Mladi s aktivistima i preživjelima u Zecovima. Foto: BIRN BiH
U Prijedoru je Fikret Bačić učesnike upoznao s problemom izgradnje spomenika stradaloj djeci ovog grada i rekao da više od 10 godina čeka na odgovor gradski vlasti da za 102 ubijene djece izgradi spomenik.
Podsjeća prisutne da je s Edinom Ramulićem 2013. došao na ideju za spomenik svim ubijenim civilima, ali nisu dobili odobrenje i odustali su. Pokušali su, kako kaže, s idejom da naprave spomenik za svu djecu, među kojima ima i Bošnjaka i Srba i Hrvata.
U međuvremenu je, priča, održao sastanak s roditeljima druge stradale djece, koji su podržali ideju, i za kratko vrijeme je skupljeno daleko više od 500 potpisa, koliko je potrebno da se peticija nađe na dnevnom redu prijedorske skupštine.
“Do dan-danas mi kao roditelji nismo dobili niti jedan zvanični dokument na naše upite. Bilo je nekih razgovora i pregovora s bivšim gradonačelnicima. Ova lokacija je jedna od sedam koju smo predložili i na koju smo dobili načelnu usmenu saglasnost od bivšeg gradonačelnika Marka Pavića, a tu potvrdu smo dobili i od njegovog nasljednika Milenka Đakovića, ali je sve ostalo na tome“, priča Fikret kojem su u selu Zecovi ubijeni 14-godišnji sin Nermin i šestogodišnja kćerka Nermina, te bliži i dalji članovi porodice.
Fikret Bačić navodi da su roditelji stradale djece ispunili sve zakonom predviđene aktivnosti i da je nekoliko puta tražio sastanak s aktuelnim gradonačelnikom Slobodanom Javorom.
“Nije mi jasan razlog zašto se do sada nismo sastali jer je to čovjek koji nije opterećen ratom, bio je dijete u ratu, nije bio učesnik rata“, kaže on i dodaje da podršku i razumijevanje dobijaju uglavnom od nevladinih organizacija i predstavnika međunarodne zajednice, dok su domaće vlasti na svim nivoima najčešće nijeme na probleme i zahtjeve porodica žrtava rata.
Edin Ramulić iz “Kvarta“ priča da je izgradnja memorijala za stradale u proteklom ratu u BiH od izuzetne važnosti i da taj proces u Prijedoru traje čitavu deceniju.
“Ipak, sjećanje na stradalu djecu ostaje kroz njihovo pominjanje u javnosti i našu borbu. Došli smo u neobičnu situaciju da se zapravo o njima zna i više od stradale djece u nekim drugim mjestima u BiH, a gdje postoje spomenici“, kaže Ramulić.
Mladi s prostora cijele bivše države će u narednim danima s predstavnicima “Kvarta“ obići više lokacija na kojima je planiran razgovor s roditeljima ubijene djece, aktivistima, novinarima, ali i samim žrtvama, preživjelima koji su spremni da podijele ratna iskustva.
Jedan od njih je Zijad Bačić koji je sa 14 godina preživio strijeljanje u selu Zecovi nadomak Prijedora, kada su vojne i policijske snage Republike Srpske ubile veći broj civila, a najmlađa žrtva je imala samo dvije godine.
Zijad Bačić priča kako je 25. jula 1992. bio u kući svog strica gdje su se nalazili samo žene i djeca, a komšije su im zapovjedile da izađu van.
“Ja sam zastao da se obujem, a vojnici su već počeli da pucaju. Onda sam pretrčao do druge kuće i sakrio se. Ispred mene su ležali leševi i ja sam bio u stanju šoka, jedno nestvarno stanje da vidiš svoju porodicu pobijenu“, prisjeća se Zijad Bačić, koji se nakon toga skrivao nekoliko dana kod komšije Milana Stupara.
Nakon toga se našao s ocem i starijim bratom koji su ostali živi jer su bili u logoru “Trnopolje”. Od 1997. godine opet živi u Zecovima i danas ima svoju porodicu.
Iako kaže da nema problema kao povratnik niti kao žrtva rata, žao mu je što stradala djeca nemaju spomen-obilježje.
Posebna bol za Zijada i Fikreta je što nikad nisu pronašli posmrtne ostatke svojih najbližih.
Prvostepenom presudom Suda Bosne i Hercegovine zbog zločina u Zecovima je Dušan Milunić osuđen na 12, Ilija Zorić na 20, Zoran Stojnića na osam, Zoran Milunić na 14 i Ljubiša Četić na pet godina zatvora, dok su Radovan Četić, Željko Grbić, Boško i Rade Grujičić, Uroš Grujčića te Rajko Gnjatović oslobođeni optužbi.
Kako se navodi, u okviru širokog i sistematskog napada vojnih i policijskih snaga Republike Srpske, u Zecovima je ubijeno 69 civila, dok 32 tijela još nisu pronađena.
Ramulić, kao organizator ove studijske posjete, navodi da mu je drago što je odaziv mladih bio velik, kao i da obrazovani ljudi žele znati više o žrtvama u proteklom ratu.
“Ovo je dio i neke naše kampanje i inicijative da se u Prijedoru prvenstveno podigne spomenik za stradalu djecu i zanimljivo je da je ovo inicijativa nevladinog sektora, dok je za većinu spomenika za stradale, pa i stradalu djecu, inicijativa išla od vlasti odnosno institucija“, kaže Ramulić i dodaje da “upravo spomenici stradaloj djeci proteklog rata šalju najsnažniju antiratnu poruku, posebno u izazovna vremena, kakva su i danas u Bosni i Hercegovini”.
Studijsko putovanje nastavlja se posjetama Banjaluci, Maglaju, Vitezu, Sarajevu, Istočnom Sarajevu i Konjicu.
