Foto: Damjan Tadić Cropix
Kažu vladajući CRO kukavice sinje da je ustašluk u svakom obliku i izražaju zabranjen u Bijednoj Našoj, osim, je li, genocidan krik i na crnoj zastavi verzal „Za dom spremni“ u svečanim državnim prigodama, jer je HOS srčano/požrtvovno pod tom ustaškom krilaticom u Domovinskom ratu „branio našu pradjedovinu od velikosrpske agresije“. Pa budući da je HDZ na prošlim parlamentarnim izborima, bosonog na biračkom strništu, došeprtljao tek do relativne pobjede i bio prisiljen na tzv. neprincipijelnu koaliciju s proustaškim/protusrpskim Domovinskim pokretom (DP) te se uvjetovano iz DP-a odreći srpske manjinske sastavnice koja mu je u dva mandata presudno držala glavu iznad vode, proustaškoj su nesavjesti još šire otvorena vrata javnog prostora. CRO Plenković šuti i mulja.
Münchenske pivnice na kraju prve četvrtine 21. stoljeća!? HDZ-ova, je li, uzdanica Mato Franković, gradonačelnik Dubrovnika, na lokalnom skupu hrvatskih branitelja u Cisti Velkoj završava prigodnu riječ s „Bog i Hrvati“ i „Za dom spremni“. Ni lokalni tzv. organi reda i pravosuđa niti državni ni abera. Rijetki prosvjedi antinacifašističke svijesti kao da mrtav pušta smrdljive vjetrove. Notorni Frankovićev proustašluk se nije dogodio!?
Režimska medijska tzv. javna kuća HRT već se neko vrijeme ne libi puštati u eter, čak u vrlo slušanim/gledanim terminima, čavoglavog pjevača prepukla glasa Marka Perkovića Thompsona, kojega bije zao glas proustaškog nostalgičara koji propagira „hrvatsko domoljublje“ koje s domoljubljem nema blage veze.
Svojedobno, u pjesmi „Jasenovac i Gradiška Stara“ slavi konclogorske „Maksove mesare“ (koljače tisuća Srba, Roma, Židova i nepoćudnih Hrvata u organizaciji kapoa Jasenovca Vjekoslava Maksa Luburića), a pjesma „Bojna Čavoglave“, kojom počinje svoje koncerte u jezivoj koreografiji s mačem i smrknuta lica, počinje sa „Za dom spremni“. On uzvikuje „Za dom…“, a masa odgovara „…spremni!“ U pjesmi „Lijepa li si“, navodno „neslužbenoj himni navijača i igrača nogometne reprezentacije“, i sada u najnovijoj „Ako ne znaš šta je bilo“, navodno „neslužbenoj himni navijača i igrača nacionalne rukometne vrste“ (sic transit) u povodu hrvatskog uspjeha na Svjetskom rukometnom prvenstvu, propagiraju se tzv. velikohrvatske pretenzije na dio teritorija suverene države BiH. Hrvatska do Drine, do ispod Kalemegdana, na bugarskoj granici…!?
Velikohrvatski delirij
Etnički očišćena od Bošnjaka i Srba u zadnjem ratu – zbog čega je tzv. HZ/HR Herceg-Bosna proglašena u Haagu tzv. udruženim zločinačkim pothvatom, a najviši akteri političke i vojne vlasti fasovali 111 godina robije – je li, zapadna se Hercegovina s glavnim gradom Mostarom u tim pjesmama prikazuje kao jedna od ravnopravnih/neotuđivih pokrajina tzv. Samostalne, Neovisne i Suverene. U pjesmama „Lijepa li si“ i „Ako ne znaš šta je bilo“ – koje uvijek „netko pusti u svlačionici“ radi nabrijavanja nacionalističkih strasti protivnih sportskom duhu, sic transit – čast i ponos zasluženim uspjehom poprimaju neugodan politikantski prizvuk.
Thompsonu je za nastupe zatvoreno pola Europe, ima velikih problema u Sloveniji, gdje je antinacifašistička tradicija neusporedivo snažnija i življa no u RH, ali od njega zaziru i u nekim hrvatskim krajevima, npr. u Puli, gdje je planirao koncert u antičkoj Areni. E sada, s Thompsonovim, je li, proustaškim crnilom i tzv. velikohrvatstvom nisu imali nikakvih problema organizatori svečanog dočeka srebrnih hrvatskih rukometaša na Trgu bana Josipa Jelačića u srcu Zagreba, gdje je odradio to što se od njega jedino i očekivalo, ni gradonačelnik Tomislav Tomašević, koji je odobrio njegov koncert uskoro na Hipodromu. Za koji mjesec će lokalni izbori, a on želi novi mandat, njegova parlamentarna opcija Možemo! širi krila i izvan metropole, pa…
To što čavoglavi pjevač sada poje o „Gospi hercegovskoj“, koja se „suza naplakala“ i kako „to upitaj milo moje putem do Mostara“ jedna je mantra šovinističke isključivosti iz koje se ne vidi, „milo moje“, koliko su se „suza naplakala“ bošnjačka djeca i majke, npr. samo u Mostaru kad su koljačke trojke u gluho doba noći, ali i usred bijela dana – npr. Tute i Štele, ali i iz akcije à la „Lipanjske zore“ – „oslobađale Mostar“ od njegovih žitelja.
Je li „Gospa hercegovska“ – zaboravio je Thompsonu napisati Nenad Ninčević u tekstu „Ako ne znaš šta je bilo“ – isplakala i jednu jedinu suzu za nesretne bošnjačke žene i djevojke koje su silovali uvojničeni fanovi tih što su u Haagu fasovali 111 godina robije za ratne i zločine protiv čovječnosti? Koji su im očeve, muževe i braću zatvarali u konc-logore HVO-a Heliodrom i Dretelj, mučili i ubijali, pljačkali imovinu, uzimali novac za deportaciju izvan tzv. HZ/HR Herceg-Bosne, je li, zločinačkom logistikom HDZ-ovog Zagreba. Koji su bili koristili Bošnjake kao živi štit u borbama, prisiljavali ih na kopanje rovova, izvlačenje ranjenih/mrtvih pod paljbom…
Za kim se u Mostaru i oko njega, osobito u Ahmićima, „suza naplakala“ ta žal osna „Gospa hercegovska“, znaju li Thompson i Ninčević!? Zna li i ona srebrna rukometna mladost što u avionu iz svega glasa na povratku iz Osla u Zagreb demonstrira nedostatak sluha i osjećaja za povijesnu istinu: „Pitaj Dunav šta je bilo oko Vukovara, / i Velebit, hladan kamen, nek’ ti odgovara, / je l’ se Gospa hercegovska suza naplakala?/ To upitaj, milo moje, putem do Mostara“.
Zna li raspomamljeni Jelačićev trg uistinu „što je sve bilo u Domovinskom ratu, što je bilo u ratnoj BiH, što sada jest kada par stotina „crnaca“ bijele Torcide maršira posred Splita i urla „Ajmo, ajmo, ustaše“, desnicom mjeri visinu kukuruza, i što će možda sutra biti iz tako sijanoga proustaškog sjemena!? Bavarske pivnice, pa „Maksovi mesari“ i tzv. konačno rješenje ciklonom B!? Zna li CRO premijer Andrej Plenković kamo vodi eskalacija proustaštva u Bijednoj Našoj za koju je operativno odgovoran i osobno i zajedno s vladom!? Očito ne.
Da zna i ne dopušta reinkarnaciju najvećeg zla u povijesti čovječanstva, nacizma/fašizma, stranački bi sankcionirao Matu Frankovića i zakonskim alatima priveo pameti i svoje najbliže suradnike – npr. Tomu Medveda, vladina potpredsjednika i ministra hrvatskih branitelja koji je bio pljeskao Frankoviću na „Za dom spremni“ u Cisti Velikoj – ali i poslušao Zorana Pusića, aktivista za ljudska prava iz Antifašističke lige Hrvatske, koji mu je savjetovao da ne dopusti Thompsonov nastup na dočeku rukometaša. Jer, pisao je Pusić i pozvao Plenkovića da pogleda snimke s koncerta u Imotskom, „Thompson je u današnjoj Hrvatskoj, posebno među mladima, simbol ustaštva“. Premijer ga je bagatelizirao otvorenim pismom:
„Prigodom organizacije dočeka prvenstveno se uzimaju u obzir želje sportaša i sportskih saveza, jer su upravo njihovi uspjesi povod okupljanja građana i navijača. Hrvatski rukometni savez i hrvatski reprezentativci jasno su izrazili želju da na dočeku, uz druge izvođače, nastupi i Marko Perković Thompson, čija je pjesma ‘Ako ne znaš što je bilo’ postala svojevrsna himna ove generacije rukometaša, a igrači i navijači pjevali su je prigodom svih utakmica u zagrebačkoj Areni.
Dočeci naših sportaša nakon ostvarivanja velikih uspjeha na međunarodnim natjecanjima već godinama se održavaju na radost hrvatskih navijača. Izvanredni rezultati koje postižu hrvatski sportaši ne samo da promoviraju Hrvatsku diljem svijeta već i ujedinjuju naciju te jačaju nacionalni ponos. Stoga mi je iznimno drago da će Vlada i Grad Zagreb zajednički organizirati doček hrvatske rukometne reprezentacije.“
Za notorni proustašluk na Thompsonovu koncertu nedavno u Imotskom Plenković tvrdi da su „nadležne institucije već poduzele odgovarajuće mjere protiv odgovornih osoba“. Koje i protiv koga? Ne zna se.
„Hrvatska krv i tlo“
No, kaže, „izolirani postupci pojedinaca ne mogu biti razlogom za dovođenje u pitanje dočeka kojem će prisustvovati deseci tisuća naših sugrađana okupljenih s iskrenom željom da u veličanstvenom ozračju pozdrave naše rukometaše i odaju im priznanje za osvajanje nove svjetske medalje. Umjesto traženja ‘političke poruke’ u nastupu Marka Perkovića Thompsona na dočeku, što samo produbljuje ideološke podjele, predlažem da svi zajedno uživamo u uspjehu hrvatskih rukometaša i priredimo im veseli i dostojanstveni doček, kakav i zaslužuju“. Hrvatska nije zaslužila Thompsona i raspamećen delirij na pozornici i u masi uglavnom srednjoškolaca i mlađih studenata na „gene kamene“, ratne okršaje, „hrvatsku krv i tlo“…
Hrvatskoj na takvim dočecima ne treba Thompson. Ne trebaju „izolirani postupci pojedinaca“. Ne trebaju zastave tzv. HZ/HR Herceg-Bosne ni grba ustaškog designa tzv. NDH kakvima se maše na svim njegovim koncertima, pa se mahalo i na Trgu bana Jelačića. Hrvatskoj ne trebaju pjesme koje „genima kamenim“, tzv. velikohrvatstvom, pjevačevom stisnutom šakom, „domoljubnim“ sijevanjem očima, obmanom o „lošoj 1945., koja da nas je rastjerala svijetom“ itsl. laže o hrvatskoj povijesti i proustaškom populistikom usađuje osvetoljubivu mržnju u mlade duše…
Hrvatskoj uopće ne treba Thompson ni ini pjevači njegova ideološkog soja jer ju rastaču, dijele ljude, suprotstavljaju jedne drugima baš kao ustaše i tzv. NDH, kojima je 1945. pravedno očitala lekciju. Očitao je toj thompsonovskoj ustašonostalgiji i popularni estradni umjetnik Mile Kekin iz Hladnog piva pjesmom „Moji su pobijedili 1945.“
Hrvatska ima i pjevače i domoljubne pjesme – od iskrenog domoljublja starine Miše Kovača, Hrvatskog Band Aida („Moja zemlja) i Vice Vukova („Tvoja zemlja“) do Prljavog kazališta („Lupi petama“) i Daleke obale („Mojoj lijepoj“) etc. – koje diraju u srce, domoljubne su do srži i okupljaju sve hrvatske žitelje bez razlike. Neusporedivo su pjesnički snažnije i glazbeno potentnije od svake Ninčević-Ivas-Thompsonove i ne vonjaju po genocidnim tzv. endehazijskim mržnjama i podjelama. Na tima valja mladež učiti domoljublju, na „Mojoj domovini“ Hrvatskog Band Aida, na „Tvojoj domovini“ Vice Vukova, na „Lupi petama“ Prljavog kazališta, „Mojoj lijepoj“ Daleke obale ili, ako je baš povijesna istina važna, a jest, i na „Moji su pobijedili 1945.“ Mile Kekina… Ne na „Ako ne znaš šta je bilo“, „Lijepa li si“, „Bojni Čavoglave“… Marka Perkovića Thompsona.
CRO premijer namjerno zamjenjuje teze: ne radi se o tomu da netko, je li, „traži političke poruke“ u Thompsonovu nastupu, kao i prethodnima, jer su njegovi nastupi, koreografija i sadržaji pjesama politička poruka sami po sebi. I to vrlo negativna politička poruka, koja nema drugu ulogu nego isključivo tu da produbljuje nepomirljive polit-ideološke podjele i kriterijem tzv. pravovjernoga/“domoljubnog“ hrvatstva dijeli ljude. Takve podjele ne trebaju Hrvatskoj i Hrvatima. Dokaz je novija nacionalna prošlost. Budući da je – protivno uvjerenju antičkih Latina – povijest loša učiteljica života, valja se pravodobno okaniti igre njezinim vampirima.
Premijer Andrej Plenković već odavno živi u paralelnom svemiru. Ne samo da ne vidi i ne osjeća ekonomsku bijedu svojih sugrađana (sebi je od kolovoza lani nabildao plaću za 2500 eura na mjesec, pa inkasira tek neki euro manje od 6000 eura neto, sic transit), koje pljačkaju i trgovci, i banke, i operateri, i država i tko god stigne, a on i vlada ni trc niti mrc, nego kukavički šuti o eskalirajućem proustaštvu što cijelu zemlju vodi u vražju mater. Opet u neku šumu Brezovicu!? Komu to i zašto treba!?
Splitski eksces neki dan uoči utakmice Hajduka i Slaven Belupa iz Koprivnice nije zabava karnevalskog tipa u doba karnevala, nego gorka opomena političarima i cijeloj zemlji. U tzv. mainstream je medijima prošla nezapaženo vijest da je „skupina od nekoliko stotina mladića u crnom putem do stadiona na Poljudu uzvikivala proustaške poruke. Riječ je o Torcidinoj podgrupi U-18, navijačima mlađim od 18 godina. Vođa s megafonom izvikuje ‘Za dom…’, a skupina odgovara ‘…spremni’, a potom kreće pjesma ‘Ajmo, ajmo, ajmo, ustaše, ustaše, ustaše!’ Potkraj snimke pale se bengalke“.
Policija navodno – „istražuje“. Sic transit. Nije reagirala na licu mjesta kao što mora i po PS-u. Zašto? Nije dopušteno? Boji se golobradih „crnaca“? Splitski gradonačelnik Ivica Puljak to ocjenjuje sramotom i – točka. Dan kasnije, u ponedjeljak 27. veljače je Međunarodni dan sjećanja na žrtve holokausta, dan kada su snage sovjetske Crvene armije oslobodile najgenocidniji nacistički logor smrti Auschwitz-Birkenau. U Hrvatskom je saboru reagirao SDSS-ov zastupnik Milorad Pupovac:
„Nitko nije pustio glasa. Ni uprava Hajduka, ni Hrvatski nogometni savez, niti navijačke udruge. Nitko. Netko zbog straha, netko zbog oportunizma, netko zato što se navikavamo na proustašluk. Da, Hrvatska se nastavlja navikavati na suživot sa svojim ustaškim nasljeđem. Mi se ne možemo i ne želimo naviknuti na takav suživot, jer on negira samu mogućnost suživota s narodom koji predstavljamo, suživota drugih nacionalnih manjina, Židova i Roma u prvom redu, suživota stranaca bez kojih ne možemo obnoviti demografiju i našu ekonomiju.
Mi se ne možemo naviknuti na to da današnja Hrvatska u nedjelju u Splitu tolerira marš nekoliko stotina mladih ljudi odjevenih u crno koji pozdravljaju sa ‘Za dom spremni’ i pjevaju ‘Ajmo, ustaše’, a u ponedjeljak sa svjetskim i europskim liderima i u prisustvu posljednjih preživjelih komemorira žrtve holokausta u Auschwitzu. Ta navika i takvo navikavanje nisu samo suprotni hrvatskoj ustavnoj državi na čiji temeljni zakon, njezin Ustav, svi mi koji smo birani u narodu i za narod prisežemo, nego je opasno i za njezinu budućnost kao države.
Ti su pozdravi izraz mržnje i u njoj počinjenih zločina genocida nad Srbima, Romima i Židovima. Oni su prijetnja malobrojnim Židovima, Romima i Srbima koji danas žive u Hrvatskoj. Oni su izraz prijezira i prijetnja želji hrvatskog naroda da živi u svojoj demokratskoj državi i prema odluci država svijeta da priznaju tu i takvu želju.“
Većinski odabir birača
Kažu da demokracija ne samo podnosi nego se i oplemenjuje i opstoji na različitim stajalištima o istim pitanjima i na kulturi argumentiranja dijaloga, što će reći da su ljudi slobodni birati i izabrati među ponuđenim. Srećom, zasad, Thompsonove promukle „domoljubne“ poruke – ma koliko jest, a jest popularan među dijelom CRO stanovništva – nisu većinski odabir biračkog naroda. Kada na glasačkim mjestima bude stani-pa’ni, političke stranke proustaškog/proendehazijskog, radikalno konzervativnog garda nemaju šanse osvojiti vlast.
Tek se tu i tamo neki polit-moralni kameleoni među njima uspijevaju karijerno prilijepiti uz HDZ (npr. Ruža Tomašić, Hrvoje Zekanović, Ivan Penava etc.), ali bez mogućnosti ozbiljnijeg ideološkog soliranja. Sada pak, nakon što su i HDZ i ekstremna tzv. desnica katastrofalno poraženi na predsjedničkim izborima – drugim su mandatom Zorana Milanovića više no uvjerljivo trijumfirali SDP i ina tzv. ljevica – ma koliko da im je pjevao Thompson (navodno mu je svojedobno HDZ platio 515.000 eura da ne pjeva za HSP, sic transit), proustaštvo nesputano eskalira. Ušlo je u sve pore političkog i društvenog života kao tzv. novo normalno. Dokaz je i vladino jataštvo u Thompsonovu dovođenju na doček rukometaša.
Političar Milorad Pupovac je u pravu kad upozorava na neprihvatljivu, je li, normalizaciju proustaškog upliva na hrvatsko društvo. Osobito vrlo snažnom, sofisticiranom indoktrinacijom mladeži „domoljubljem“ tipa „Za dom spremni“, „isplakanih suza Gospe hercegovske“, „gena kamenih“ itsl. A kamo to kani ići – „Ajmo, ajmo ustaše“! – falanga splitskih mulaca, predvođena crnim ustaškim megafonom, sic transit!? Znaju li ti mulci tko su bili ustaše, što su, komu i zašto (po)činili!? Nemaju pojma, jer se to više ne uči u CRO školama, nedajbože na katoličkom vjeronauku niti o tomu Thompson pjeva. On pjeva o „Maksovim mesarima“ i suverenom teritoriju BiH kao tzv. velikoj Hrvatskoj. Zaziva neku buduću opet krv!?
„Nedavni su predsjednički izbori tužno svjedočanstvo našeg posrtanja koje traje već više od četvrt stoljeća (iznevjerio se emigrantski projekt tzv. NDH-2? – op. a.)“, kazao je izborni luzer ekstremne tzv. desnice Tomislav Jonjić Ivici Marijačiću, glavnom uredniku proustaškog Hrvatskog tjednika te najavio osnivanje vlastite stranke. „Nadmoćna Milanovićeva pobjeda je događaj koji bi svatko tko drži do svog hrvatstva morao doživjeti kao sramotan poraz. Premda znamo da joj je presudno kumovao anacionalni i tehnokratski sluganski soj oko Andreja Plenkovića, činjenica da je hrvatskim predsjednikom opet izabran običan dezerter problematičnog zdravlja, izdanak jugoslavenske komunističke elite i baštinik onoga što smo ’90-ih smatrali zauvijek poraženim, pokazuje koliko duboko smo pali.
I ma koliko mi bježali od vlastite odgovornosti, nema sumnje da smo za to stanje odgovorni baš svi (ma hrvatski narod vas neće, pa neće, i tako od izbora do izbora, i točka, op. a.), cijela naša politička i društvena elita, uključujući i naše vjerske pastire koji su, općenito govoreći, nekad šutnjom, a nekad i glasnim podilaženjem pogubnim pojavama i tendencijama, svoj utjecaj uspjeli srozati dotle da jedan pretežno katolički narod uporno bira kandidate koji su negacija vjerskih osjećaja i tradicija narodne većine.“
Nova zvijezda desnice, kako novinar Jutarnjeg lista Marko Špoljar naziva izvjesnog Jonjića – bit će posprdno, jer to nije istina među egoističnom, ucrnjenom rakovom djecom – provest će se s još jednom proustaškom strankom kao bos po trnju. I da se ujedine te tzv. proendehazijske opcije, što je nemoguće zbog nepremostiva „liderskog“ egoizma. Potvrđuju to i razlozi suicida 2013. godine u Rovanjskoj međunarodna terorista Zvonka Bušića Taika („hrvatski nacionalist“, sic transit), koji je u SAD-u odrobijao 32 ljeta zbog otmice putničkog aviona i ubojstva američkog policajca.
No, sve to nisu razlozi da HDZ-Plenkovićeva vlada tolerira eskalirajuće proustaštvo u Bijednoj Našoj kao nešto tzv. novo normalno. Nije i nikad neće niti smije biti normalno. Hrvatska je na vlas jednako domovina svih njezinih žitelja. Bez obzira na njihovu etničku, polit-ideološku, vjersku, rodnu ili koju već pripadnost. Ruža Tomašić rođ. Budimir, koja je u Kanadi u ganc novoj crnoj odori ustaške Ženske loze „krasnoslovila“ nadristihove thompsonovska naboja u počast tzv. NDH i Anti Paveliću, a ni danas se ne odriče tzv. ustaškog pokreta, može objesiti mačku o rep svoju svojedobnu glupost da je „Hrvatska država hrvatskog naroda, a svi ostali su u njoj – gosti“.
Ako to njoj i istomišljenicima neće sasuti u bebu kukavica Plenković – a neće, jer mu je više stalo do vlastita debelog mesa na unosnom fotelju vlasti nego do svjetonazora u kojem je obiteljski odgojen – svaki sljedeći put će to na izborima učiniti i „hrvatski narod“ na koji se sva proustaška tzv. desnica ne prestaje pozivati.
