Premijer Velike Britanije Rishi Sunak i predsjednica EU komisije Ursula von der Leyen: A sada gledati naprijed. Foto: DPA
Evropska komisija i britanska vlada rješile su jedan od svojih centralnih konflikata. Ipak Brexit ostaje opterećenje.
Pišu: Jens Zimmermann & Michele Auga – ipg-journal.de 02.03.2023.
Preveo i uredio: Ešref Zaimbegović
Tri godine su prošle otkako je Ujedinjeno Kraljevstvo sa potpisom dogovora o istupanju kao prva zemlja članica u istoriji EU opet napustila savez država – i tako konačno završila proces koji je započeo 23. juna 2016. sa referendumom o članstvu u EU. Skoro završila. Jer obećano potpuno odvajanje iz EU kao početak ponovnog jačanja Ujedinjenog Kraljevstva nikad se tako nije ostvarilo. Sa protokolom o Sjevernoj Irskoj kao centralnom ugovornom klauzulom Dogovora o izlasku Sjeverna Irska je de facto ostala dio carinske unije a time je jedno od važnih Brexit obećanja ostalo neispunjeno.
Ustvari između Republike Irske, koja je dio EU i Sjeverne Irske, koja više nije dio EU, morala bi biti čvrsta granica sa carinskim kontrolama. Međutim na taj način bi sa mukom ostvareni i dugo vremena krhki mir na sjeveroirskoj granici bio ugrožen i postojala bi realna opasnost ponovnog rasplamsavanja nasilja. To je bilo jasno vidljivo kroz neuspjeli napad bombom u sjeveroirskom Strabane prošle godine.
Da bi se spriječila eskalacije dio dogovora o izlasku bio je da granica u moru ide između irskog ostrva i ostatka Ujedinjenog kraljevstva. Međutim, ovo povlačenje granice u Irskom moru nije bilo trajno rješenje. Ono je odvojilo Sjevernu Irsku od Škotske, Velsa i Engleske kroz granične kontrole i smetalo je novoj političkoj zajednici sa teškim posljedicama. Unionistička, sjevernoirska partija DUP mogla je protokol o Sjevernoj Irskoj uspješno koristiti kao izgovor da mjesecima blokira formiranje vlade u Belfastu i time umanjuje stabilnost britanskog Brexit konsenzusa.
Sa takozvanim New Windsor Framework britanska vlada i komisija EU su sada možda otklonili osnovu za držanje blokade. On pojednostavljuje uvoz i izvoz posebno između Sjeverne Irske i Velike Britanije naprimjer za životne namirnice i lijekove. Trgovina će se dogovorom između EU i Ujedinjenog kraljevstva nadzirati kroz izmjenu podataka. Kontrola će ubuduće biti znatno manje. Izmjene poreza na dodatnu vrijednosti i na potrošnju, koje su preduzete u Velikoj Britaniji važe sada i za Sjevernu Irsku.
Da li se kod „Stormont Brake“ radi o uspjelom poslu ili da li DUP neće više imati razloga da glasa protiv dogovora, mora se tek pokazati.
Osim toga DUP sa Stormont Brake dobija u ruke instrument kojim može glasati o pravilima EU. Time se ispunjava zahtjev unionista za rješavanjem demokratskog deficita – međutim samo u okvirima postojećih struktura moći iz Dogovora od Velikog petka. Realni odnosi u Sjevernoj Irskoj govore međutim protiv toga da bi DUP ikada mogao dobiti potrebnu većinu. Za to joj nedostaje podrška iz grupacije biznisa i civilnog društva. Da li se dakle kod Stormont Brake radi o uspješnom poslu ili da li DUP više nema razloga da glasa protiv dogovora mora se tek pokazati. Međutim, sigurno je da će DUP zbog opadajuće podrške u anketama teško moći odbiti dogovor koji kao da njihovo unionističko jezgro nosi u imenu. Windsor Framework je nazvan po imenu sjedišta kraljevske porodice u južnoj Engleskoj.
Sad već sedmogodišnje prenaprezanje da se postigne dogovor u sporu oko protokola o Sjevernoj Irskoj ostavilo je tragove ne samo na irskom ostrvu. Stalna promjena premijera i vlade u Londonu izložila je inače otpornu britansku demokratiju jakom stresu – utoliko uočljivije je zato u cijeloj Evropi olakšanje zbog najnovijeg uspjeha u pregovorima. Jer neriješeno pitanje Sjeverne Irske veže resurse koje bi Evropa trebala upotrijebiti u imperijalističkoj invaziji Rusije na Ukrajinu.
Windsor dogovor međutim nije samo signal evropskog jedinstva prema Moskvi.
Windsor dogovor međutim nije samo signal evropskog jedinstva prema Moskvi. On se može razumjeti kao znak jačine i jedinstva Evrope, za sve one koji su u nastajanju nagoviještenog globalnog trenda regionalizacije kao i time povezane prijeteće podjele svjetske zajednice u sfere uticaja radovali slaboj i razjedinjenoj evropskoj zajednici država.
U Evropi kompromis daje nadu i zbog toga što su dogovoru prethodili mjesecima dugi pregovori bez da je nešto od toga dospjelo vani. Tako izgrađeno povjerenje između britanske vlade i evropske komisije stoji u jasnom kontrastu prema svim oštrim tonovima koji su se poslednjih godina čuli iz Londona i ponekad i iz Brisela. Momenat dogovora između Brisela i Londona treba sada koristiti da bi se ostvario napredak u budućoj saradnji.
Tokom Brexita Ujedinjeno Kraljevstvo je naprimjer napustilo program obrazovne razmjene EU Erasmus+. Britanska vlada najavila je sa Turing nasljedujući program razmjene koji ipak treba biti na raspolaganju domaćim studentima. Postojeći prijedlozi, koji pravne okvire programa naslanjaju na propise EU o Erasmus+, da bi studentima na obje strane Kanala opet dozvolila uzajamni pristup univerzitetima, trebaju se što je moguće brže primijeniti.
Brexit je i ostaje veliko gospodarsko i političko opterećenje za Veliku Britaniju ali i za njene susjede i partnere.
Bilateralna naučna kooperacija cvjetala je do Brexita. Za 2019. godinu statistika njemačke Konferencije visokoškolskih rektora pokazuje 1.661 zvaničnu kooperaciju između Njemačke i Ujedinjenog Kraljevstva. Na britanskoj strani British Council je godinama važio kao važan posrednik. Usto dolaze bezbrojne privatne inicijative u obrazovanju, istraživanju, jezičkoj razmjeni ili novinarstvu. I za bilateralno razumijevanje važne njemačke političke zaklade tvore nezamjenjiv fundament dijaloga.
Međutim, opstanak svih ovih programa ili osnivanje novih institucija nakon Brexita nije garantovano. Čak i nakon okončanja slobode kretanja mi moramo pojednostaviti započinjanje poslova za navedene posredničke organizacije. One su neizostavne. Bez obzira na njihov brzi porast značaja socijalni mediji i online komunikacije ne mogu zamijeniti Public Diplomacy.
Uprkos jedinstva na Windsor dogovoru slavlje se mora držati u granicama. Faktički se naime pored harmoniziranja britanske unutrašnje trgovine malo šta mijenja. Brexit je i ostaje veliko gospodarsko i političko opterećenje za Veliku Britaniju ali i za njene susjede i partnere. Jer uprkos svim nastojanjima oko pregovora prošlih mjeseci štete, koje je napravio Brexit, ne mogu se bez daljnjeg popraviti. Ako je to uopšte moguće onda samo sa temeljnim promjenama politike. Mnogo ovisi od toga kako će nosioci političkih odluka u Londonu i Belfast ubuduće postupati sa Windsor Framework, ili drugim riječima: Radi se o tome šta će oni iz toga praviti – „Windsor is what they make of it“.
