Susret pjesnika francuskog PEN kluba februara 2025.

Foto: dijasporabih.com

BOËL Jean je francuski pisac, rođen 1948, voditelj izdavačke kuće Henry. Osnivač je i glavni urednik časopisa Écrit(s) du Nord, generalni sekretar Maison de Poésie – Fondation Émile Blémont u Parizu. Objavio je desetak romana i pripovijedaka, dva eseja i još desetak knjiga poezije. Sarađivao je s mnogim časopisima i zbirkama.

Dobitnik je Poetske nagrade Poncetton SGDL za knjigu Le Paysage immobile 2009. i Nagrade Mallarmé 2020. za knjigu Jusqu’au jour.

***

là où leur chair s’est usée

le manche de l’outil

et ce qui comptait

le tranchant de la lame

sur la pierre bise

et de bien refermer le porget

l’aiguille dans la broderie

la tasse de la mère

l’assiette de tous les festins

menus objets de vie soudain cassés

maisons qu’on éventre et qu’on repeint

d’autres l’ont dit bon à jeter

Prevod

***

tamo gdje su izlizani

drška alata

i sve što je bilo važno

sječivo noža

na sivom kamenu

i dobro zatvorena ograda ispred kuće

igla u vezivu

majčina šolja

tanjur za sve gozbe

sitni predmeti života svi polomljeni

kuće koje se ruše i prefarbavaju

drugi su za to rekli: sve pobacaj

***

Sonia Pavlik piše poeziju i pozorišne komade (https://letatoutheatre.fr/lectures-spectacles/vassilissa-theatre-spectacle-conte/)

La Catastrophe

L’air vif sonde les reliefs des colonnes trajanes

de l’enfance victorieuse

D’une respiration plus étrange et brutale

que la bouche du Vésuve

qui cracha ses feux sur Pompéi

Il les fend

Déjà les hommes se précipitent sur les rives

et s’agrippent aux barques vides

                                          -en vain

Les lance-flammes soufflent l’épouvante

et tandis que leurs lampées râpeuses ricochent

à la surface des immeubles

rouge couleur sang

les langues ploient sous l’épaisseur de l’effroi

et les briques s’affaissent

La Catastrophe s’installe

un long silence toujours la précède

Bientôt les temples s’effondrent

les souvenirs heureux glissent

au plus profond des palais

où les voix s’engouffrent

pour se perdre

en une rage étouffée

Les mains fragiles cherchent

un appui

une accroche

qui bientôt s’écroule sous les gravats

Quand les trompettes sonnent

les plus lâches ont déjà fui

Dans leur course

ils ont trouvé plus d’élan

que toute une garde réunie

D’un revers de la main

la Catastrophe bannit le beau

éteint la vie

chasse la lumière avec mépris

Les dents serrées

ceux qui restent

  • les enfants braves

s’enfouissent sous les coups du sort

La Catastrophe en profite

elle se love dans leur lit

se blottit contre les ruines

et se gorge d’occuper tout l’espace

La Catastrophe

Personne n’en veut

et pourtant

certains l’aiment

et cela lui suffit

***

Une jambe plus courte que l’autre

Les racines envolées au loin

Inconnues à cette adresse

Marche dans l’ombre

La peur au ventre

Un mal de dos en héritage

Et une page blanche

Au creux de mes reins

Les ancêtres bloqués

Sur le chemin

Traverser la forêt

Au hasard des rencontres

La destination se dessine

Hors des sentiers

Ce déséquilibre

Sur lequel j’ai poussé

Debout mais pas droite

Tordue à jamais

Prevod:

Katastrofa 

Oštar zrak ispituje reljef trajanovskih stubova

pobjedonosnog djetinjstva

Dahom čudnijim i surovijim

od usana Vezuva

što je bljuvao vatru na Pompeje

Cijepa ih ostavlja pukotine

Ljudi već jure ka obalama

Grčevito se hvataju za prazne čamce

                                                      – uzalud

Bacači plamena odašilju stravu

i dok njihov hrapavi dah iznova šiklja

crven poput krvi

jezici se povijaju pod težinom straha

a cigle ruše

Katastrofa se smješta

Duga tišina joj uvijek prethodi

Uskoro će se hramovi srušiti

sretna sjećanja nestati

u najdubljim odajama palača

gdje se glasovi gužvaju

pa se ponovo izgube

u prigušenom bijesu

Krhke ruke traže

oslonac

hvataljku

što će uskoro prekriti krhotine

Kad trube zasviraju

Najveće kukavice su već pobjegle

U njihovom bijegu

našli su više poleta

nego čitava okupljena garda

Jednim pokretom ruke

Katastrofa odgoni ljepotu

gasi život

s prezirom tjera svjetlost

Stisnutih zuba

koji preostaju

– hrabra djeca –

tonu pod udarcima sudbine

Katastrofa to koristi

uvlači se u njihove postelje

sklupčava se u ruševinama

i naslađuje zauzimanjem cijelog prostora

Katastrofu

Niko ne želi

a ipak

neki je vole

to joj je dovoljno

***

Jedna noga kraća od druge

Korijeni odletjeli daleko

Nepoznati na ovoj adresi

Koraci u sjenci

Strah u stomaku

Bol u leđima kao naslijeđe

I prazna stranica

U dnu slabina,

Mojim precima

Zapriječen put

Preći šumu

Kroz slučajne susrete

Odredište se nazire

Izvan utabanih staza

Ovaj nesklad

Na kom sam odrasla

Uspravna, ali ne i prava

Zauvijek iskrivljena

***

Rémi Faye, rođen 27. oktobra 1956. u Neuilly-sur-Seine. Iza sebe ima dugu karijeru profesora njemačkog jezika. Objavio je brojne knjige poezije, između ostalog i Salles d’attente, Français Réunis, zbirka Petite Sirène; Fièvre blanche (Nagrada Max-Pol Fouchet), izdanje Le Castor Astral, 2000; Entre les marges,  izdavač Le Castor Astral, 2002. itd.

les mots ici entre nous

comme blés couchés par la tempête

des mots vrais dit-on

comme si était vrai le reflet

du nuage sur la mare des mots

à peine leur trace sur nos lèvres

des mots encore qui couvent

sous l’ombre patiente

et qui aiment surtout

perdre leur temps

***

soudain nous sommes enfants

tout lisses encore comme

sur les photos d’autrefois

juste un regard

au milieu du paysage

juste un instant

comme une femme

qui défait son chignon

***

le soir s’accroche à la fenêtre

quand le vent prend ses distances

l’horizon au loin à genoux au pied des collines

derrière les immeubles le soleil écorché

comme planche d’anatomie

la douceur saigne mauve sous les doigts

quand tu caresses les plaies

***

une vie d’avant la vie

l’âme à nu dans la lumière d’été

le silence au bord des lèvres

instants effilochés comme

les derniers nuages au couchant

vie d’avant que la nuit

vienne dormir dans ta chambre

Prevod:

***

riječi tu među nama

ko pšenica polegla od oluje

riječi istinite, kažu,

kao da je istinit odraz

oblaka na baruštini riječi

jedva ostave trag na našim usnama

riječi – još uvijek žeravica

u strpljivoj sjenci

a koje najviše vole

dokolicu

***

odjednom smo djeca

još uvijek glatke kože kao

na starim slikama

samo pogled

usred krajolika

samo trenutak

poput žene

koja raspliće kosu

***

večer se kači o prozor

dok se vjetar povlači

horizont u daljini kleči, podno brežuljaka

iza zgrada razderano sunce

ko anatomski atlas

blagost krvari modra pod prstima

kad vidaš rane

***

život prije života

duša gola na ljetnoj svjetlosti

tišina na rubu usana

trenuci isparani ko

posljednji oblaci u suton

to je onaj život prije nego što noć

dođe da spava u tvojoj sobi

***

Anne Lemaître je francuska pjesnikinja i slikarica, rođena u Havreu. Čitalac će upoznati ovdje i jednu njenu sliku.

Sirona, Fantazmagorična fantazija, 2024, ulje

Vers la vie qui te ressemble  

18:08

Décollage immédiat

La nébuleuse

De la tarentule

Demain

Par intermittence

L’iris

De la créature

Oublie ta boussole

Vagabonde

Remets-t’en

Aux marées

Et aux combustibles

Entend

Le chant

Le chant sacré

De l’effusion de sang

Un eucaryote

Édenté

Assomme

Les poltrons

Il t’offre une pistache

Vous vous laissez

Glisser

Sur le lait des rêves

Te laver

Sous une pluie d’étoiles

Et la chenille

À la queue fourchue

Pour t’endormir

S’évaporera

Va vers la Vie

Va

Vers la vie

Qui te ressemble

Sirona

Quand

Sur la lande

La pluie

Chuchote

Plus sonore

Sirona

Serpentine

Sur les eaux

D’un lac noir

Guérir

Guérir

L’enfant aux cheveux d’or

Guérir

Des mailles rouges

Des filets

Guérir

De la matière

Noire

Et si les astres

Ne se réveillaient

Pas

Sirona

Bouclier du corps

Et de l’esprit

Ta caresse

Est

Une brume

Sur les ténèbres

Bleus

Prevod:

Ka životu koji ti nalikuje 

18:08

Polijetanje

Tarantula

Maglina

Sutra

Će se povremeno javiti

Iris

Stvorenja

Zaboravi na svoj kompas

Lutaj

Prepusti se

Plimama

I gorivu

Čuj

Pjesmu

Svetu pjesmu

Prolivene krvi

Jedan eukariot

Bezubi

Obara

Strašljivce

Nudi ti pistaće

I vi se puštate

Da skliznete

Na mlijeku snova

Oprati se

Pod kišom zvijezda

A gusjenica će

Iščeznuti

Rascijepljenog repa

Da te uspava

Idi ka Životu

Idi

Ka životu

Koji ti nalikuje

Sirona

Kad

Po šikari
Kiša

Zvonko
Šapuće

Sirona
Zmijoliko vijuga
Na vodama
Crnog jezera

Izliječi se

Izliječi se
dijete sa zlatnom kosom

Izliječi se
Od crvenih uboda
Od mreža
Izliječi se
Od crne tvari
A ako se zvijezde
Ne probude

Sirona,
Štitu tijela
I duha
Tvoje milovanje
Bit će
Maglica
Na modroj

Tmini

Tarantula maglina – odnosi se na sazviježđe u Magelanovoj galaksiji.

Eukaryote u kontekstu ove pjesme označava organizam ili biće koje ima unutrašnju strukturu i moć.

Sirona – božica iscjeljenja, potiče iz keltske tradicije.

Prevod pjesama s francuskog: Jasna Šamić

Podijelite ovaj članak
Facebook
Twitter
LinkedIn
Email
Jasna Šamić

Jasna Šamić

VIŠE IZ KATEGORIJE
VEZANI ČLANCI
Odsustvo Boga porodilo je carstvo ljudskog zla i pakla na Zemlji, a sve se to u gornjim stihovima povezuje s vječnim pitanjem o moralu, vjerovanju,...
Jasna Samic tisse une intrigue qui envoûte le lecteur, le faisant voyager de Moscou à Paris, de Samarcande à Istanbul, à travers les destins de...
Na momente se knjiga doima kao pravi triler. O tome u stvari neka zaključi čitalac kome preporučujem svakako ovaj roman, u kojem će prepoznati i...
Ključna namjera knjiga Jasne Šamić "Mit o Bogumilima" je da demaskira revizionističku politiku onih koji poništavaju autonomiju bosanske crkve, ili koji smatraju da je vjerska...