Foto: Boris Kovacev/Cropix
Je li Trg sv. Marka u hrvatskoj metropoli „vlasništvo“ CRO premijera Andreja Plenkovića – sic transit, po Trumpovu „sigurnosnom“ obrascu za Panamski kanal, Grenland, Kanadu, Meksički zaljev…!? – ili je neotuđivo vlasništvo ne samo svih Zagrepčana već i svih njihovih povremenih i stalnih gostiju? Ako je taj trg – poprište važnih/burnih povijesnih događaja te aktualno sjedište najvažnijih državnih institucija: Hrvatskog sabora, Vlade i Ustavnog suda RH – premijerovo „vlasništvo“, a ne građana, zato što je ideološki trknuti u glavu golobradi proustaša navodno pokušao atentat na Plenkovića time da je 2020. godine kalašnjikovom izrešetao fasadu Banskih dvora i teško ranio policajca na ulazu, onda bi se moglo zažmiriti na to da se i četiri i pol godine kasnije čeličnim ogradama priječi građanima i turistima pristup Trgu sv. Marka.
Jer, je li, ako se već trećemandatnom premijeru Plenkoviću i četiri i pol godine kasnije još tresu gaće od straha – zbog notorne ludosti stanovitog Danijela Bezuka (22) iz sela Kletišta u okolici Kutine, koji si je potom toga 12. listopada 2020. prosvirao mozak na obližnjem Dubravkinu putu – pa u svakom Zagrepčaninu i turistu vidi potencijalnog atentatora, zašto si ne udeseterostruči osiguranje te se vozika u onomu blindiranom BMW-u 760L (575.000 eura) što je 2008. godine obogatio HDZ-Vladin vozni park Ive Sanadera? Nikakav Bezuk mu ni bazukom neće doći glave.
Trg sv. Marka bi time vratio Zagrepčanima i turistima – kojima jedinima i pripada, ne političarima i institucijama – kako bi nastavili u miru snimati selfije pred istoimenom crkvom s grbovima na krovu, na mjestu navodne krunidbe 15. veljače 1573. užarenom krunom seljačkog „kralja“ Matije Gupca, pred povijesnim zdanjima Banskih dvora i Sabora s Kamenitim vratima u pozadini…
Nepoznate sigurnosne procjene
HTV-ov format „Labirint“ nedavno je u prilogu „Trg premijerovog mira“ bio problematizirao neosnovano dugotrajnu zabranu pristupa široj javnosti toj javnoj površini u samom srcu Gornjega grada, gdje se pak iza ograde pod policijskom paskom može vidjeti tek političare i državne činovnike kako se tu i tamo prešetavaju između zgrada Banskih dvora i Hrvatskog sabora, odnosno službene crne limuzine kada nekim poslom dovoze ili odvoze povlaštenike što ih tzv. obični/mali građani mogu vidjeti tek za povremenih pametovanja na televiziji ili na fotkama po drugim medijima.
„Markov trg je i dalje ograđen“, zamjereno je u HTV-ovu „Labirintu“ u kojemu je dana riječ i žiteljima Gornjega grada, „nedostupan stanarima, turistima i građanima. Sumnja na terorizam nije potvrđena, sigurnosne procjene su klasificirane i nepoznate javnosti, a središte zakonodavne, izvršne i sudbene moći, desetljećima odredište bezbrojnih prosvjeda, danas je parkiralište za dužnosnike.“ Premijer Plenković se zapravo više plaši prosvjeda pod prozorima svog ureda u Banskim dvorima nego tih možebitnih terorista, pa godinama i bez razumnog objašnjenja drži ljude čeličnom ogradom potisnute u okolne ulice.
Koliko god teroristi, je li – gotovo se poimence zna tko su, odakle, kamo i zašto dolaze, odnosno tko su im i zašto mete – nemaju ozbiljnog razloga ugroziti život globalno politički i ionako nevažnog CRO Plenkovića toliko domaći mu nezadovoljni sugrađani imaju razloga masovno doći pod prozore i gromoglasno mu spominjati najbližu rodbinu. Penzići na rubu gladi, potplaćeni učitelji/profesori, odgajatelji u jaslicama/vrtićima, znanstvenici, liječnici, kulturnjaci/umjetnici, vatrogasci, mladež s posebnim potrebama, radnici svih zanimanja…
Osim šake povlaštenih u trima društvenim kategorijama CRO građana tzv. prvog reda – političara, hrvatskih branitelja i katoličkih „pastira/pastirica“ – manje-više svi ostali imaju itekako opravdanih razloga dnevno dolaziti na Trg sv. Marka s transparentima, megafonima i inim prosvjedničkim provijantom utjerivati nakaradnu Plenković-Vladinu politiku na pravi put. U razvojno i životnostandardno trokirajućoj tzv. Samostalnoj, Neovisnoj i Suverenoj, (pre)maloj od bruxelleske kužine, malo je toga u redu i na čemu autoritarnom premijeru valja odati priznanje. Kamo se god okreneš, nešto škripi, smrdi, raspada se, dijeli ljude, budi aveti crne prošlosti, gura obiteljske proračune u dužničko ropstvo, kolonijalno tlači tzv. suverenost.
„Kad se dogodi terorizam u nekoj zemlji, u Francuskoj, Velikoj Britaniji, Americi, Novom Zelandu, prvo
što predsjednik ili premijer te zemlje kaže svom narodu je ‘nećemo dopustiti da nam mijenjaju naš način života“, istaknuo je gornjogradski stanar Don Markušić, a susjeda mu Mirjana Silađin dodaje: „Mislili smo da je zabrana pristupa Markovom trgu samo privremena mjera, no ‘privremenost’ traje već više od četiri godine.“ Ni stanarka Adriana Culek nije blaža: „Sada smo mi odjednom oni, pa ne smijemo prolaziti svojim trgom kojim smo uvijek prolazili. I ogradom se razdvaja sjeverni od južnog dijela Gornjega grada.“
Nevladina/nestranačka građanska udruga GONG (Građani organizirano nadgledaju glasanje) više je puta u posljednje vrijeme argumentiramo zahtijevala otvaranje Trga sv. Marka Zagrepčanima, turistima i svim inim gostima hrvatske metropole, uklanjanje čeličnih ograda što nagrđuju taj povijesni prostor, ali ništa. Vlada, premijer Andrej Plenković i nadležne državne „institucije koje rade svoj posao“ (sic transit) – ni habera. Čelik, je li, ostaje sramotnim čelikom protiv zdrave pameti.
„To je doslovno trg HDZ-ovog mira u kojem Plenkoviću zapravo smetaju vlastiti sugrađani, koje odmiče od sebe“, komentira GONG-ova izvršna direktorica Oriana Ivković-Novokmet. „Tu je i još jedan važan element: Plenkoviću smetaju mediji.“ Bez njegova blagoslova, Markov trg, središte političke moći u Hrvatskoj kroz povijest, ali i poprište svakovrsnog bunta, ne bi mogao biti proglašen tzv. štićenim prostorom prve kategorije, pa, je li, bez njegova miga nitko drugi nije ni toliko moćan da može maknuti tu kategoriju štićenosti.
Neće valjda biti da sigurnosna zaštita Plenkovićevih radnih prostorija mora biti stroža/temeljitija od npr. Donalda Trumpa u Washingtonu, Emmanuela Macrona u Parizu, Keira Starmera u Londonu, Vladimira Putina u Moskvi…!? Svatko se može dnevno uvjeriti iz televizijskih vijesti kako građani/turisti i svakojaki namjernici slobodno prolaze tik do njihovih rezidencija i državničkih odaja, a sigurnost im je zajamčena na način koji ne smeta javnom životu i ne podrazumijeva balkanski čelik.
Rakete i jogurt za premijere
Ugledni hrvatski sveučilišni profesor i povjesničar dr. sc. Tvrtko Jakovina – kojega, à propos, proustaška tzv. ekstremna desnica u Bijednoj Našoj ne može smisliti ni nacrtanog, kao ni kolegu mu s katedre zagrebačkoga Filozofskog fakultetu dr. sc. Hrvoja Klasića – svjedočio je dijelu povijesti na Trgu sv. Marka. I HTV-ov je „Labirint“ registrirao neke.
Recimo, za bivše su Socijalističke Republike Hrvatske radnici tvornice poliesterskih vlakana „Vartilen“ iz Varaždina 1988. godine prosvjedno došli u Sabor zahtijevati da im država zaštiti radna mjesta te omogući sigurnost u poduzeću koje se našlo u teškoćama. Godinu kasnije su pak radnici zagrebačke „Industrogradnje“ također prosvjedovali na Markovu trgu zbog krize u građevinarstvu. Ubrzo, 30. svibnja 1991., pompozno je na tom povijesnom trgu spuštena s jarbola jugoslavenska i podignuta hrvatska zastava. Indikativno, s bijelim početnim poljem šahovnice, ali…
Već 7. listopada 1991. godine, u jeku Domovinskog rata, MIG-21 bivšeg JNA raketira Banske dvore u nakani da ubije novoizabranoga hrvatskog predsjednika Franju Tuđmana i, kolateralno (!?), tada još predsjednika Predsjedništva SFR Jugoslavije Stjepana Mesića i jugoslavenskog premijera Antu Markovića, koji su se zatekli u Tuđmanovom društvu. Nitko od njih trojice nije bio ozlijeđen, jer su par minuta ranije bili napustili pogođenu prostoriju. No ubijen je jedan građanin, a dio Banskih dvora je teško oštećen.
Na tom su trgu upriličene i svečane inauguracije hrvatskih predsjednika te, uz jake sigurnosne mjere, posjeti stranih državnika poput američkog Georgea W. Busha (2008.) i srbijanskog Aleksandra Vučića (2015.). Na Trgu sv. Marka su proustaški ekstremisti, koje je organizirao oporbeni HDZ, organizirano gađali CRO premijera Ivicu Račana (SDP) jogurtom, ali mu nije padalo na um okovati čelikom prostor oko Banskih dvora ne bi li se obranio od prosvjedničkoga gnjeva. Opravdanoga ili ne.
A imao je 2000-ih godina itekako razloga strahovati upravo od domaćih atentatora, koji su otvoreno prijetili smrću tada predsjedniku RH Mesiću i premijeru: „Stipe i Račane, pojest će vas crne vrane!“ Organizirano ih se u Zagreb dovozilo autobusima iz gradova i sela zapadne Hercegovine te pasivnih krajeva Dalmatinske zagore radi „događanja naroda/branitelja“ i nasilnog rušenja ustavnog poretka RH. Trg sv. Marka je i koncem svibnja 2015. svjedočio tzv. desnomu, ekstremističkom pokušaju „braniteljskog“ državnog udara na ustavni poredak RH, na SDP-ovu koalicijsku vladu Zorana Milanovića i predsjednika Republike Ivu Josipovića (SDP), koji su u makljaži s policijom vodili šatoraši Đure Glogoškog i Josipa Klemma.
„Žalosna je država koja mora svoje građane ograđivati“, žalio se tada Klemm na policijsku ogradu pred ulazom u Markovu crkvu u koju su pobjegli „najhrabriji“ pučisti, a ta je objeda danas aktualnija no tada. „No to je početak kraja bilo koje vlade koja se tako ponaša prema građanima.“ Je li? Samo što se drastično razlikuju građani koji danas ne smiju na Trg sv. Marka od Klemmovih građana opasnih namjera. Među kojima je tada na „molitvi“ u crkvi bio i Tomo Medved (HDZ), današnji potpredsjednik Vlade i Plenkovićev ponizan braniteljski ministar.
Medved je jedan od nekolicine, npr. uz Antu Deura i takve, vrlo bogato honoriranih – državnim boli glava apanažama, pozicijama u vlasti i unosnim koncesijama – pučista iz „braniteljske“ šatre na Savskoj cesti 66 (2014. – 2015.; „100 posto za Hrvatsku“, „Oba su pala, oba će pasti“, „1991. protiv Jugoslavije, 2014. protiv Jugoslavena“ etc.) te ešalona jurišnika na Banske dvore s Markova trga svibnja 2015. godine. Sve ino je povijest, dalje se fućka, a čelične ograde, je li, „pouzdano“ čuvaju tzv. trg Plenkovićevog mira od bilo kakvog – uznemiravanja!? I GONG-ova.
„Ustavni sud RH donio je vrlo spornu, skandaloznu odluku: proglasio se nenadležnim u slučaju ispitivanja ustavnosti uredbe prema kojoj je Trg sv. Marka zatvoren za javnost od napada na zgradu Vlade u listopadu 2020. godine“, tvrdi GONG-ova izvršna direktorica Oriana Ivković-Novokmet. „Mi smo, naravno, reagirali na to, jer tko drugi može štititi građane od te Vladine samovolje ako je Ustavni sud RH nenadležan? Samo Ustavni sud može reći je li Vlada prekršila svoje ovlasti.“
Ivković-Novokmet također spominje činjenicu kako je premijer Plenković netom po Bezukovoj pucnjavi tvrdio da je to teroristički napad. „Pucnjava je sama po sebi strašan čin, ne želim ju umanjivati, ali svaka pucnjava nije terorizam“, napominje GONG-ova aktivistica. „I Županijsko državno odvjetništvo je otvorilo istragu u tom slučaju pod sumnjom na terorizam. Međutim, ta istraga je zatvorena. Nitko ne spori da ljudi imaju pravo na sigurnost, da i dužnosnici imaju pravo na svoju sigurnost, ali kad gledate te ograde, one su vrlo provizorne, preko njih se praktično može proći. Pisali smo i SOA-i je li provela nove sigurnosne procjene.
Snagom na najslabije
Obraćali smo se i saborskom Odboru za unutarnju politiku i nacionalnu sigurnost, pisali zastupnicima. Skupili smo dvadesetak organizacija civilnog društva da zajedno pozovemo Vladu i MUP: otvorite Markov trg javnosti. I ništa. Naša najvažnija akcija je bio taj zahtjev za ocjenom ustavnosti, jer je Vlada u uredbu za štićene osobe i prostore tehnički tek dodala Markov trg. Želimo znati je li Vlada prekršila svoje ovlasti time što je ograničila ljudska prava i slobode na tom prvorazrednom političkom prostoru.“ Je li tim ograničenjem ostvarena sigurnost objekata i štićenih osoba ako su isključeni građani?
„Čini mi se da vlast pokazuje samo to koliko je snažna prema onima slabim i najslabijima“, ironizira bivša ustavna sutkinja iz SDP-ove kvote Ingrid Antičević-Marinović. Prema mutavom MUP-ovu priopćenju u povodu apela civilnog društva Vladi, „planirana ugradnja niza elemenata sustava tehničke zaštite na štićene objekte i u prostor njihovog neposrednog okruženja značajno će utjecati na stanje sigurnosti i smanjenje razine rizika, ali je početak tog postupka, što uključuje uklanjanje ograda, uvjetovan dinamikom procesa temeljite građevinske obnove štićenih objekata koji se nalaze na Trgu sv. Marka“.
I, da paradoks bude veći, ako ne tajnovitiji, nova je sigurnosna procjena za objekte na tom trgu obavljena/dopunjena/ažurirana u listopadu 2024. godine, ali je ostala – klasificirana. Sic transit. I ograda je ostala jednako čelično „klasificiranom“ na istomu mjestu, pa… Uostalom, je li, tko šiša građane, njihove goste i strane turiste, nekakva ljudska prava i slobode kad je u pitanju sigurnost njegove ekscelencije Andreja Plenkovića!? On se i ponaša nedodirljivo. On je Hrvatska i Hrvatska se tako ima odnositi prema njemu. I točka; on bi, baš kao svaki vjerski poturica, rekao – amen.
„Ali“, poantira Oriana Ivković-Novokmet, „ključno pitanje je zašto su te ograde uopće na Trgu sv. Marka. Koga one štite? One su psihološka barijera i one su pokazatelji da ova vlast ne poštuje demokraciju i demokratsko nasljeđe.“