Memorijalni centar Potočari: Foto:Arhiv
Sastanci rukovodstava bh. entiteta Republike srpske (RS) i Srbije, koja predvode predsjednik entiteta RS Milorad Dodik i Srbije Aleksandar Vučić, klasičan je nastavak kontinuiteta djelovanja destabilizacije države BiH u skladu s dokumentom “Memorandumom 2″ Srpske akademije nauka, a sve pod motom “slaba vlast – slaba država”.
Opstrukcije jačanja države se sprovode na svim nivoima od općina pa do državnih organa.
To potvrđuje i dosadašnja praksa prethodnih susreta sastanaka, a koja se najbolje očituje u ponašanju predsjednika bh. entiteta RS-a Milorada Dodika, gdje jasno stavlja do znanja javnosti i međunarodnoj zajednici da BiH ne smatra kao jedinstvenu državu, već kao zajednicu dve teritorije koje trenutno čine cjelinu, koju treba što češće nazivati neprirodnom, nametnutom, nemogućom.
Također, Dodik koristi sve mehanizme da se oba doma parlamenta BiH maksimalno onemoguće u radu, obezvrede i obesmisle na sve moguće načine. Sprečavanje donošenja zakona koji se ne smatraju bitnim i ne predstavljaju nikakvu pretnju RS-u, npr. danas vrlo je aktuelno, posebno onih iz prioriteta 14 zakona koje država treba usvojiti na putu u EU. Ovo je jedno od značajnijih sredstava za dokazivanje teze o nemogućnosti funkcionisanja zajedničkih institucija.
Ovi susreti jasno ukazuju da Srbija u svojoj državotvornoj strategiji nikad nije odustala niti će odustati od projekta “Velika Srbija”! Osnovni cilj jeste u kontekstu Memoranduma naći put gdje se u miru treba vratiti ono što je izgubljeno u ratovima!
Milorad Dodik Vučićev je sluga pokorni u izvršenju ciljeva iz «Memoranduma 2», dok zvaničnici iz Vlade Srbije “svesrpskom saborom” jasno prekoračuju svoje ingerencije direktno se miješajući u unutrašnje stvari u Bosni i Hercegovini.
Temelji “svesrpskog sveta” počivaju na krvavoj politici jednog režima, čiji recidivi prošlosti i danas vladaju na prostoru Republike Srbije i manjeg bh. entiteta. Da bi se održala, ona zahtijeva institucionalno negiranje genocida, relativizaciju zločina protiv
čovječnosti i veličanje ratnih zločinaca.
Politika “etničkih torova”
Kao građaninu države BiH teško mi je razumjeti zasljepljenost domaćih političara principom “legalnog političkog predstavljanja naroda”, koji je 90-ih godina uništio građanski ustav Republike Bosne i Hercegovine i uveo nas u krvavi rat.
Neposredno prije svoje smrti čak je i bivši predsjednik Republike BiH, rahmetli Alija Izetbegović, a čiji je zagovornik i sam bio, uvidio štetnost legalnog predstavljanja naroda, šaljući iz bolesničke postelje poruku bh. javnosti, neposredno prije svoje smrti, da “svi mi budemo malo više Bosanci!”
U civilizovanom svijetu ne postoji političko predstavljanje etničkih grupa. Postoje mehanizmi zaštite određenih kolektivnih prava, koji ne krše osnovna pravila demokratije. A u ta pravila spada i jednakost svih građana i pravo svakoga da može birati koga hoće te da može biti biran. Naravno da se Bošnjaci u bh. entitetu RS diskriminiraju, da im se ne priznaju jezik i legitimna ljudska prava na slobodu i rad, ali to ne žele niti mogu riješiti “legitimni politički predstavnici”, već odgovorna politika! Naše današnje političare to ne zanima, pa BiH sve dublje tone u blato podjela, straha, međusobne mržnje, opšte neodgovornosti i bahatosti političkih elita, što povlači za sobom duhovnu i materijalnu bijedu te masovni odlazak iz države.
Zato i skorašnji susret tzv. političkih predstavnika Bošnjaka iz regiona u Sarajevu, kojem je domaćin bio ministar inostranih poslova Elmedin Konaković, ide na ruku politikama Vučića, Čovića i Plenkovića! Evropski sud za zaštitu ljudskih prava iz Strazbura donio je nekoliko presuda, počev od presude u slučaju “Sejdić – Finci”, pa do ove najnovije u slučaju “Kovačević”, koje iz temelja mogu promijeniti naš nakaradni sistem etnokratije, kakve nema ni jedna druga država u svijetu. Zamislite kako bi izgledalo ovdje, u demokratskoj Švedskoj, kada bi svaka etnička ili religijska grupa birala svoje predstavnike koji će činiti vlast na državnom nivou?
Od građanskog ustava ne smije se odustati u smislu političkog organizovanja građana i zaštite građanskog ustava i državnog poretka! Sasvim je jasna slika zašto su protiv presuda u slučaju “Kovačević” ustali hrvatski “Evropejci” i Vučićev SANU?
Presuda nalaže ono što je nesporno u demokratiji: da u izboru članova Predsjedništva države pita cijela država i da bude jedna izborna jedinica! Bosna i Hercegovina treba širok i čvrst probosanski patriotski front, koji bi snažnim opredjeljenjem povukao crvenu liniju u odbrani države i konačno otvorio vrata novoj BiH, po mjeri njenih građana. Nikakvi nam “legalni” neće niti mogu donijeti
prosperitet! Nama trebaju kvalitetni i pošteni političari lojalni svojoj državi!
Svijet je odlučio da se negiranje genocida u Srebrenici više ne smije tolerisati i ignorisati! Činjenica da su inicijatori rezolucije o Srebrenici Njemačka i Ruanda, sama je po sebi više nego simbolična! Njemačka – država koja je u svojoj prošlosti počinila holokaust,
i Ruanda – zemlja u kojoj je počinjen genocid, dakle zemlje proglašene odgovornim za genocide nad Jevrejima i Tutsima.
To je akt pokajanja i priznanja Ruande te priznanja same Nemačke i Ruande za sve genocidne radnje koje su se desile u prošlosti. Nemačka traži oprost za ono što je neko uradio u njeno ime – moralni gest da se kaju za ono što je deo njihove prošlosti.
Rezolucija UN-a o Srebrenici nije zlonamjerni akt kojim se osuđuje jedan narod, već režim koji je stajao i planirao genocid! Ova je Rezolucija opomena da se genocid nikada i nikome na Balkanu ne smije desiti i ponoviti! Usvajanjem ovakve rezolucije
na najvišem međunarodnom nivou jača se međunarodno pravo! Rezolucija nije pravno obavezujuća, ali daje šansu za svjetliju budućnost svim narodima Balkana i mogućnost za saradnju i uspostavljanje većeg povjerenja!
Ne treba nikoga čuditi reakcija države Srbije, ali i bh. entiteta RS jer su to recidivi prošlosti i istog režima koji je planirao i sproveo genocid! Rezolucija UN-a o Srebrenici potvrdit će da je to bio plan režima Slobodana Miloševića, da to nije bio nikakav odbrambeni i oslobodilački rat, kako to tvrde zagovornici tzv. “velike Srbije”, već racionalna, proračunata zločinačka ideologija eliminisanja nesrpskog stanovništva. Jednako je važna i odluka kojom je CIK iz biračkog spiska izbrisao 17 ratnih zločinaca. Ne mogu birati niti biti birani! Rješavajmo se balasta recidiva prošlosti i dajmo šansu našoj djeci da rastu u slozi i miru! To je jedini put koji garantuje svima nama opstanak na ovim prostorima! Ratni zločinci ne mogu graditi budućnost!
Uprkos zakašnjenju od 30 godina svijet je konačno uvidio značaj kulture sjećanja – da kaže NE reviziji historije i da oda počast žrtvama genocida u Srebrenici! Jer izgradnja mira nema drugu alternativu osim da se hrabro pogleda istini u lice, kako
nam se tragični događaji iz prošlosti ne bi ponovili u budućnosti!
Svijet je uvidio da se politika guranja glave u pijesak pred strašnim zločinima poput bumeranga vraća u njihovu vlastitu avliju direktno kroz terorizam i fašizam onih koji glorifikuju zločine u Srebrenici.
