanjima, koja su DP-u čak važnija od niza razvojnih i onih o čijem rješavanju ovisi goli životni standard građana. A to nije dobro niti sluti dobrim. Na prijevarama birača i silovanju općeg interesa voljom nekih pojedinaca i rigidnih skupina, država nema budućnost.
Ravnatelj Instituta za društvena istraživanja Boris Jokić, komentirajući u središnjem Dnevniku Nove TV kampanju za europske izbore, nazvao je „sitnom uličnom fintom“ i „plitkim bazenom hrvatske politike“ to što se na stranačkim listama nalaze ista imena koja su bila i na listama za Sabor, a tzv. neprincipijelnu koaliciju ozbiljnom „pravom političkom prijevarom“.
Politički oktogon
„Usporedba predizbornih govora i dinamike s onim što se događa nakon izbora ukazuje na to da su birači prevareni, što ima jasne posljedice na to kako ljudi vide politiku, što misle o njoj, izlaze li na izbore i kako glasaju“, tvrdi Jokić, bivši voditelj tzv. kurikulne reforme školstva, koju su naprasno prekinuli HDZ u kompi s tzv. radikalnom desnicom i Katoličkom crkvom. „Da je nakon parlamentarnioh izbora bila drukčija situacija u RH, izlaznost birača na europarlamentarne izbore bi bila znatno veća od vrlo mizernih 29 ili i manje posto. Razlog je što na EU gledamo samo kao na izvor novca. Za naše ljute rivale na europskim izborima pak nije prijevara kandidiranje i na listama za Hrvatski sabor, gdje će, je li, sjediti – njihovi zamjenici. Međutim ne vidim da smo aktivni sudionici u političkom životu Europe i EU-a. Drugdje u Europi nije slučaj da se isti ljudi kandidiraju na svojim i na europarlamentarnim izborima.“
A nije slučaj ni to da se poslijeuzborno grle i ljube u zajedničkoj vlasti ljutiti politički protivnici, čiji se programi razlikuju u svemu ključnom i koji imaju različita biračka tijela. Spor s pozicioniranjem politički „nebinarnog“ sada Milorada Pupovca (SDSS nije na partner u vlasti niti je u oporbi, sic transit) svojevrstan je lakmus za vrednovanje tzv. CRO demokracije, ali i zrelosti hrvatske inačice parlamentarizma. Politički je oktogon javna scena na kojoj je teško prikriti manipulacije svake vrsti. Karakteri aktera i njihov moralni integritet nerijetko su podatni poput glinemola, pa…
Gleda te u oči i laže kao pas, sasvim svjesno. Lik zrelih godina, glava obitelji, nerijetko i akademski obrazovan, a mulja i laže kao pas eda bi se zadržao uza skute stranačkom bossu, a time i na unosnoj poziciji. Bez srama, bez obzira na to što će misliti najbliža rodbina, prijatelji, susjedi, poznanici, šira javnost itd.?! Ta vrsta šaketanja animozitetima i političkim pritiscima sa strane već u tzv. slučaju Popovac izazvala podjele u Klubu saborskih zastupnika nacionalnih manjina, pa je pitanje kako će ta stvar završiti. Jamačno nekim politički „nebinarnim“ prijedlogom, koji Pupovca i SDSS staviti ad acta i za šefa Odbora za ljudska i prava nacionalnih manjina istaknuti, npr. Veljka Kajtazija, zastupnika romske i 11 brojčano neznatnih manjina?
Furio Radin u ime hrvatskih Talijana ustraje na tomu da tim saborskim odborom predsjeda SDSS-ov Milorad Pupovac, ali predsjednik Kluba manjinaca, zastupnik Čeha i Slovaka Vladimir Bilek – koji je s mađarskim kolegom Robertom Jankovicsem prvi stao na stranu HDZ-DP-ova tabora – izjavljuje da „nam tek predstoje razgovori koga će naš klub predložiti za predsjednika Odbora“. To otprilike opetuje i HDZ-ov šef Sabora Gordan Jandroković, pa i sâm Plenković. Ta se struja, kompa HDZ-a i zasad, je li, barem četvorice manjinaca iz Kluba zastupnika, povija kako DP-ov vjetar puše. Ivan Penava je otvoreno izjavio:
„Pupovac neće moći na čelo saborskog Odbora za ljudska i prava nacionalnih manjina! Dok se to smatra odborom o kojem odlučuje većina, jasno je da primjereno našim ranije iznesenim stajalištima to nije dobra tema. Ako taj odbor nije u nadležnosti vladajuće većine, DP se neće miješati u odlučivanje Kluba zastupnika nacionalnih manjina. Sa srpskom nacionalnom manjinom nemamo problema, ali SDSS nam ne može biti partner niti smije biti dio vladajućeg paketa“. Plenković pak ističe da je prijedlog za predsjednika Odbora za ljudska i prava manjina uvijek bio u nadležnosti njihovog Kluba zastupnika, „pa ne vidim zašto tako ne bi bilo i dalje“. A da pita Penavu „zašto tako ne bi bilo i dalje“? Ili, da šef DP-a pita šefa HDZ-a „zašto bi tako moralo biti i dalje“?
Ili će pak i šef HDZ-a Andrej Plenković i šef DP-a Ivan Penava – nakon što će se, je li, manje-više bezbolno riješiti kvadratura kruga tzv. slučaja Pupovac – mudro čuvati snagu za drugu/treću/četvrtu… rundu neminovne krize svoje vladajuće tzv. neprincipijelne koalicije. Bit će puno izazovnijih razloga za pokazivanje mišića dvaju (ipak neravnopravnih) partnera od aktualne sada bure u čaši boze.
„Pustimo birokraciju“, znakovito je poručio Furio Radin, „kada se nešto želi napraviti, to se i napravi.“ E sad, prva javna svađa u koalicijskoj obitelji HDZ-a i DP-a upućuje na spozaju o tomu da i ne mora biti tako kad jedan partner tvrdoglavo želi jedno, a drugi tvrdoglavi na drugom. Prema nekim insajderskim informacijama tjednika Nacional tzv. slučaj Pupovac možebitno ima dublje značenje – „pokušaj HDZ-ovog vodstva da isprovocira vodstvo DP-a“, odnosno „zaobilazno testirati mogućnost tzv. velike koalicije HDZ-a i SDP-a“.Tim više jer se programi tih dviju najvećih stranaka gotovo ne razlikuju u bitnim ciljevima.
Prva javna svađa
Mnogi ozbiljni analitičari već odavno drže takvu koaliciju produktivnim rješenjem za „pomirenje“ bitnih razlika u društvu, koje ometaju i koče uredan demokratski i gospodarski rast RH i političkim podjelama (cca 170 registriranih stranaka od kojih tek četiri-pet prelaze izborni prag) uzrokuju, odokativno, 50-postotnu biračku apstineniju. „Svi su oni isti, za koga da glasam, lažu, muljaju, obećavaju nam vile i kule, a onda prdnu u vjetar i četiri godine jedno govore, drugo misle, a treće (ne) čine“, otprilike je isti odgovor tih koji prosvjedno ne izlaze na birališta ili ponište listić. Ni HDZ niti SDP, formalno ne žele ni čuti za tzv. veliku koaliciju. Čak ni za tzv. amerikanizaciju nacionalne politike sa samo dvije reprezentativne stranke – CRO demokrate i CRO republikance – bez buljuka političkog sitneža.
Ne sanira li se tzv. slučaj Pupovac u ovih tjedan-dva saborske stanke, moguća je destabilizacija vladajuće većine i prije no što se očekivalo. Istodobno, Hrvatskim je suverenistima, Mostu nezavisnih lista i Možemo! pao taj slučaj kao mana s neba da ismijavaju DP: „Ha, ha, ha, pjenili ste se protiv SDSS-ove participacije u trećoj uzastopnoj HDZ-ovoj koaliciji, a Milorad Pupovac je na vlasti zajedno s vama?!“ Ni sâm vrag ne znâ, je li, kako onda DP-ov – zapravo pravi vođa – Mario Radić kani na koalicijskim sastancima (opet utorkom?) kontrolirati Plenkovića. Navodno, samo radi te kontrolne uloge nije želio ući u vladu.
Bez obzira na to kako će i kada HDZ i DP smiriti uzavrele strasti nekim, je li, obostrano prihvatljivim rješenjem za izbor predsjednika saborskog Odbora za ljudska i prava nacionalnih manjina – bio to Pupovac, Kajtazi ili tko već iz manjinskih redova – ostaje gorak okus manipulacija u režiji tzv. ljudi nahvao (dum Marin). Tim više, jer Plenković uporno sada odbija reći novinarima hoće li ustrajati uz Pupovca ili kukavički popustiti Penavi. „Naći ćemo rješenje“, uporno opetuje trećemandatni premijer. Kazao bi mudar pûk: kao Švabo tra-la-la. Očito još mora proteći jako puno savske vode ispod Hendrixovog mosta dok se u Hrvatski sabor i Banske dvore ne usele tzv. ljudi nazbilj. U međuvremenu ne bi bilo zgorega promijeniti birački narod?!
