Foto: Dmitri Lovetsky
“Moramo prestati usmjeravati djevojke u pravcu višeg obrazovanja.” Ova izjava ne potiče, kako bi neki pretpostavljali, od nekog religioznog fundamentaliste nego od jedne ruske senatorke. Prema Margariti Pavlovoj, koja je sama akademičarka i ima troje djece, mlade žene ne trebaju graditi karijeru nego umjesto toga radije rađati djecu. To bi doprinijelo rješavanju demografskog problema u Rusiji. Državna Duma diskutuje o tome, navodno na molbu ruskog pravoslavnog patrijarha Kirila, da zabrani pobačaje u ruskim privatnim klinikama.
Iako zakon nije konačno usvojen, privatne klinike u nekim regionima Rusije kao posljedicu najavile su da ubuduće neće nuditi takve medicinske usluge. U zdravstvenom odboru Dume rasplamsala se osim toga diskusija o štetnosti kondoma. “Djevojke ispod 18 godina”, kažu članovi odbora, “treba da bezuslovno održavaju trudnoću, jer je sjajno mlad postati roditelj.” Međutim to ni izdaleka nije bilo sve: odnedavno je u ruskom parlamentu u raspravi prijedlog zakona koji treba zabraniti “propagandu” koji navodno navodi mlade da ostanu bez djece.
Sve ove šokantno nazadne inicijative nisu slučajnost. U Rusiji je u toku ciljana kampanja za “tradicionalne vrijednosti”. Lista tih vrijednosti može se pročitati u dekretu koji je Putin potpisao u novembru 2022: “Život, čast, prava i slobode ljudi, patriotizam, služba domovini, visoki moralni ideali, jaka porodica, kreativan posao, prednost duhovnog nad materijalnim”. Prema tom dokumentu država preuzima obavezu da jača “tradicionalne ruske duhovno-moralne vrijednosti” i da se suprotstavlja “destruktivnim ideologijama” koje propagiraju “egoizam, razuzdanost, nemoral”, kao i “netradicionalne seksualne odnose”. Ova zla dolaze uglavnom iz SAD-a i drugih “neprijateljskih zemalja”.
Moralna superiornost Rusije nad dekadentnim Zapadom, koja se ovdje podržava, od početka rata izmijenila se od pukih riječi u konkretne mjere na razini ruskog zakonodavstva. Sve što imalo odstupa od “partijske linije”, zabranjuje se, uništava ili kažnjava. Neomiljeni pisci, koji su se izjasnili protiv rata u Ukrajini, proglašeni su takozvanim “inostranim agentima”, neki od njih stavljeni su na listu kao teroristi. Biblioteke izbacuju njihove knjige, čak i iz kataloga. Međunarodni “Pokret LGBT”, koji ironično kao organizacija uopšte ne postoji, zabranjen je zbog “ekstremizma”. Nasuprot tomu, muzeji su dužni da organizuju obavezne izložbe o ratu u Ukrajini, a škole trebaju uvesti časove patriotizma.
Čini se da ideolozima Kremlja očite proturječnosti ne smetaju.
Ipak u ovoj struji zabrana i pooštrenja ne vidi se zajednička ideološka slika. Jer šta se tačno treba razumjeti pod “tradicionalnim vrijednostima”? Tako na jednu stranu Putin izjavljuje da bi porodice s osmoro ili više djece trebale postati životna norma, i javno veoma rado pokazuje svoju navodnu povezanost za pravoslavnom vjerom. Na drugu stranu on raspad SSSR-a označava kao najveću geopolitičku katastrofu 20. stoljeća. To doslovno budi nostalgiju za sovjetskim vremenima i polako ali sigurno rehabilituje ime Staljina. Paradoks, jer je od Putina veoma hvaljena pravoslavna crkva bila u SSSR-u izložena strašnim progonima. Što se tiče porodičnih vrijednosti, u SSSR-u je 1980-ih godina provođeno godišnje 4,5 miliona pobačaja, po čemu su bili prvi u svijetu.
Čini se da ideolozima Kremlja ove očite proturječnosti ne smetaju. Nasuprot tomu, zadatak da se ostane na vlasti, zahtijeva jasnu legitimaciju, za šta je potrebna državna ideologija koja opravdanje traži u istoriji. Tako su 1. septembra 2023. prvi put nakon raspada SSSR-a sve škole u Rusiji dobile jedinstven udžbenik istorije koji građanima prenosi “pravu” sliku istorije. Jedan je od autora udžbenika savjetnik predsjednika i nekadašnji ministar kulture Vladimir Medinski. Glavni cilj udžbenika, stoji u sažetku, jeste “formiranje ruskog državno-građanskog identiteta i patriotizma kod učenika”.
Ruski istoričar i borac za ljudska prava Sergej Lukaševski, koji je vodio moskovski Saharov centar zatvoren 2022, označava svjetonazor ruske istorije koji je dao Kremlj kao “herojski i lijep”. Glavni fokus ideologije koncentriše se na jaku državu. “Zabranjeno je dovoditi u pitanje moć ljudi koji vode ovu državu ili negativno ocjenjivati neke elemente ruske istorije”, rekao je istoričar u razgovoru s autoricom. Istovremeno Kremlj lukavo manipulira nostalgijom mnogih (prije svega starijih) Rusa za Sovjetskim savezom i time i njihovim strahom od povratka “divljih 1990-ih”, koje su slijedile nakon raspada ogromne zemlje. Za ovu generaciju strah da će ponovo izgubiti svoju zemlju, predstavlja temelj njihovog razmišljanja. Prema Lukaševskom, za njih je bitna jaka država, vođena jakim predsjednikom, armijom i crkvom kao njenim institucijama. Jedan tome odgovarajući, u ruskim socijalnim medijima popularan aforizam glasi: “Imali smo takav strah od ponavljanja 90-ih da smo stigli u 1937. godinu”. Time se misli na godinu najvećih staljinističkih represija.
Pažljivo kultivirani antizapadni stav Kremlja pokazao se kao “klanjanje Zapadu”.
Svoje jako fiksiranje na istoriju Putin je demonstrirao nedavno u intervjuu s američkim novinarom Tuckerom Carlsonom. Cijele 23 minute on je začuđenom Carlsonu držao predavanje o istoriji Ukrajine i Rusije, počevši od 862. godine. Pritom se opet pokazala cijela širina proturječnosti ideologije Kremlja: sva nastojanja propagande usmjerena su konačno na to da dokaže (ne samo) moralnu nadmoć Rusije protiv dekadentnog Zapada. Čak i rat u Ukrajini propagandisti predstavljaju kao rat protiv NATO-a. Agresivno antizapadnjaštvo bitan je sastavni dio ove ideologije. Međutim ako zauzvrat američki novinar dođe u Moskvu, njegova se posjeta stvarno slavi i u svim je državnim medijima tema broj 1. Svaki korak Carlsona bio je u Moskvi praćen skoro svake minute, svejedno da li je bio u Boljšoj teatru ili se divio eksponatu na patriotskoj izložbi “Rusija”. Predsjednik ruskog udruženja novinara čak je htio američkog moderatora učlaniti u svoje udruženje. Pažljivo kultivirani antizapadni stav Kremlja ukazuje se kao “klanjanje Zapadu”. Nasuprot tome, to je upravo ono protiv čega se propaganda tako očajnički bori – sasvim u stilu Staljina, koji je pokrenuo kampanju protiv “Obožavanja pokvarenog Zapada”.
Važan je argument antizapadnjačke propagande navodna “Cancel Culture” protiv Rusije na Zapadu. Pritom režim ruskoj kulturi sam šteti puno više. Jer u ruskim socijalnim mrežama kruži lista s imenima ruskih pisaca, koji su u različitim periodima ruske istorije bili izloženi državnom pritisku i ugnjetavanju: “Puškin je bio protjeran; Dostojevski je bio osuđen na smrt, onda pomilovan i protjeran; Tolstoj je bio isključen iz crkve; Gumiljov je strijeljan; Mandelstam je protjeran i ubijen; Brodski je istjeran iz zemlje; Solženjicin je praćen, protjeran i istjeran iz zemlje.” Ovaj tužni popis završava se imenima modernih autora koji su tek nedavno bili prisiljeni da idu u egzil, među kojima su Boris Akunin, Dmitri Gluhovski ili Ljudmila Ulickaja. “Draga svjetska zajednico, molim vas, ne ‘cancelujte’ rusku kulturu”, piše jedan komentator s tužnom ironijom. “Mi ćemo to uraditi sami.”
Maria Boll-Palievskaya slobodna je novinarka i autorica. Ona je urednik nezavisnih online novina russland.NEWS i piše između ostalih za Zeit Online i MDR.
Preveo i prilagodio Ešref Zaimbegović
