Foto: š.g.
U Republici Srpskoj posljednjih godina, prema podacima Ministarstva unutrašnjih poslova, zabilježen je manji broj samoubistava. Ipak, suicid i dalje predstavlja značajan društveni problem, do kojeg nas je, prema riječima naših sagovornika, dovela bolest društva, a ne bolest pojedinca.
“Samoubica nije ubica, ubica je neko drugi. Ubica je onaj koji ga je natjerao da se odrekne vlastitog života, da sam sebe ubije”, na početku razgovora za naš portal govori sociolog i filozof Esad Bajtal.
Prema njegovim riječima, nije tačno da su suicidu sklone osobe sa mentalnim oboljenjima, već čovjeka u takvo stanje bespomoćnosti, odakle ne vidi drugi izlaz osim smrti, dovode oni koji upravljaju bhs društvima.
akademik Esad Bajtal
“Osnovni instikt života jeste samoodbrana. Svako želi da se održi u životu pošto – poto, zamislite čovjeka, svjesno biće, koga društvo nevoljom, siromaštvom, glađu, nepravdom, pogaženim dostojanstvom natjera da se okrene protiv instikta samoodržanja. Zamislite kakav je to mentalni trenutak kad on u smrti nalazi jedini izlaz i izvršava samoubistvo”, govori u razgovoru za naš portal Esad Bajtal.
Manji broj samoubistava u Srpskoj
U prvih osam mjeseci u Republici Srpskoj, prema podacima iz MUP-a Srpske, počinjeno je 118 samoubistava, od toga je život sebi oduzelo 95 muškaraca i 23 žene. Broj samoubistava je manji u odnosu na isti period lani kada su suicid učinile 143 osobe.“U toku 2022. godine počinjeno je 197 samoubistava, od kojih je 151 lice muškog i 46 ženskog pola. U toku 2021. godine počinjeno je 213 samoubistava, od kojih je 156 lica muškog i 57 ženskog pola”, istakla je Mirna Miljanović, načelnik Odjeljenja za odnose sa javnošću u MUP RS.
On smatra da je samoubistvo direktna posljedica društva u kojem je ljudima uskraćena svaka perspektiva. Traženje izlaza u samoubistvu iz nepodnošljivosti takvog iracionalnog stanja, po njemu, govori o bolesti društva, a ne o bolesti osobe koja je oduzela sebi život.
“Mi smo bolesno društvo, i to ne kao cjelina, nego kao ona manjina koja vodi ovo društvo, ili društva, ako gledamo u toj bolesnoj BHS varijanti. Ta manjina je kriva za sve ono loše što se dešava u ovom društvu, jer oni nose dirigentsku društvenu palicu, oni diriguju društvom, oni uslovljavaju društvene procese”, ističe Bajtal i dodaje da su napravljene politike imperativa iz čijih kandži prosječan građanin ne moze da se izvuče. Kada ne vide više nikakve perspektive niti ikakvog smisla ljudi se odriču života.
Da se suicid ne vezuje prvenstveno za ljude sa psihičkim bolestima rekao nam je i psiholog iz Trebinja Goran Prodanović.
Goran Prodanović, psiholog
“Suicid je poprilično kompleksan pojam sam po sebi. Dosta faktora tu igra ulogu, mogu biti i biološki i socijalni faktori”, pojašnjava Prodanović i dodaje da nikada do ubistva ne dovodi jedan nemili događaj, već je uvijek u pitanju posljedica drame koja je započela dosta ranije.
U psihijatriji postoje posebno osjetljive kategorije
Kada je riječ o psihijatriji, naš sagovornik navodi da postoje određene bolesti koje su posebno rizične za suicidalnost.
“Depresija, bolesti zavisnosti, alkoholizam, narkomanija, shizofrenija, granični poremećaji ličnosti su kategorije koje su posebno osjetljive na suicid”, rekao je Prodanović.
Stručni podaci
“Suicid dva do tri puta češće realizuju osobe muškog pola, dok je za žene tipično da imaju više pokušaja. Najviše pacijenata koji izvrše suicid su osobe starije od 60 godina, tako da je suicidalnost dosta prisutna u toj gerijatrijskoj populaciji. Prema obrazovanju tipično je da je nivo suicida veći kod osoba sa manjim obrazovanjem“, naveo je Prodanović neke od stručnih podataka.
Prema podacima koje smo dobili iz Policijske uprava Trebinje za prvih osam mjeseci ove godine evidentirano je 12 samoubistava, što je smanjenje za 7,7 posto u odnosu na isti period prošle godine. Najviše osoba koja su počinila suicid su imala preko 60 godina.
Kako preventivno djelovati?
“Bilo bi dobro, iako je netipično, kada bi porodični ljekari, ukolika primijete promjene u ponašanju, pacijenta pitali razmišlja li o suicidu. To nije loše niti je pogrešno pitanje”, pojašnjava Prodanović i dodaje da je pogrešno vjerovanje da nekoga podstičemo na suicid ako ga pitamo razmišlja li o tome.
Prema njegovim riječima i osobe koje nisu stručne bi mogle pružiti podršku onima kod kojih primijete povučenost, nezainteresovanost, ili kod kojih je primjetna povećana napetost.
“Važno je razumjeti i ne osuđivati takve osobe. Saslušati ih strpljivo uz miran saosjećajan pristup”, kaže naš sagovornik.
Bajtal: Rješenje je u vladavini zakona
S druge strane, sociolog i filozof Esad Bajtal smatra da kada bi BiH postala uređeno društvo tada bi i ovdašnji problemi, koji nerijetko i dovode do kobnog završetka života, bili smanjeni.
“Gdje je najmanje prisutan red, tamo gdje standard pada, gdje imate bilo šta što čovjeka gazi i ponižava i čini njihov život nesnošljivim, tamo se dešavaju i ubistva i samoubistva. Niko zadovoljan se neće ubiti. Ubija se neko ko nije zadovoljan ili ubija drugoga, to je onda prenesena agresija. I ubistva i samoubistva su posljedica istog stanja, istog nereda, iste entropije koje proizvodi ovdašnja ili ovdašnje BHS etno politike. To je čista posljedica, ništa više, odnosno direktni proizvod. Uredite društvo i biće manje svega toga”, poručuje Bajtal.
On pojašnjava da do uređenijeg društva, u kojem će se poštovati zakoni, možemo jedino uz pomoć međunarodne zajednice .
“Ne možemo to iznutra izvesti, jer nismo demokratsko društvo. Ovdje vladaju dobro uvezane, dobro organizovane krimi – etno bande koje se javnosti lažno predstavljaju kao političke partije i mi smo protiv njih nemoćni, takav je taj program BHS. Ostaje da međunarodna zajednica, koja je ovo društvo uokvirila u nekakav mirovni sporazum, ovo društvo uredi na isti način kako je uredila sebe, odnosno kako je uredila svoja društva u Francuskoj, Njemačkoj, Americi, Australiji”, zaključuje Bajtal i dodaje da nije realno, demokratski, ni civilizacijski da jedna pravila življenja važe ovde, “banditska, klero – etno besmislena“, kako ih naziva, a da u drugom dijelu svijeta važe sasvim druga pravila.
