Malo pamtimo i još brže zaboravljamo. Tako je i u ovo predizborno vrijeme kad nas bezočno lažu, opet plaše drugim i drugačijim i u kontinuitetu kradu.
Davne 1992. godine uvjeravali su nas da ćemo jesti zlatnim kašikama, da dolazi neko novo demokratsko vrijeme, da ćemo u novom višestranačju ostvariti sve ono što smo u višedecenijskom jednoumlju propustili…
Prošle su decenije i ove 2024. g. dočekujemo nove lokalne izbore. Istina, u Mostaru u nekoliko navrata, zahvaljujući onima što su prigrabili vlast, kormilari oličeni u vladajućim strankama, uspjeli su da Mostar mimoiđu i izborno pravo i biranje vlasti.
Prije toga probajte se vratiti u rane devedesete koje su nam donijele rat i stradanja. Živiš kraj svog komšije kojega poznaješ 10, 20 ili 30 godina, ili su vam se djedovi kumovali još u Austro-Ugarskoj monarhiji. Gledaš ga svaki dan. Postajete kao braća. On je prvi tu kada počinješ graditi kuću iz temelja. Osnivate porodicu i ti i on. Djeca vam postaju najbolji prijatelji, treniraju u istom klubu, vodite ih na takmičenja i treninge, idete zajedno na more. Žena mu pravi kolače i svaki put donese i tebi pola tepsije. U zimskom vremenu čuješ ga ujutro kako lopata snijeg. Pogledaš kroz prozor i vidiš da je očistio i pred tvojom kućom. Ne preostaje ti ništa drugo nego da uz jutarnju kafu protabirite predizborne mitinge i obećanja što vam nude staro i novokomponovani nacionalisti.
Što se to dešava? Vratiš se kući i upališ TV, a neki taze ostrašćeni nacionalista govori ti da ti to nije komšija, ni susjed, nego tvoj najveći neprijatelj. Onaj iz TV-kutije zna bolje od tebe ko ti je prijatelj. Ma nemoj?! Isto tako i njegovi mediji pričaju njemu o tebi. Znači toliko si naivan da vjeruješ nekom širokuranu koji ni ne zna pokazati na karti tvoje mjesto u kojem živiš, ali zna što ti susjed, komšija misli? Kaže: “Ili ti njega, ili on tebe”.
Uzimaš pušku u ruke i ideš braniti svoje. To vide i drugi susjedi, komšije, pa kažu: “Evo, ipak su mediji i političari u pravu.” Tako započinje neka nova ili već viđena balkanska ratna histerija.
U međuvremenu jedni bježe istočno, drugi zapadno. Grad porušen, polovina prijeratnih stanovnika manje i 2532 poginulih od ukupno više od stotinu hiljada u BiH. A onda, pred izbore izrone svi neriješeni problemi. Statistika je neumoljiva, Mostar je posljednje tri decenije dvoetnički grad, a sve manje građanski i mostarski.
Danas Mostar nema ni politiku, a još manje dorasle političare koji bi ovu zamagljenu stvarnost preokrenuli nabolje.
U to mostarsko sivilo, a zbog političkih i ličnih interesa, uklopile su se odavno dvije vladajuće SDA i HDZ, kao i partije koje su se bar deklarativno opredijelile za jedinstven grad, a u stvarnosti su samo restlovi vladajućih. Tridesetogodišnji dvojac, HDZ i SDA, svu politiku grade isključivo na podjelama, nacionalizmu i borbi za fotelje. I svaki put uspijevaju. Ne bi nas začudilo da u svojim programskim opredjeljenjima organizuju i svečani ispraćaj mladih i obrazovanih na zapad, kao što se to nekad radilo prilikom odlaska u vojsku.
Na prošlim izborima pojavila se i Koalicija Srba koji su pokušali, i u tom dobrano uspjeli, ubijediti onih samo par hiljada preostalih Srba kako su oni jedino autentični predstavnici svog naroda. Rezultat nikad mršaviji, a oni koje navodno predstavljaju – nikad u lošijem položaju. Za pozicije koje u gradskoj upravi pripadaju tom narodu neće nikada biti izabran Srbin rodom i porijekom iz Mostara, već autentični predstavnik koga odredi politički početnik u bijelom doktorskom mantilu što direktoruje bolnicom u Nevesinju. Novopečeni Mostarac, taze postavljen za neku od gradskih funkcija, imaće mostarsko prebivalište do kraja izbornog ciklusa, a onda će se, ako u četiri naredne godine ne nađe nešto bolje, vratiti tamo gdje i pripada. Doktoru i onim oko doktora glasači su predmet interesovanja samo pred izbore i prilikom obilježavanja svečanosti i godišnjica. Pojavi se doktor i kad nekom povratniku zapale automobil, više kao duhovna negoli stvarna podrška. Čitavo vrijeme ne ordinira s onim koje predstavlja već sa dvojcem HDZ i SDA, ne po potrebama građana Bijelog polja, žedne Željuše ili onih stotinjak preostalih na Bjelušinama. Kao rezultat tako raštimovane politike pred ovogodišnje izbore Koalicija se raspala, a na izborima će se jedino pojaviti SNSD.
Slično je ili isto s građanskim ili ljevičarskim partijama, koje, sem nekoliko programskih ili načelnih opredjeljenja, nemaju gotovo ništa ni s radnikom, građaninom ili stvarnim ljevičarom. Zbog ličnih i kojekakvih interesa krše i sopstveni statut kako bi očuvali vlast i moć. Tradicija i sopstveni glasači su im u trećem planu, pa će, nažalost, zbog unutrašnjih trvenja i nedosljednosti, ovi izbori pokazati da je crveno – požutilo.
Nakon svega, onaj komšija s početka priče dobio je mirovinu 5.000 kuna ili nekoliko stotina maraka ili možda nekoliko desetina hiljada dinara, moguće i 500 eura, jer je ostao bez ruke. Gleda ponovo u bivše susjedovo dvorište gdje su se djeca igrala, a roditelji roštiljali, ali sada više nema ni susjeda, a ni njegovog djeteta. Opet upali TV gdje se pojavljuje onaj isti, samo u novom ruhu i s nekoliko miliona više na bankovnom računu. Uvjerava te da je uredu što ti je dijete na zapadu, što su ti članovi porodice dali živote za domovinu, otadžbinu ili jednu i jedinu.
“Susjed je krivac” za sve ono što se desilo. Ponovo mu vjeruje i živi u zabludi. Sretan što je dobio poludržavu, onih par stotina i napokon što više ne gleda svog komšiju.
I dok se prepucava sam sa sobom, jer komšije više nema, oni ga i dalje kradu ispred vlastitih očiju. Istina, i on ponešto ušićari, dobije banje, poprave mu krov ili mu zabilježe dijete kako bi odradilo pripravnički.
Godina po godina i mi im naivci opet vjerujemo. Shvatimo da nešto nije uredu tek kada vam preko noći nestane pola ulice mladih ljudi koji su otišli u svijet zbog naše naivnosti i njihovog lopovluka. Opet palite TV i onaj isti manipulator baca kost između vas i ljudi koji su otišli da peglaju zapadni asfalt. Sada su ti ljudi krivi zbog odlaska jer su vas ostavili na cjedilu i nema više ko da radi. Vi ste, koji ste ostali, domoljubi i patriote, a ovi su izdajnici. Vi naivni opet počinjete mrziti i te ljude, dok vam nemilosrdno kradu ono zadnje ili što je preostalo.
Neki od onih što su na vakat napustili Mostar vraćaju mu se samo u izbornim ciklusima da bi prigrabili vlast, a po mogućnosti onu najvažniju – poziciju gradonačelnika. Odavno su prepoznati, ali im ne smeta da se ponovo kandiduju i ponavljaju bajke, nešto evropskije od onih s početka devedesetih.
Razumijem da ste do sada bili naivni, ali da i dalje vjerujete onima koji vas sistemski lažu i uništavaju 30 i kusur godina, e to ne mogu shvatiti! Kad ne znamo kako ćemo i šta ćemo, odavno smo naučeni da se obratimo vjerskim velikodostojnicama koji će nam pružiti jasne upute za koga, zašto i kako da glasamo. Protiv njihovih, a za naše!
I dok vam šalju obećavajuće poruke, bar za trenutak se upitajte šta su vam to uradili od 1992. do 2024. godine. I ovog puta mečka prošlosti zaigraće ispred naših vrata.
