Foto: picture alliance/Reuters/Bernadett Szabo
Viktor Orban kao da je zaigrao poker. I izgubio. Međutim bio je dovoljno mudar da u kockanje ne krene na sve ili ništa: s odustajanjem u posljednjem minutu od veta na program pomoći EU za Ukrajinu Orban je upravo spriječio nepopravljivu štetu. Da nije imao šansu, znao je Orban već prije glasanja u Briselu. U intervjuu s francuskim magazinom Le Point on je već dva dana prije toga istakao bijelu zastavu: Mađarsku ucjenjuju briselske institucije, sve druge države EU gledaju na stvar drugačije nego Mađarska i nije jednostavno „biti usamljen u jednoj porodici“. Više nego o pitanju podrške Ukrajini Orbanu se radilo – kao često kod njegovih evropskih i vanjskopolitičkih eskapada – vjerovatno o nečemu drugom: Učvršćivanje njegove unutrašnjopolitičke pozicije kao samozvanog čuvara mađarskih interesa u neprijateljskom svijetu.
Uprkos prisilnom zaokretu posljednji tjedan nije protekao za Orbana samo negativno. Premijer Mađarske dobio je svoju fotografiju s „velikanima“ EU: Scholz, Macron, Meloni, von der Leyen, Michel – i on, Viktor Orban, čelnik suverenog „galskog sela“ u EU, što se opet moralo posebno uzeti u obzir. Njegovu populističku poruku uperenu na „malog čovjeka“ – EU bi trebala, ipak, braniti interese Evropljana prije nego interese Ukrajinaca, a ne ukrajinske interese prema evropskim, koji bi, uostalom, također mogli dobro upotrijebiti 50 milijardi – on može pustiti među ljude. A u malom ratu oko zadržavanja sredstava EU za Mađarsku mogao je ostvariti par verbalnih koncesija. S aspekta jasnih odnosa većine u ovom se pitanju nije moglo više dobiti i to je znao i Orban.
Mađarski je premijer, jednostano, veoma iskusan političar koji je u evropskoj politici već vidio skoro sve (i svakoga). Kada je 1998. prvi put postao premijer Ursula, von der Leyen nije čak ni započela svoju političku karijeru. Olaf Scholz trudio se kao predsjednik SPD Altona da osvoji mandat u Bundestagu, a Emmanuel Macron upravo je započinjao svoje studije nakon što je dva puta pao na ispitu za Grandes Écoles. Georgia Meloni djelovala je kao svježe izabrani mladi talent postfašizma u regionalni savjet provincije Rim, a 22-godišnji Charles Michel započinjao je svoju političku karijeru u regionalnom savjetu Brabant-Walloniensa. U tom trenutku Orban je kao jedno od najpoznatijih lica antikomunističke promjene sjedio već osam godina kao poslanik u mađarskom parlamentu.
Sa svojom politikom „Hungary first“ Orban je u Mađarskoj i dalje popularan
Sa svojom politikom „Hungary first“ Orban je u Mađarskoj i dalje popularan. Mnoge ljude nervira teški korumpirani crony capitalism, koji je od 2010. nastao oko porodice premijera. Ali je istovremeno narativ da mađarski suverenitet i samoodređivanje mađarskih građana niko ne brani tako kao Orban i Fidesz je još uvijek djelotvoran. Stalne izborne pobjede kao one Fidesza – od 2010. stranka vlada s apsolutnom većinom – ne padaju s neba nego one nastaju ako su političari u poziciji da ispravno interpretiraju raspoloženje u zemlji (i efikasno na njega utiču).
To, naravno, ne mijenja ništa na tome da su ostale države članice EU ovoga puta Orbanu stavili vrlo jasno do znanja kako njegova predstava da može permanentno uslovljavati većinu ne može funkcionisati. „Umor od Orbana“ (Donald Tusk) u EU prepoznatljivo je još jednom porastao. Utoliko je interesantno upitati se šta bi mogla ustvari biti dugoročna kalkulacija iza Orbanovog pozicioniranja. Ovoga je trenutka teško skoro svim posmatračima – čak i takvima koji su prijateljski nastrojeni prema Fideszu – prepoznati dugoročnu perspektivu u njegovim manevrima. S odugovlačenjem NATO pristupa Švedske on stvara znatno nezadovoljstvo ne samo kod ideoloških protivnika nego i kod prijatelja.
U EU je Mađarska nakon izborne pobjede opozicije u Poljskoj i raspada Višegradske grupe na osnovu rata u Ukrajini u velikoj mjeri izolovana. Razmetljive prijateljske geste prema nezapadnim autokratijama od Turske preko Moskve i centralne Azije do Pekinga ne donose niti politički niti ekonomski veće dividende. Međutim one stvaraju i u konzervativnim krugovima u EU i NATO rastuće nepovjerenje prema vladi u Budimpešti. Jednostavnije je razumljiva Orbanova pozicija kod rata u Ukrajini: on se od početka rata drži devize kako je glavni zadatak mađarske politike da ne bude uvučena u konflikt u susjednoj zemlji. S ovim stavom on je u aprilu 2022. ostvario nadmoćnu izbornu pobjedu. Otada pledira na politiku Zapada usmjerenu na primirje, pošto smatra da je mir nakon pobjede po predstavi Kijeva protiv atomske sile Rusije bezizgledan. Ukoliko duže traje rat, utoliko će više ljudi poginuti – a među njima i članovi mađarske manjine u Ukrajini. Međutim i s ovom pozicijom stoji mađarska vlada u EU i NATO (još uvijek) izolovana. To ne služi interesima zemlje.
Da mnogo neprijatelja donosi puno časti, ne funkcioniše ustvari nikada, pogotovo ne u politici i sigurno ne trajno. Zato je najčešča pretpostavka koja se čuje da Orban jednostavno igra na vrijeme i nada se da će sljedeći evropski izbori, ali i izbori u SAD, a onda u Francusku donijeti znatno pomjeranje političke ravnoteže u zapadnoj hemisferi. Orban tada ne bi bio ideološki autsajder nego čovjek sredine novog mainstreama pod vođstvom Donalda Trumpa, za koga Orban, kako je poznato, smatra da je „great leader“. I to je visoki kockarski rizik. Ako se desi drugačije, Mađarska će biti veoma usamljena. Ali se opet ne može biti sasvim sigurno da će se Orban preračunati.
Dr. Ernst Hillebrand rukovodilac je biroa zaklade Friedrich Ebert u Budimpešti. Prije toga vodio je referat Internacionalne političke analize, referat za Srednju i Istočnu Evropu te bio rukovodilac biroa u Varšavi, Parizu, Londonu i Rimu.
Preveo i uredio: Ešref Zaimbegović
